Hrvatske željeznice guta već daljina

Putujete na vlastitu odgovornost, Hrvatske željeznice žele Vam sretan put – moglo je tijekom cijele prošle godine pisati u svim prospektima i zaglavljima HŽ-ovih putničkih karti. Da takvo upozorenje ne bi bilo uzaludno, govore nam nikad crnje prošlogodišnje brojke: nekoliko bizarnih nesreća s desecima ranjenih putnika i najvećom nesrećom u kratkoj povijesti Hrvatskih željeznica – iskakanjem putničkog vlaka ljetos u Rudinama nadomak Splita – gdje je poginulo šest, a 63 putnika je ozlijeđeno.

Nesreće su, nažalost, izvukle na površinu sav jad i trulež HŽ-ove infrastrukture, prije svega pruga koje su dotrajale, spore, pucaju “po šinama” i time postaju opasne po život. Dok pruge vape za obnovom, apsurdno je da radnici Hrvatskih željeznica jadikuju, žale se i kunu da nemaju posla. Njih blizu 20 tisuća ovoga trenutka strahuje od otkaza, o čemu su nedavno upozorili javnost, prosvjedujući ispred zgrade Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Imamo stručnjake, nemamo posla

Umjesto njih, posljednjih godina pune ruke posla imale su austrijske i češke, a danas imaju španjolske i talijanske tvrtke koje, prema informacijama iz Sindikata željezničara i strojovođa Hrvatske te HŽ holdinga, ovoga trenutka izvode sve bitnije popravke na prugama diljem Hrvatske.

– U Hrvatskoj imamo dobre stručnjake i kvalitetnu opremu, a poslove preko natječaja dodjeljuju isključivo strancima. Zašto je tako? Zato što tvrtke HŽ-a nemaju fizički obujam posla koji je neophodan za konkuriranje na natječaju. Ne mogu biti ni podizvođači radova. Zato naši radnici ne mogu zaraditi svoje plaće – ogorčen je Ivan Forgač, predsjednik Sindikata hrvatskih željezničara. On tvrdi da posla na željeznici ima za sljedećih deset godina. Potrebno je, dodaje Forgač, obnoviti čak 1.500 od ukupno 2.600 kilometara pruga, tempom obnove od 150 kilometara godišnje. No, prema njegovim riječima, HŽ planira obnavljati tek 16 kilometara pruge godišnje.

Tko će i kako raditi pruge, odlučuje ipak država odnosno Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije. Pod patronatom je Ministarstva financija i nadležna je u provedbi natječaja za radove. Vlada je potpisnica memoranduma o financiranju s Europskom komisijom koja iz predpristupnog programa ISPA, između ostalog, financira i trenutno najveći projekt obnove željezničke pruge Vinkovci-Tovarnik-državna granica. Taj projekt, za koji je ugovor s talijanskom tvrtkom “SALCEF Construzioni” potpisan u svibnju 2008. godine, Europska komisija sufinancira s čak 48 posto, odnosno s gotovo 30 milijuna eura bespovratnog novca, dok ostatak plaća država. Ugovor za nadzor radova potpisan je pak sa španjolskom tvrtkom “Tecnica y Proyectos SA”, u iznosu od nešto više od dva milijuna kuna, od čega Europska komisija bespovratno dodjeljuje 38 posto sredstava.

U dopisu HŽ holdinga, koji potpisuje Vlatka Škorić, šefica korporativnih komunikacija HŽ-a, stoji da sudjelovanje na međunarodnom natječaju za izvedbu radova na prugama koje djelomično financira EU nije bilo dopušteno tvrtkama u vlasništvu HŽ-a. “Razlog je mogući sukob interesa i potencijalno povlašten položaj u odnosu na druge ponuditelje. Druge hrvatske tvrtke mogu”, stoji dalje u dopisu, “sudjelovati u natječajima za poslove koje financira EU, te su neke od njih i sudjelovale.” Ipak, u dopisu nisu naveli o kojim se tvrtkama radilo i zašto niti jedna od njih nije ispunila uvjete natječaja.

Ni kune za promjenu pragova

Dok se sindikalist Forgač protivi natječaju prema kojem strane tvrtke dobivaju unosne poslove na željeznici, Nenad Mrgan, predsjednik Sindikata strojovođa Hrvatske, smatra da su međunarodni natječaji u redu jer su, prema njegovim riječima, domaće tvrtke obnavljajući pruge potrošile puno novca nizašto. Kako je to moguće?

– Naši radnici rade godinu-dvije dana, posao se iz organizacijskih razloga ne dovrši jer nekome očito nije stalo da tako bude. Najveća je pak greška što u vrhu Hrvatskih željeznica nema novih stručnih kadrova, već se ovi postojeći bave različitim spletkama i tako stvaraju kaos u poslovanju željeznica – tvrdi Mrgan. Pita se dalje kome je otišlo nekoliko milijardi kuna za obnovu ličke pruge koja, iako je već odavno trebala biti, još nije obnovljena. S druge strane, nevjerojatno je da propadaju HŽ-ovi strojevi kupljeni novcem poreznih obveznika. Trunu u vlažnim skladištima.

I navode o propadanju strojeva odlučno pobijaju iz gubitaša HŽ holdinga. U svom dopisu tvrde da ne postoje nikakvi strojevi koji propadaju u skladištima, već da se svi koriste “u svrhe za koje su nabavljeni”. Za koje, nisu naveli. Tvrde da će radovi na obnovi pruge Vinkovci-Tovarnik-državna granica, u duljini od 33,3 kilometra, biti nastavljeni te da u ovoj godini planiraju pokrenuti obnovu 16 kilometara pruge Lokve-Drivenik za koju je u tijeku provedba postupka javne nabave.

Usprkos 370 milijuna kuna duga, u HŽ-u se i ove godine namjeravaju zadužiti gotovo za 200 milijuna eura, za kupnju novih lokomotiva, teretnih vagona i motornih vlakova.

Ivan Forgač dodaje još nešto.

– HŽ je, primjerice, kupio 61 skretnicu iz uvoza i platio za njih oko 20 milijuna kuna. To je apsurdno jer mi imamo poduzeće u Hrvatskoj koje proizvodi skretnice. Koji bi pametan gospodar kupovao od nekog drugog, a ima vlastitu proizvodnju? – pita se Forgač. Radnici strahuju da će ostati bez posla jer ako pruge budu propadale ovim tempom, za tri do četiri godine, dodaje Forgač, propast će i kompletan HŽ.

– Za 2010. godinu za željeznicu je izdvojeno milijardu i sto milijuna kuna samo za regulaciju prometa i tekuće održavanje pruga. Od te svote 900 milijuna kuna potrebo je samo za plaće. Državi neće ostati ni jedna kuna da promijeni jedan prag – zabrinuto zaključuje Forgač i najavljuje moguće nove prosvjede željezničara.

Srbije via Tovarnik

Autor ovog teksta odlučio se “na vlastitu odgovornost” provozati do Vinkovaca, Matoševog Tovarnika i državne granice sa Srbijom, i to posljednjeg dana u godini, u trenutku kada je navala putnika najveća.

Čar putovanja se očituje u višesatnom drndanju, na početku prosječnom brzinom od oko 80 kilometara na sat, uz neminovno cviljenje šina. To je noćna mora svih koji putuju nesigurnim hrvatskim prugama. Potvrdio je to i naš vremešni sugovornik Ilija koji je iz Zagreba putovao u društvu supruge.

– Prije dvadesetak godina od Zagreba do Sremske Mitrovice stizao sam i do dva sata brže. Pruga nam već dugo vremena ništa ne valja, slabo se i nikako ulaže u nju. Evo vidite, sad će još smanjiti brzinu – požalio se Ilija koji je, kakve li slučajnosti, i sam nekada davno radio na željeznici.

Od Vinkovaca brzinomjer je još malo pao, pa smo se vukli oko 40 na sat. Za usporedbu, u zemljama Europske unije vlakovi voze prosječno 160 kilometara na sat. Na naš upit “zar ne može to malo brže?”, brkati debeljuškasti kondukter slegnuo je ramenima. Putnici kojih je bilo poprilično i koji su pred Novu godinu željeli što prije vidjeti svoje obitelji i prijatelje, mrgodili su se u svom mazohističkom strpljenju. Uz prugu, sad već jako blizu državne granice, bili su vidljivi odbačeni komadi pružne mehanizacije i čeličnih pragova. S lijeve strane stršila je tabla s europskim zvjezdicama, na kojoj se iščitava da EU u poslu ima svoje prste. Dakle nešto se, čini se, ipak radi. No, da li dovoljno?