Marš solidarnosti mladih antifašista

Povodom 9. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv fašizma, antisemitizma i isključivosti i 16. novembra, Međunarodnog dana tolerancije, Udruženje mladih antifašista organiziralo je 21. novembra marš ulicama Zagreba pod geslom “Spriječimo fašizaciju društva”. U maršu je učestvovalo stotinjak pretežno mladih ljudi, ali i aktivisti Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, Odbora za ljudska prava iz Karlovca, Crvene akcije, Bijelih anđela i drugih organizacija. Podršku skupu dalo je i nekoliko učenika Pravoslavne opšte gimnazije u Zagrebu.

Marš gradom i skup na Trgu žrtava fašizma bili su prilika za pomen na Ivana Hutorskoja, 26-godišnjeg ruskog antifašističkog aktivista kojeg su u Moskvi početkom novembra ubili tamošnji neonacisti, kao i podsjećanje na nasilje neonacista i desničara nad pripadnicima antifašističkih organizacija i raznorodnih manjina, od nacionalnih do spolnih. Govornici su naglasili da su se okupili u trenutku ekonomske krize kada je društvo posebno na udaru fašizacije, kako bi pokazali da se ne boje i da su spremni da se tome odupru.

– Najenergičnije odbacujemo nedavne izjave iz crkvenih redova da danas više nema potrebe za antifašizmom – rekao je jedan govornik.

S obzirom na prisustvo policije, u uniformama i u civilu, skup je završio bez incidenata, iako su manje grupe skinhedsa i pored policijskih upozorenja uporno pratile povorku.

 Fašizam kao kopile kapitalizma

 Kratko smo porazgovarali s Mariom Šimunkovićem, predsjednikom Udruženja mladih antifašista.

– Mladi ljudi koji su u teškoj socijalnoj situaciji traže neki oblik borbe protiv takvog stanja, a najčešće uzore pronalaze u svojoj okolini. Nažalost, brojniji su oni koji podržavaju fašističku, a time i ustašku ideologiju, jer su odgojno-obrazovni sustav i politika od 90-ih naovamo učinili svoje, baš kao i desničarske parole i desničarski projekt Thompson – kaže Šimunković.

– Kada vlast vidi da ni pokušaji huškanja jednih društvenih skupina na druge ni policijska represija ne daju rezultate, tada u pomoć zove fašističke grupe kao zadnje sredstvo obrane. Upravo zato trebamo spriječiti njihovo današnje jačanje kako ih jednog dana vlast ne bi upotrijebila protiv nas, u obrani svojih pozicija.

Osvrnuo se i na paradoks da se s jedne strane na HRT-u prikazuju antifašistički filmovi, a da s druge strane mjesne zajednice u Zagrebu ili ulice u Hrvatskoj i dalje nose ime Mile Budaka.

– Unatoč tome što HRT misli prikazati klasike partizanskog filma, ipak treba obratiti pozornost na njihov odabir. Naime, radnja svih tih filmova odvija se tokom rata, uglavnom su u pitanju bitke. Protivnici partizana uvijek su Nijemci, Talijani ili četnici, gotovo nikad ustaše. Dakle, ne prikazuju se zločinci odgovorni za stotine tisuća ubijenih ljudi. Kada smo zadnji puta vidjeli filmove u kojima teror vrše ustaše? HRT nikada neće u udarnom terminu prikazati serije poput “Sumorne jeseni” i “Nepokorenog grada” ili filma “Ne okreći se, sine”, koji pokazuju svu okrutnost ustaškog režima – smatra Šimunković.

Protest je bio povod i za kraći razgovor s Josipom Debeljakom, vođom Crvene akcije, za koju kaže da je to organizacija koja nudi sasvim novi koncept političkog aktivizma kakvog do sad kod nas nije bilo.

– Dosad su u Hrvatskoj, kao i drugim tranzicijskim zemljama, postojale dvije političke struje: konzervativno-nacionalistička i prozapadno-liberalna. I jedna i druga kao rješenje nude upravo ono što je uzrok problema i služe kao pokriće za kriminalnu politiku uništenja socijalnih prava. Naš je cilj ponuditi nešto novo: aktivnu borbu za socijalna prava većine. Postoji određeni interes za našu organizaciju i naše argumente, a on će u budućnosti vjerojatno još rasti.

– Situaciju dodatno otežava činjenica da je ljevica ovdje kompromitirana očitom korumpiranošću bivšeg sistema, kao i proturadničkom i neoliberalnom politikom tzv. opozicije. U toj situaciji nije neobično da se mladi u sukobu sa sistemom pale na desničarsku demagogiju. Borbu protiv fašizma vidimo kao sastavni dio borbe protiv kapitalizma ili, kao što to obično kažemo, fašizam je kopile kapitalizma – kaže Debeljak.

Rat je bio projekt srpske i hrvatske buržoazije

U jednoj od točaka programa ističe se da “Crvena akcija nikada neće poduprijeti ‘svoju’ nacionalnu buržoaziju u sukobu s drugim buržoazijama na Balkanu, nego će uvijek i svugdje raditi na zbližavanju radnih masa i objašnjavati kako balkanski narodi nisu neprijatelji”. Pitamo Debeljaka kako u tom smislu ocjenjuje Domovinski rat.

– Nema nikakve sumnje da rat nije bio interes nijedne od nacija, nego samo vladajućih buržoazija. To ne znači da na bilo koji način umanjujemo žrtvu pojedinaca koji su taj rat osjetili na vlastitim leđima. Činjenica je da je rat bio projekt srpske i hrvatske buržoazije kao dviju najvećih i najmoćnijih koje su se sukobile oko utjecaja u bivšoj državi – ističe.

Komentira i činjenicu da je velik broj građana bivših socijalističkih zemalja u anketama izjavio da nisu zadovoljni kapitalizmom, dok su im mnogi novinari i medijske kuće agresivno “pojasnili” da su sada mnogo bogatiji i da imaju mnogo veće slobode nego u socijalizmu.

– Glavni promašaj ovih pokušaja medijskih dokazivanja je u tome što narod, za razliku od medijskih analitičara, blagostanje ne mjeri visinom menadžerskih premija nego razinom socijalne sigurnosti. Kapitalizam je sigurno omogućio nekima da se obogate, ali nije omogućio elementarnu socijalnu sigurnost većini. Isto tako, kapitalizam koji se razvio u Hrvatskoj je zapravo zavisni kapitalizam koji nije isti kao kapitalizam imperijalističkih zemalja, jer Hrvatska nije izvoznica, nego uvoznica kapitala, dakle podložna je interesima imperijalizma. To znači da nikakvim razvojem kapitalizma Hrvatska neće postati zemlja visoke socijalne sigurnosti, već to može postati samo u društvenom uređenju koje se drastično razlikuje od ovog.