Intervju: Kiril Džajkovski

Makedonski glazbenik Kiril Džajkovski nastupa 27. siječnja u klubu “Aquarius” u Zagrebu gdje će promovirati svoj najnoviji studijski album.

Iza vas je deset albuma, oko 13 kompilacija, glazba za devet igranih filmova, glazba za 14 kazališnih predstava, nastupi širom svijeta, brojne pozitivne kritike… Jeste li zadovoljni postignutim ili mislite da ste mogli i više?

– Uvek mislim da može bolje i uvek sam, kao i većina drugih autora, zbog nečega nezadovoljan postignutim ili opet mislim da sam neke stvari mogao uraditi drugačije. Valjda je to normalno, verovatno najviše zbog odsustva emotivne distance od sopstvenog dela. Međutim, to shvatam kao kreativni impuls u odnosu na minuli rad, uvek gledam napred i radujem se novim projektima.

Na glasu ste kao pionir balkanske elektronske glazbe koji je na najbolji mogući način fuzionirao makedonsku etno glazbu s elektronikom. Što vas privlači autohtonoj glazbi i koliko je ta glazba globalno zanimljiva?

– Meni je uvek bilo inspirativno uklopiti autohtonu muziku u moderne žanrove, koji su bili inspiracija još od početka devedesetih. A mislim da je muzika generalno ušla u eru potpune eklektične konzumacije, posebno sa iPod revolucijom i internetom, što je učinilo dostupnom ogromnu količinu muzike iz svih krajeva sveta, ali i iz underground kanala koji ne poznaju prepreke tehničke distribucije kao one putem većih i komercijalnijih diskografskih kuća. Muzika sa Balkana u svim svojim inkarnacijama danas je bona fide muzički žanr, koji sve više postaje deo slušalačkog izbora internacionalne publike.

Slabo slušam Bregovića

Gorana Bregovića mnogi optužuju da je iskoristio glazbeno narodno blago Balkana prodavši ga svijetu kao svoje. Kakav je tvoj stav o njegovoj glazbi?

– Moram priznati da je nisam baš puno slušao, osim nekoliko songova koje sam uhvatio na TV-u, a nisam ga video ni uživo. Tako da ne bih mogao detaljnije analizirati, ali očigledno da je veoma uspešan u onome što radi. Naravno, sećam se dana Bijelog dugmeta i statusa grupe u regionu, ali to je sasvim druga priča.

S filmskim redateljem Milčom Mančevskim 1984. godine osnovali ste grupu Bastion, a nastavili ste surađivati i tijekom njegove filmske karijere. Koliko vam je pomogla ta suradnja s obzirom na to da ste skladali glazbu za njegove filmove “Prašina” i “Sjenke”, te za filmove Darka Mitrevskog “Balcancan” i Ive Trajkova “Velika voda”?

– Rad na filmovima je potpuno odvojen od mojih solističkih projekta elektronike. Primenjena muzika je nešto što me oduvek privlačilo, a bilo je zaista zadovoljstvo imati priliku raditi sa Milčom još od najranijih dana. To se zatim proširilo i na kazališne predstave, pa su onda došli i različiti TV projekti. I ove godine u planu je nekoliko filmova, koji su već snimljeni i biće gotovi ovog proleća.

Nekoliko godina bili ste član grupe Leb i sol. Što danas mislite o glazbi Vlatka Stefanovskog i, s odmakom, o onoj koju ste stvarali s grupom Leb i sol?

– Mislim da je njegov projekat dviju akustičnih gitara sa Tadićem vrhunskog kvaliteta i da je to verovatno, na neki način, vrh njegove solističke karijere. Električna postava je opet dobra prilika za prezentaciju onoga što je radio u prošlosti i svakako prilika da fanovi mlađe generacije čuju uživo kako je to otprilike zvučalo kada su Leb i sol bili vrhunac sviračkog progresivnog rokenrola u bivšoj državi.

Uskoro izlazi novi studijski album na kojem ste surađivali s brojnim slavnim glazbenicima, recimo s Nicolette Love, Rasom Tweedom koji pak radi s Kruderom & Dorfmeisterom, Patrickom de Santosom iz Thievery Corporation, Esmom Redžepovom itd. Jeste li ostali dosljedni ili ste krenuli u neko novo istraživanje?

Ovaj album ostaje dosledan konceptu kombinovanja elektronike i balkanskih uticaja, s tim što ima puno vokalnih gostiju iz raznih krajeva sveta i na neki način je album kolaboracija. Opet je to žanrovski miks raznih uticaja, od elektro breakbeata do dancehalla i duba, a opet sve to povezano etno elementima koji karakterizuju moj način rada. Ovaj put vokalni gosti dodaju još jednu dimenziju i čini mi se jako interesantnom kombinacija Balkana, elektronike i urbanog zvuka.

Život makedonske muzike

U Zagrebu nastupate s MC Ras Tweedom i Sedžuk Orchestrom. Odakle ta suradnja i kako publika reagira na taj spoj puhača, elektronike i MC-ja?

Rasa Tweeda sam upoznao upravo u Zagrebu prošlog leta, kada je gostovao na InMusic festivalu. Tada smo se dogovorili da pokušamo saradnju i mogu reći da je ispala veoma uspešna. Snimili smo nekoliko stvari za moj novi album, uradili smo video spot za “Raise Up Your Hand” i mogu reći da je reakcija publike sa živih nastupa koje smo do sada imali izvrsna. Zato se jako radujem prvom nastupu u ovoj postavi u Zagrebu, gde ćemo se predstaviti u klubu “Aquarius”.

Makedonska scena je prilično raznolika i bogata, no nekako se stječe dojam da je dosta zatvorena. Kako biste vi ocijenili stanje na makedonskoj sceni danas i tko su po vama makedonski izvođači na koje treba posebno obratiti pažnju?

Ne bih rekao da je makedonska scena zatvorena. Puno makedonskih bendova nastupa po Balkanu i Evropi. Underground scena je veoma živa u poslednje vreme, a dokaz je i grupa Bernays Propaganda koja je dobila odlične kritike za svoj novi album i za žive nastupe. Naravno, tu su i bendovi kao Foltin i Project Zlust, koji redovno nastupaju u svetu i zaista su postigli prepoznatljiv, internacionalni zvuk. Sa elektro scene to su projekti kao Bei The Fish i PMG Kolektiv, koji su nedavno imali uspješne balkanske turneje. Tu je i nekolicina makedonskih kompozitora koji rade i žive u inostranstvu, a sa kojima sam sarađivao u prošlosti – Duke Bojadzijev i Nikola Kodjabashia.