Posljednji sati gospođe Srzić

Dobro se zna kakva je to kuhinja ako se u udarnim terminima javne televizije sprema pašticada – stoji između ostaloga u saopćenju predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice. Vodstvo vladajuće stranke žestoko je reagiralo zbog “neprimjerenosti sadržaja” emisije “TV-kuhinja”, emitirane u poslijepodnevnim satima na Hrvatskoj televiziji, gdje je sudionica emisije, Ana Ugarković, punih petnaest minuta spremala pašticadu s njokima. U HDZ-u ističu kako je pašticada s njokima “tipično dalmatinsko jelo”, naročito popularno u rodnome kraju novoizabranog predsjednika RH Ive Josipovića, inače člana SDP-a, pa taj čin smatraju “drskim, grubim i dosad nezapamćenim činom populariziranja jednoga od opozicijskih vođa”. Dok Vlada “čini goleme napore i predlaže konkretne mjere kako bi zemlju izvukla iz teške ekonomske krize, Hrvatska televizija ustupa dragocjeni prostor neodgovornim kritizerima, pridružujući se tako opozicijskim podmetanjima klipova i poduzimajući sve da, u ovim presudnim vremenima, reklamira SDP”, kaže se u saopćenju HDZ-a.

Ja se ispričavam, gospođo Jadranka…

– Stvarno, jebote, pašticada! – grozničavo mrmlja urednica Informativnog programa Hloverka Novak-Srzić, dok joj se kosa diže na glavi a pogled strijelja obližnju tajnicu. – Pa što ta Ugarkovićka sebi umišlja? Hoće u mojoj televiziji praviti političku kuhinju? Spremati pašticadu baš nakon što je Josipović dobio izbore? A da ja to ne znam? Nedopustivo!

– Šta fali pašticadi? – zbunjeno pita tajnica.

– Pašticada je dalmatinsko jelo, lijepo tu piše! – podiže glas Hloverka Novak-Srzić. – Ja sam iz toga kraja, ako nisi znala, točno znam da se to non-stop dole jede.

– Ja sam iz Slavonije, a ipak znam za pašticadu – pripominje tajnica.

– Znaš, ali je ne spremaš. Naročito u ovome trenutku. U ovome trenutku to je jasna asocijacija na Josipovića! Čisto udvaranje! Kao: evo mi na HTV-u kuhamo za SDP! I što se ja oko toga imam s tobom raspravljati?

– Slažem se…

– Dosta je meni javašluka i neodgovornosti u ovoj kući. Ugarkovićka će kuhati, a ja da jedem govna! E pa ne može! Zovi mi Jacu!

– Koju Jacu?

– Jadranku Kosor, predsjednicu Vlade Republike Hrvatske.

Sada Hloverka Novak-Srzić dvaput duboko udahne i prislanja telefonsku slušalicu na uho. Tajnica je napustila ured.

– Gospođo Jadranka, vi ste?

– Ja sam, gospođo Hloverka, kako mogu pomoći?

– Čujte, u vezi one pašticade s njokima i one krave Ugarkovićke, to je stvarno skandal, nešto nedopustivo! Ja se ispričavam, gospođo Jadranka, neće se ponoviti. A odgovorne ću istog časa razjuriti, ukinut ću im emisiju… Samo možda nije trebalo da idete s priopćenjem, mogli ste me nazvati, znate da bih ja odmah reagirala…

– Kakvo priopćenje, gospođo Hloverka? I kakva pašticada? Baš mene briga za pašticadu!

– Zar HDZ nije izdao priopćenje da je kuhanje pašticade u udarnom terminu HTV-a reklama za SDP?

– Nije.

– Kako? Pa ja sam to sad čitala.

– Čitali ste kolumnista “Novosti” koji je to izmislio. U tom listu se i inače sprdaju s nama na čudan način.

– Izmislio? Mislite, plasirao lažnu informaciju? Zašto bi to radio?

– Zato da ironizira ono priopćenje koje smo vam poslali u vezi gostovanja Zorana Milanovića u Dnevniku. Ono gdje smo istaknuli da je nedopustivo, a napose nespojivo s demokratskom praksom, da se s vođom opozicije razgovara na javnoj televiziji.

– Nije valja taj iz “Novosti” i to izmislio?

– Nije, to priopćenje smo stvarno poslali. Jedino je ovo u vezi pašticade podmetnuo. Zajedno s njokima.

– Bože, kakvog sve svijeta ima…

– Slažem se. Mogu li vam još kako pomoći?

Hloverka Novak-Srzić sada se osjeća mnogo bolje. Zavjereničkim glasom nastoji razgovor odvesti u još korisnijem smjeru.

– Kad smo već kod tog Milanovićevog istupa u Dnevniku, gospođo Jadranka, vama je poznato da sam ja zbog toga Šprajcu dobro naribala uši i prijavila ga Etičkome povjerenstvu. Upozorila sam ga da je to zadnji put da mi ikoga iz opozicije dovodi u središnju informativnu emisiju, a naročito Milanovića… Samo, ako dopustite, niste zbog toga morali ustajati priopćenjem. Mogli ste me nazvati, gospođo Jadranka, i ja bih odmah reagirala. Iste sekunde!

– Gospođo Hloverka, rad ove vlade je transparentan!

– Ali zašto? Mislim, čemu uzbunjivati ljude? Bivši premijer bi me lijepo nazvao, iznio svoje primjedbe i naloge, i ja bih sve to bez odlaganja provela, uključujući i ukidanja spornih emisija. Zašto s takvom praksom ne možemo nastaviti?

Kako ne razumijete, Hloverka?

– Vi izgleda niste shvatili da je politika ove vlade sasvim suprotna od one koju je vodio moj prethodnik. E pa vidite, gospođo Hloverka, ja se nemam zbog čega bojati javnosti i ne mislim odustati od toga da javno činim ono što je moj prethodnik poduzimao tajnim kanalima, kad već spominjete toga gada i pučistu.

– Kako to mislite, da je politika sasvim suprotna?

– Lijepo mislim. U prigodama kada bi bivši premijer nazvao nekoga od odgovornih na Hrvatskoj televiziji, naprimjer vas, i poslao vas u tri materine, uz upozorenje da se sličan prekršaj više nikada ne smije ponoviti, ja stojim na stanovištu da treba sastaviti javno priopćenje i ukrasiti ga s tri uskličnika!

– Ali što time dobivate, gospođo Jadranka?

– Tako opstruiranje demokratskih standarda izlazi na vidjelo, gospođo Hloverka, pa tu praksu možemo smatrati i svojevrsnim nastavkom Vladinih antikorupcijskih mjera.

– Čekajte malo, tko opstruira demokratske standarde?

– Mi ih opstruiramo, naravno. Mi u HDZ-u zalažemo se za politički kontroliranu javnu televiziju. Ali istodobno obavještavamo javnost da se za to zalažemo.

– Joj, to je za mene previše složeno, gospođo Jadranka. Viša politika.

– Kako ne razumijete, Hloverka. Evo vam drugog primjera: mi iz HDZ-a smo opljačkali ovu zemlju, ali ne želimo više sprječavati medije da pišu o korupcijskim aferama, kako bi se znalo da smo mi to opljačkali. Javnost ima pravo znati za negativne pojave, uz uvjet da smo mi i dalje nositelji tih pojava, razumijete? Vidite kamo je politika tajnosti dovela moga prethodnika. Sada smo promijenili kurs.

– Ali čekajte malo, da se vratimo na slučaj Milanovića, ljudi će reći: ako vladajuća stranka zagovara to da se šef opozicije ne smije pojaviti na televiziji, onda to nema veze s demokracijom, onda je to neka tiranija, ne znam, diktatura.

– Kakva tiranija?

– Pa tiranija. Tako se radilo u Tuđmanovo vrijeme.

– Tko je to radio?

– Pa ja sam radila! Bila sam na čelu televizije i nisu mi razni Račani i Pusićke mogli ni prismrditi u studio.

– Eto! A sada puštate Milanovića da punih deset minuta sere po Vladi, i to usred Dnevnika!

– Ali nitko me nije upozorio da ga ne smijem pustiti.

– Kako nije? Pa izdali smo priopćenje.

– Priopćenje?! Ali kakva je to vrsta komunikacije? Ako se u priopćenju vladajuće stranke prosvjeduje jer se vođa opozicije pojavio na televiziji, onda se mene javno poziva da se ponašam kao da je na snazi diktatura! Umjesto da mi se to kaže telefonom!

– Promijenili smo kurs, gospođo Hloverka, fino sam vam objasnila. Ranije se glumila demokracija da bi se mogla provoditi tiranija, a sada se provodi tiranija da bi se mogla glumiti demokracija. Smatramo da je to mnogo efikasnije i morat ćete se tome prilagoditi.

– Znate šta, to je za mene visoka politika, gospođo Jadranka, nemam pojma kako da se ponašam. Mislim da ću ponuditi ostavku. Stavit ću fino mandat na raspolaganje, pa neka me ono jebeno Vijeće smijeni.

– To s ostavkom nije loša ideja, vama na volju. Mada, ja bih na vašem mjestu točno znala što da radim.

– Što da radim?

– Za početak bih upozorila tajnicu da umjesto Markova trga ne naziva bolnicu u Vrapču. Ja se ovdje liječim, gospođo Hloverka, i ne treba me na ovaj način uznemiravati.