Amerika naciljala novu metu – Jemen
Jemen se u medijima kao novo sjedište islamističkog terorizma počeo ozbiljnije spominjati tek posljednjih tjedana, nakon što je Nigerijac Umar Faruk Abdulmutalab na Božić pokušao raznijeti avion na letu Amsterdam-Detroit, navodno po uputama Al-Qa’ide u Jemenu, te nakon što su u glavnom gradu te zemlje, Sani, zatvorene ambasade osam zapadnih država, a njihovo osoblje evakuirano.
Javnost je tada saznala da Sjedinjene Države u Jemenu već neko vrijeme vode prikriveni rat niskog intenziteta protiv trenutno najjačeg ogranka najpoznatije svjetske terorističke skupine, Al-Qa’ide na Arapskom poluotoku (AQAP). Objašnjavajući upliv Amerike u Jemenu, američki senator Joseph Lieberman medijima je rekao da je “Irak jučerašnji, Afganistan današnji, a Jemen sutrašnji rat”. Dodao je da će SAD ove godine udvostručiti 70 milijuna dolara vojne pomoći jemenskoj vladi, ne uključujući CIA-ine specijalne operacije započete prije godinu dana. Štoviše, 17. i 24. prosinca, neposredno prije Abdulmutalabovog neuspjelog pokušaja uništenja aviona s gotovo 300 putnika, jemenska i američka vojska zajedno su napale uporišta AQAP-a i ubile 60-ak militanata.
Za neke napade odgovorni radikalni šijiti?
Američke su vlasti, međutim, isključile svaku mogućnost da je božićni napad bio odmazda za ova bombardiranja, dodavši da je Al-Qa’ida u Jemenu aktivna još od 2006. godine. Toj tezi u prilog bi trebao ići podatak da je na jednoj od dviju lokacija navodno bio i jemensko-američki klerik Anvar al-Aulaki, kojeg se sumnjiči za umiješanost u ubojstvo 13 osoba u američkoj vojnoj bazi Fort Hood 5. studenog.
AQAP je nastala ujedinjenjem saudijskih i jemenskih pripadnika Al-Qa’ide početkom prošle godine, dolaskom militanata iz Afganistana i Pakistana, ali i povratkom nekoliko Jemenaca iz američkog zatvora Guantanamo, danas čelnika te skupine. Dvije godine ranije, iz strogo čuvanog zatvora u Sani pobjegla su, pak, 23 zatvorenika, uključujući i sadašnjeg vođu AQAP-a Nasira Abdela Karima Vuhajšija. AQAP je u početku napadala turiste, misionare i naftne platforme, ubivši pritom 40-ak ljudi, dok je u napadu na američku ambasadu 2008. poginulo 18 ljudi. Na dušu joj se stavljaju još neki napadi, primjerice onaj na brod američke ratne mornarice USS Cole prije deset godina, kada je ubijeno 18 osoba, te lanjski neuspjeli pokušaj atentata na saudijskog princa i šefa odjela za protuterorizam te zemlje.
Neki analitičari, poput cijenjenog britanskog povjesničara Freda Hallidayja, drže, međutim, da bi za neke terorističke napade mogli biti odgovorni i radikalni šijiti u sjevernoj provinciji Sadi, takozvani hutisti, koji se od 2004. godine bore protiv vlade i traže osnivanje ortodoksne šijitske države. Oni su, drži Halliday, mogli organizirati ubojstva turista s ciljem diskreditiranja centralne vlasti, a ne iz mržnje prema zapadnim zemljama. Sama AQAP, tvrde stručnjaci, ima stotinjak pripadnika, ali i poklonike na jugu i istoku zemlje, te podršku dijela represivnog aparata.
Bliskoistočna Kuba
Jemen je najmanji bliskoistočni proizvođač nafte, čije su zalihe na izmaku, te nije uspio stvoriti temelje održive ekonomije. Sa 23 milijuna stanovnika, od kojih 40 posto živi ispod granice siromaštva, najsiromašnija je arapska zemlja, s najmanjim zalihama vode na svijetu i razvojnim indikatorima bližima subsaharskoj Africi negoli Bliskom istoku. No, Jemenom zato cirkulira 60 milijuna komada vatrenog oružja, a nose ih praktički svi muškarci izvan gradova i obalnih područja. Vlada ne kontrolira dobar dio teritorija, a zemlju razdiru islamistička pobuna na sjeveru i separatistički pokret na jugu.
Za razliku od juga, koji je kolonizirala Velika Britanija, sjeverni dio zemlje bio je jedina neovisna arapska država, ali zato izolirana od strane konzervativnih imama. Tako je bilo sve do revolucije 1962. godine, kada su radikalni republikanci inspirirani Nasserovim Egiptom preuzeli vlast. Tada počinje osmogodišnji građanski rat u kojemu plemenske i marskističko-lenjinističke milicije uz pomoć sovjetske vojske pobjeđuju rojaliste, kojima su pomagali Britanci. Istih godina jug sa sjedištem u Adenu dobiva od Britanije neovisnost, a vlast preuzima komunistička frakcija Nacionalni oslobodilački front. Dvije godine kasnije osniva Narodnu Demokratsku Republiku Jemen, svojevrsnu “bliskoistočnu Kubu”, s katastrofalnim ekonomskim posljedicama nacionalizacije.
Tada dolazi do ideje o ujedinjenju, no dva su režima, sa sjedištima u Sani i Adenu, dva desetljeća pokušavala nametnuti vlastite vizije jedinstva. Propašću Sovjetskog Saveza propao je i marksistički eksperiment na jugu, pa je tamošnji predsjednik Ali Abdulah Saleh 1990. na brzinu obavio ujedinjenje s Arapskom Republikom Jemen, bez pristanka dijelova režima i plana implementacije. Saleh, koji je na vlast došao državnim udarom 1978. godine, u ujedinjenju je vidio priliku da zauzme prirodne resurse i kolonijalne vile na jugu, a četiri godine kasnije poduzeo je i “preventivni građanski rat” na jugu i dokrajčio socijaliste.
Vjerojatna eskalacija sukoba
Ranih devedesetih dolazi i do povratka mudžahedina koji su se desetljeće ranije u Afganistanu borili protiv Sovjeta, a onda nastavili borbu protiv “bezbožnih” južnjaka. Saudijska Arabija izbacuje iz zemlje milijun jemenskih radnika zbog odbijanja Jemena da sudjeluje u Prvom zaljevskom ratu protiv Iraka, što je dovelo do još većeg siromaštva. Otpočinjanjem američkog “rata protiv terorizma“ u rodnu zemlju oca Osame bin Ladena počeli su pristizati i potencijalni militanti iz drugih zemalja, radikalizirani na Sveučilištu Iman “crvenog šeika” Abdulmedžida al-Zindanija, jednog od najmoćnijih ljudi Jemena.
Saleh je, pak, tijekom 31 godine vladavine stvorio korumpiranu vlast kojom dominiraju članovi njegove obitelji, a militantima, kako tvrde analitičari, dozvoljava da se bore protiv SAD-a i regionalnih neprijatelja dok god režim ostavljaju na miru. Stoga ne čudi da su visoki jemenski dužnosnici nakon objave SAD-a da će udvostručiti vojnu pomoć počeli demantirati partnerstvo s Amerikom i umanjivati terorističku prijetnju, kao i pozivati SAD da “uče iz iskustva Afganistana i Pakistana” te ulažu u ekonomski razvoj, smanjenje siromaštva i obrazovanje, a ne samo u jemensku vojsku.
No, da je na pomolu vjerojatna eskalacija vojnih sukoba sugerira odluka Velike Britanije da se uključi u američka nastojanja u Jemenu, o čemu će krajem ovog mjeseca organizirati i konferenciju.