Rječnik hrvatskog top menadžmenta

Najljepše godine svog života proveo sam trudeći se da olakšam ljudima život pružajući im zabavu i razonodu. Za nagradu sam dobio jedino prezir i život pun straha od proganjanja – rekao je svojedobno Alphonse Gabriel Capone, kontroverzni biznismen iz Chicaga na čijoj je posjetnici pisalo “trgovac rabljenim namještajem”. Njegovu bi tužbalicu mogli potpisati brojni hrvatski top menadžeri, koji su se u posljednje vrijeme, umjesto u Hrvatskom udruženju menadžera i poduzetnika CROMA, HGK-u ili na špici ispred “Čarlija”, počeli tiskati u Remetincu.

Top menadžer

Prema svježem iskustvu, hrvatski top menadžer je čovjek koji najprije dobije plaketu za menadžera godine, potom nešto govori u “Otvorenom”, a onda pjeva u zatvorenom. Josip Protega je, vele, lijepo propjevao o nalogodavcima uz čiju je pomoć od Hrvatske poštanske banke napravio Hirošimu, a ni suradnici Damira Polančeca o svom bivšem šefu ne pjevaju ništa lošije. Propjeva li Polančec, zvan “Rumenige”, čut će se sve do Verone. Zahvaljujući masi top menadžera godine – temeljnom repromaterijalu pravne države – Remetinec danas bolje radi nego “Beton Lučko”! Zbog njih sada moramo prevrednovati ekonomsku znanost u Hrvatskoj.

Ekonomska znanost u Hrvatskoj

Svedena je na ostatke ostataka. Na njeno je mjesto stupila penologija. Penalni sustav je postao kadrovska kičma gospodarskog sustava utemeljenog na privatizaciji i pretvorbi.

“Nitko nije obavio privatizaciju brže, jednostavnije i bolje nego mi”, reći će dr. Andrija Hebrang u emisiji “Izbori 2003”. Ključni akteri privatizacijske priče mogu sada o državnom trošku razmišljati o točnosti njegove tvrdnje. Od Nikole Lisičara (laureat 1992. godine) i Nikše Giovanellija do Darka Marinca i Josipa Protege, skoro da nema menadžera godine koji nije omirisao ćeliju.  

Prvi među njima zvao se, dakako, Kutle. Miroslav Kutle.

Miroslav Kutle

Praotac svih hrvatskih tajkuna. U neobično nadahnutom priopćenju za javnost, upućenom iz zatvora Remetinec, u ožujku 2000. postavio je temelje nove teorije. “Tajkunizacija u vrijeme stvaranja hrvatske države ima i drugo ime: tada se to zvalo osiguranje procesa osamostaljivanja Republike Hrvatske, kao i ustanovljenje socijalnog mira”, napisao je Kutle.

Socijalni mir

“Osobno mene nikada nisu pogađale priče o tajkunima, pljačkama i sl. Kad smo krenuli u borbu za neovisnost znao sam reći: Želim da mi srpske lopove zamijene hrvatski lopovi”,  napisao je Josip Pečarić u “Hrvatskom slovu”, u studenom 2000. godine. Bog mu je ispunio želje, a Jadranka Kosor zatvore.

Bogatstvo, Bog i menadžeri

“Ja bih htio biti najbogatiji na svitu. Zašto? Ne znam. Vuče me to. U riječi bogat je riječ Bog. Bog znači svemogući, a ja vjerujem u Boga”, objasnio je 2003. Željko Kerum, nemajući na umu mogućnost da bogati završe u zatvoru, što bi njegova vjera u Boga – uzroka svih bogatstava – teško rastumačila. No, ateisti, realisti i u posljednje vrijeme naročito popularni agnostici, čija se sekta seli na Pantovčak, sve su u stanju objasniti kategorijama materije, prostora i vremena.

Upravljanje vremenom

U osobi hrvatskog lopova – top menadžera objedinjeno je više aktivnosti i zbog toga je vrhunski menadžer onaj koji zna upravljati vremenom (time management). U našem slučaju vremenom je najbolje upravljao top menadžer Dražen Golemović, koji je na vrijeme utekao u Bosnu. Oni drugi imat će vremena napretek da razmisle gdje su to, dovraga, pogriješili.

Bosna

Rezervna domovina za svakog vrhunskog hrvatskog menadžera koji ljubi slobodu. Nekakav je Englez svojedobno govorio da toliko voli Njemačku da je najsretniji što postoje dvije. Naši menadžeri su najsretniji kad mogu imati dvije putovnice, jer tada nesmetano mogu upravljati resursom prostora, a on je odlučujući ako im vremena ne idu na ruku. Vremena im očito ne idu na ruku kad čak i Dražen Budiša priznaje da mu nije nezamislivo vidjeti Sanadera u lisicama, a Ivan Šimonović se kune da nema nedodirljivih.

Sreća

Liječnik-menadžer Ognjen Šimić imao je, na primjer, dosta sreće, ali ona mu ne bi pomogla da nije imao dva pasoša. Zbog toga je resurs prostora na riječkom Korzu zamijenio resursom prostora na sarajevskoj Baščaršiji. Prema njegovoj tvrdnji, da to nije učinio, danas bi po Korzu šetalo 40 ljudi više. Oni nisu imali sreće, ali ekonomija je igra u kojoj jedni dobivaju a drugi gube.

Kontroverzni poduzetnik

O njemu smo već pisali. Nalazi se odmah ispod top menadžera. Prema foto-robotu koji smo stvorili iz serije novinskih tekstova, kontroverzni poduzetnik u pravilu je milijunaš, multimilijunaš ili pak milijarder. On u životu ne zaobilazi trnje, ali preko trnja redovito dolazi do zvijezda. Ako ne uživa politički imunitet, on ipak uživa političku podršku. Iza svakog kontroverznog poduzetnika stoji uvijek poneki, na prvi pogled manje kontroverzni političar. Simbioza njih dvojice je nevidljiva, ali ne do kraja. Konačno, kad se pogleda lista kontroverznih poduzetnika, odmah se uočava da su oni jedna od žila kucavica našeg gospodarstva. Oni su jači od energetike, koju Ukrajinci svake zime bace na koljena, jači su od turizma koji svaka recesija baci u depresiju, jači su od financijskog tržišta koje kiše kad god se Wall Street prehladi. Oni nikad nisu na koljenima, nikad nisu u depresiji – naprotiv,   razuzdano se zabavljaju uz narodnjake i turbo folk – a prehladiti se ne mogu ni na minus četrdeset. Kontroverzni poduzetnici, po slobodnoj procjeni, stvaraju desetak posto bruto domaćeg proizvoda, a u nogometu kontroverzni menadžeri gotovo u cijelosti kontroliraju ljudske resurse.

Upravljanje prostorom

U Hrvatskoj prostorom menadžera odnedavna upravljaju državni tužilac Mladen Bajić i ministar policije Tomislav Karamarko. Njihovim upravljanjem prostor se, kao u pranju, najčešće sužava, i to sa 100×100 na 2×2,5 metara, što nije luksuz ni za čopor pacova a kamoli za onako otmjen svijet.

Ministar policije

Prema staroj definiciji, ministar policije bavi se u prvom redu stvarima koje ga se tiču, a u drugom redu stvarima koje ga se ne tiču. Naši ministri dosad su se bavili lovom na veprove. Odnedavna se bave stvarima koje ih se, u drugom redu, ne tiču, a u prvom redu Protegom, Marincem, HAC-om, HEP-om, Polančecom, i tako možemo arbitražno dokle hoćemo, možda sve do Sanadera.

Arbitraža

Arbitraža predstavlja ostvarivanje dobiti, odnosno profitiranje na temelju trgovanja istim vrijednosnicama, valutama ili robom unutar dvaju ili više tržišta. Pretpostavka prosudbe je postojanje nepravilnosti (anomalija). Nepravilnost je kad Mate Granić šećući po Mirogoju  svom sugovorniku kaže: “Pola meni, pola tebi, pola Bagi.”

Bago

Darinko Bago, šef “Končara”. U nekim hrvatskim tiskovinama predstavljen kao sposoban direktor javnog poduzeća, jedan od rijetkih koji daje nadu. Mogući laureat nagrade menadžer dogodine.

Analiza rizika

Analiza rizika (engl. risk analysis, njem. Risikoanalyse) je sustavna analiza stupnja rizika vezanog uz ulaganje kapitala. Željko Kerum obavio ju je krivo, povezujući politiku i ekonomiju, pa je u očaju zavapio: “Ovo ni konj ne bi izdura.”

Hrvoje Vojković

Menadžer 2009. godine. Uz Bagu jedan od onih u koje naši mediji investiraju najviše nade. U “Croatia osiguranju” sve donedavno je imao tantijeme posve nalik na “zlatne lisičine”.

Zlatne lisičine

“Zlatne lisičine” (engl. golden handcuffs) su ugovorna klauzula koja osigurava da važni stručnjaci i menedžeri ostanu u organizaciji tako što nudi posebne financijske nagrade i pogodnosti ako ostanu i znatne gubitke u slučaju da napuste organizaciju. U Hrvatskoj ih u posljednje vrijeme lako promijeniti za obične, niklovane.

Nedostatak dokaza

Pravni termin koji su vješti ekonomisti preveli u jezik menadžmenta. Od nedostatka dokaza se, navodno, u ovoj zemlji još uvijek najbolje živi.