Rado Srbin ide u zamjenike

Eto, ni pravilo “dva Srbina, tri stranke” nije više na snazi. To dokazuje upravo dovršen prvi krug nominacija za dopunske izbore. Čak 83 kandidata istakla su svoj pohod na ukupno 29 jedinice u kojima se bira. Podsjećam da će u svakoj biti izabran samo jedan kandidat, pa se prostom matematikom lako dođe do računice da na jedno mjesto atakuju čak tri “ljuta brata” Srbina. Ukupno je deset partija kandidovalo svoje ljude. Srećom, sve nisu srpske, već svoje “konje za trku” imaju i velike hrvatske partije poput SDP-a, HNS-a ili penzionera.

Nezavisnih kandidata čak je trideset. Predloženi su ponekad od samo troje-četvero građana koji ih podržavaju! Žena, ćaća, mati i sin – poželjan je obrazac podrške, pa politika kod Srba postaje porodični biznis.

Kandidature su u ovom krugu istaknute ukupno za šest zamjenika župana (Vukovarska, Osječka, Požeška, Bjelovarska, Sisačka i Šibenska županija), za osam zamjenika gradonačelnika (Vukovar, Lipik, Pakrac, Slunj, Ogulin, Beli Manastir, Vrbovsko i Skradin), te za 14 zamjenika opštinskih načelnika. Najveća je gužva, što se županija tiče, u Sisačko-moslavačkoj, gdje se čak petero Srba gura da bi bili prvi do najljepše hrvatske županice. Kada su gradovi u pitanju, Beli Manastir je daleko prešišao sve sa čak osam kandidatura za jedno mjesto. Ako gledamo opštine, onda u Saborskom, kod “čika Luke šamana”, čak četvero Srba atakuje na mjesto zamjenika načelnika. Nisam siguran da toliko ima srpskih sela u ovoj opštini.

Čini mi se da ni sama država nije najozbiljnije shvatila ove izbore. Jer da jeste, poštovao bi se zakon koji jasno kaže da se u roku od 90 dana od konstituisanja posljednjeg predstavničkog tijela imaju uskladiti statuti sa zakonom. To nije urađeno u dobrom dijelu opština, gradova i županija. Tu prednjači Milinovićeva Lika u kojoj niti jedan statut, što se Srba tiče, nije usklađen. Zbog takvog inertnog odnosa države imaćemo izbore u dva navrata, što samo po sebi već daje pomalo opor okus. Nadalje, zakon je u nekim slučajevima nedorečen. Šta recimo sa Udbinom i Plaškim, opštinama u kojima Srbi čine preko polovice birača, a na redovnim izborima nisu zastupljeni sa pozicijom zamjenika načelnika?

Sljedeće pitanje koje se nameće jeste šta šaroliko društvo od tridesetak nezavisnih kandidata može učiniti za svoje sunarodnike. U centralizovanoj hrvatskoj državi ništa. Taman da nose klonirane gene Nikole Tesle! Mogu svako jutro obući odijelo i kravatu, otići u općinu, popiti kavu u nekoj improvizovanoj prostoriji i dobiti mjesečno hiljadu “evrića” na ime plaće. Nisu daleko od istine oni koji kažu da se nezavisni prijavljuju uglavnom zbog te ‘iljade evra.

I za kraj, seciranje srpskih partija i snage njihovih kandidata. SDSS, NSS, DPS, BDS… možda je neko i izostavljen. Kao aktivnom pratiocu zbivanja na srpskoj političkoj sceni, ne može mi promaći činjenica da je skoro 90 odsto imena kandidata koji sada igraju za druge boje – iznjedreno iz SDSS-a. Nekom nije odgovarao program, nekom vodstvo, nekom članstvo – i otišli su. U politici je to barem moguće. Za takve su bogomdani dopunski izbori. Pokoji glas, i to je to. Ma ne moram ja pobijediti i znam da neću, ali ću zeznuti njih, to mi je gušt. I to je matrica.

Osim SDSS-a niti jedna druga partija, koliko znam, nema infrastrukturu po čitavoj državi. Nema članstvo, nema “poluge” u Vladi, ruke u Saboru, ljude s pedigreom u fondovima. Ne sporim viziju i želju ostalih srpskih partija, ali ako se ona ne oživotvori u cesti, u novoj sportskoj dvorani ili školi, zauvijek ostaje samo vizija. A od nje Srbima u Ogulinu, Skradinu, Sunji, Lipiku, Siraču, Đulovcu, Tompojevcima, Topuskom, Vukovaru, Crnom Potoku, Rujnici, Basarama, Macutama, Ivoševcima, Gornjem i Donjem Skradu… slaba vajda i mrka kapa. Zato, dragi moji, dobro odvagnute prije nego što uzmete olovku i zaokružite svog kandidata.