Garažiranje Varšavske

U zagrebačkom “Jutarnjem listu” objavljena su ovih dana dva teksta posvećena građanima koji se bune zbog početka izgradnje automobilske rampe, ulaza u privatnu podzemnu garažu u pješačkoj Varšavskoj, u bloku na Cvjetnom trgu. Na tekst Željka Žutelije reagirao je u prethodnom broju “Novosti” Viktor Ivančić. Temu najljepšeg gradskog trga koji su pritom, da problem bude još veći, još prigodom njegova formiranja “okupirali Srbi”, mediji su prigodno prežvakavali u posljednje tri godine. Ovisno o brzini i intenzitetu potrebe za novim, danas već, nadati se, posljednjim koracima u izigravanju zakona, prava na povrat imovine, prvokupa i demokratske procedure u raspisivanju natječaja – u korupcijskom braku uvaženog hrvatskog poduzetnika Tomislava Horvatinčića i Bandićeve administracije – u medijima su nastupali advokati projekta: ugledni arhitekti, umjetnici, znanstvenici, novinari.

Dovršava se presedan koji ne postoji u civiliziranom svijetu. Investitor novcem građana koji se protive otimanju pješačke zone gradi privatnu garažu i kompleks u kojem će stambeni kvadrat prodavati po deset tisuća eura. Svemu usprkos, harač i pljačka u središtu grada i dalje imaju svoje medijske promicatelje. Nakon što su Pravo na grad i Zelena akcija postavili kontejnere u ulici i bloku u kojima slijedi opisana “pretvorba”, javio se i nezaobilazni Denis Kuljiš.

Jadni Tomo, kaj mu je to trebalo?!

Gotovo godinu i pol dana trajao je muk i bespomoćno gledanje nestanka kina “Zagreb” i kuća nasuprot pravoslavne crkve. A kako i ne bi? Još jednom i, čini se, per la ultima volta, postavljaju Žutelija@Kuljiš sudbonosno pitanje o opstanku “poduzetničkog ciklusa i investicijskog optimizma”: Kome će naposljetku pripasti profit a kome štakornjaci? Pritom iznova vrijeđaju “etablirane građanske pojave, kolovođe, inspiratore prosvjeda”, prosvjeda koji su se u organizaciji gradske civilne scene s građanima (preko 50 tisuća potpisa, proglašenje Trga Petra Preradovića Trgom žrtava Milana Bandića, bubnjanjem “5 prije 12”, brojni tekstovi u “Feralu” i “Zarezu” itd.) protivili ovoj neshvatljivoj društveno-prostornoj destrukciji u središtu grada. Kuljiš to isto središte sada već uspoređuje s Kišinjevom, zove ga “balkanskom Havanom”.

“Jadni Tomo nikada neće vratiti sto milijuna koje je uložio, cijeli grad legao mu je na grbu, je li mu to bilo potrebno?” lamentirala je na “jednom nedavnom rođendanu okupljena plutokratska zagrebačka elita”, kako literarno događaj opisuje Kuljiš. Ne informira Kuljiš, međutim, da li je rođendanskoj večeri za spas hrvatskog poduzetništva nazočio i svojim kulinarskim umijećem pridonio i sam HOTO; i u sebi kuhao i kukao što je još jednom primoran hraniti i produžiti ugovore svojim političkim i medijskim zastupnicima. Čudo jedno kako se, osim u pisanje o poduzetništvu, ovi novinari toliko dobro razumiju i u jelo i piće, lamentirao je nesretni HOTO, brojeći nove milijune koje će izgubiti samo zato što, rekao bi njegov Kuljiš, “kao i mnogi inženjeri nije baš literaran”. No, o stvarnim razlozima zašto “ljudi koji upravljaju najvećim kapitalom u zemlji gotovo nikad u životu nisu dali intervju, i da oni naprosto šute”, i sam Kuljiš dalje uporno šuti. Uz bujicu niskih udaraca na račun zloglasnih kolovođa prosvjeda – Urše Raukar, Vilija Matule, Nike Gamulina, Saše Poljanec Borić i Teodora Celakoskog (neki “uglednici” su što opravdano što neopravdano izostavljeni) – nastavlja krčmiti opću tezu onih koji su današnjem stanju stvari krunski pridonosili: “o biznisu u komi, državi koja se trese, policiji koja hapsi direktore javnih poduzeća koji su pronevjerili milijarde, kompleksnom kriminalnom sustavu kojim je, kako izgleda, upravljao bivši predsjednik Vlade (ne usudi se napisati ni Sanader, valjda za svaki slučaj), opljačkanim javnim fondovima, privatnom kapitalu koji bježi ili se povlači na sigurne pozicije pa čeka oporavak ekonomije”. Strašno ga brine što “poduzeća propadaju, što se svaki dan gubi na stotine radnih mjesta”, zabrinut je što se privatni novac “ne ulaže u u ključna područja – razvoj, zdravstvo, školstvo”?!

Ma nije moguće! Kada bi to doista tako bilo, Denis Kuljiš bi već godinama bio zastupnik javnog, a ne poduzetnik brojnih izdanja medijske kuće, koja se uporno upire dokazati kako to ona već 20 godina na ovim prostorima najbolje čine. To što na dobrom dijelu stranica svih svojih izdanja promoviraju privatni interes koji upravo dramatično ugrožava javni, smatraju literarnim pitanjem.

Idemo delat!

Pa kako dobro razumije očekivanja javnosti i načine na koje se nešto investira, Kuljiš jako dobro razumije i to – da je najbolje da se to ne zna. “Jedino je Tomo Horvatinčić, koji u centru pokušava sagraditi velebno zdanje prema projektu čuvenog svjetskog arhitekta, bio toliko lud da ništa ne nauči na primjerima svojih kolega – velikana koji su prije njega stvarali urbanu jezgru Zagreba” (Kuljiš misli da su to ni manje ni više nego ovim redoslijedom: Dragutin grof Khuen Hedervary, Iso Kršnjavi, Većeslav Holjevac).

U dva navrata, jedan se “malo poznati novinar i književnik na prijelazu stoljeća (kako on sam piše o “svojoj malenkosti”, u tekstovima u “Feral Tribuneu” – vidi knjigu “Animal Croatica”, izdavač “Fabrika knjiga”, 2007., Beograd) pita: “Postoji li u cjeniku odvjetničkih usluga pismo novinama? Kako stvari stoje, gotovo da nema krupnije ribe iz estradnog, sportskog, političkog ili gangsterskog miljea (poduzetničkog i privrednog, op. M.Š.), s akcentom na ovom posljednjem, koja ne raspolaže unajmljenim ghost writerom u liku nekog poznatog domaćeg odvjetnika (novinara, op. M.Š.); ‘osobom od povjerenja’ koja, za mastan honorar, rentira svoj ugled, znanje i potpis za potrebe komuniciranja s tzv. javnim sektorom.”

U pitanju Horvatinčić/Bandićeva projekta “Cvjetni prolaz” već tri godine građani koji su se pridružili akcijama Pravo na grad i Zelenoj akciji u borbi za tek zdravorazumsko definiranje i obranu javnog interesa (nemojmo barem rušiti ono što predstavlja istinsku baštinu!), trpe kontinuirane uvrede ne samo od strane vlastite uprave, već i – kada god se za to ukaže potreba i prilika – od investitorovih unajmljenih glasnogovornika.

No, u pitanju u kojem je godinama bilo posve jasno da politiku Zagreba vodi predurbana politička garnitura Milana Bandića – “SDP-ovi hadezeovci” – a kojih se ni vlastita stranka donedavno nije htjela odreći, dogodile su se napokon neke presudne promjene. Predsjednički izbori pokazuju da je politika Milana Bandića napokon doživjela istinski pravorijek, da se gradonačelnik nadalje u blatu može valjati i sam, da su odmah potrebni izvanredni gradski izbori koji će zaustaviti “politiku prvog aprila”. Kako je na temelju novog izbornog zakona to moguće provesti u gradskoj skupštini, znat će se, nadam se, uskoro. Ni referendum ne bi bio odviše visoka cijena u odnosu na ono što bi gradu svojim daljnjim “delanjem” mogao prouzročiti opstanak Bandića na vlasti. Valja se samo prisjetiti načina na koji je Bandić, nakon izborne pobjede Koalicije 3. siječnja preuzeo gradsku vlast (a građane godinama maltretirao poznatim sloganom Ante Pavelića da nije došao vladati nego raditi).

Žutelijsko novinarstvo

Time bi u medijskom prostoru mogao barem donekle biti prokazan i onaj dio korupcijski potpomognutog “žutelijskog novinarstva”, urbanističkog i arhitektonskog stvaralaštva, koje se godinama pod firmom evropeizacije i razvoja lažno predstavlja – graditeljem i zaštitnikom javnog interesa i prostora. Ne vidim razloge da Žutelija@Kuljiš i njihovi istomišljenici ne pokrenu vlastiti list tog ili sličnog imena, otvoreno potpomognuti njihovim stvarnim sponzorima. Poduzetnika koji otvoreno priznaju da vlastitim novcem žele i mogu, poput nedavno spomenutog američkog proizvođača masne hrane, ubijati građane i grad – motivirani isključivo proizvodnjom vlastitog profita. Prestanite muljati i na temelju višegodišnjeg pogodovanja korumpirane gradske vlasti manipulirati istinski važnim pitanjem – pitanjem javnog interesa. Ali gospodo, ukoliko i dalje ne razumijete da godinama maltretirate građane pišući dodatno plaćene tekstove nepismenim ili proračunato šutljivim “uspješnim poduzetnim tipovima” – koji godinama jednako tako sumnjivim novcem, poput onog u aktualnim korupcijskim aferama političara i vodećih državnih menadžera, krčme isključivo vlastitu pohlepu – prestanite barem vrijeđati i spominjati rodbinu i talenat časnih i doista uglednih sugrađana.

A kao posljednji test predlažem vam: Predložite Horvatinčiću, bez ikakve naknade za tekstove i zastupanje javnog interesa, pa onda valjda tako i njegovog i vašeg interesa, da zajedno s gradom raspiše javni natječaj o uređenju već srušene utrobe bloka i dijela Preobraženske ulice (kada je čovjek već toliko uložio). Bez obzira na nepotrebna rušenja i već počinjenu štetu, tamo se još uvijek krije ogroman sadržajni, prostorni i parkovni potencijal – stvarni javni interes grada. Zakonsko uporište može se još uvijek pronaći u GUP-u koji ste udruženim snagama rušili. I da, dođite se potpisati u kontejner, i ispričati se… Doista je krajnji čas da odustanete od Varšavske i nepotrebnog pjevanja pjesama kopanju garaža u samom središtu grada, nastavljanju lažnog predstavljanja javnog interesa.

Srdačno vas pozdravlja i svako dobro, u istinski deklariranom žutelijskom kuljišarenju, želi vam vaš bivši sugrađanin – štakor koji je iz domicilnih donjogradskih blokova, glavom bez obzira, pobjegao na otok Brač.

Na “četničkim barikadama” u Varšavskoj

Zagreb se bori iz kontejnera, građani pružaju logistiku

Volonteri Zelene akcije i Prava na grad danonoćno, već tjedan dana, dežuraju u jednom od dva kontejnera u Varšavskoj ulici kako bi po svaku cijenu spriječili eventualni početak radova u dijelu pješačke zone gdje je Horvatinčićeva HOTO grupa, uz blagoslov gradskih struktura, odlučila izgraditi rampu za podzemnu garažu.

Nekoliko mladih ljudi koje zatičemo u grijanom kontejneru zrači optimizmom i nadom da se to neće dogoditi. Izrađuju papirnate ždralove koji, pojašnjava jedna volonterka, prema japanskom vjerovanju simboliziraju mir, ispunjenje želja i dugovječnost.

– Svi volonteri ponašaju se krajnje disciplinirano. Dežuraju dan i noć, u smjenama po četiri sata, a do sada se u dežurstvima izmijenilo više od 300 ljudi. Većinom je riječ o aktivistima, ali dežurali su i mnogi drugi građani koji su za to izrazili želju, na čemu im zahvaljujemo – kaže predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević.

– Građani nam od kuće donose hranu i piće, pekarnice, restorani i picerije doniraju nam hranu, a neki su nam građani kupili i grijalice – kaže Tomašević.

Građani aktivistima u kontejneru, koji je svojevrstan volonterski info-punkt, mogu donirati i novac za štampanje plakata i letaka kojima javnost obavještavaju o daljnjim akcijama. Iako je policija kontejnere već namjeravala ukloniti, s obzirom na to da su postavljeni bez odobrenja nadležnih gradskih službi, od toga je zasad odustala. Darko Ljubić, jedan od koordinatora akcije, kaže da im noću policajci nerijetko kucaju na vrata, ali da ne prave nikakve probleme.

– U kontejneru je zabranjeno konzumiranje alkohola jer je riječ o prijavljenom javnom okupljanju i piće bi lako moglo postati alibi da nas izbace – upozorava Ljubić.

Potporu je volonterima došao pružiti i Lovro Rumora, aktivist Zelene akcije koji je usprkos vremenskim neprilikama doputovao iz Splita. Odmah se prijavio za dežurstvo u kontejneru i spreman je, kaže, kao i svi ostali aktivisti, i tijelom braniti pješačku zonu u Varšavskoj ulici.

– Cvjetni trg već je doživio niz devastacija u svojoj prošlosti i zato ovaj put ne smije pasti – kaže Rumora.

Tomašević podsjeća da je u posljednje tri godine, koliko traje bitka aktivista, prikupljeno 56 tisuća potpisa građana protiv devastacije Cvjetnog trga. Kaže da postoje i druge slične inicijative moćnih investitora koje bi sasvim sigurno unakazile Zagreb, a kojima će se također suprotstaviti.

– Sramota je da se kod nas pješačke zone uklanjanju, a u europskim se metropolama šire. Već tri godine tražimo da se GUP vrati na stanje prije 2007. kad ga je grad izmijenio u cilju pogodovanja HOTO grupi.

Volonteri se ne obaziru na nedavne dubokoumne izjave Davora Jelavića, pročelnika Gradskog ureda za zaštitu okoliša, izgradnju grada, komunalne poslove i promet koji ih je, vidno iznerviran, usporedio s četnicima.

– Takva izjava sve govori o osobi koja ju je izrekla. Nemamo je potrebu dodatno komentirati jer ona nema nikakve veze s čitavom pričom – kaže Tomašević. D. Grozdanić