Jadranka Kosor u stanu, Drobac u skrovištu

Ovih dana ponovno je aktualizirano pitanje stana u kojem sada živi premijerka Jadranka Kosor, a iz kojeg su tokom 90-ih istjerani tada maloljetni sinovi Dobrivoja Dropca, pokojnog pukovnika Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva i nosioca partizanske spomenice 1941, od kojih se jedan u međuvremenu ubio.

U stanu od 90 četvornih metara, u Ulici Vilka Šeferova na Ravnicama, u istočnom dijelu Zagreba, stanovali su pukovnik u penziji Dobrivoje Drobac, njegova supruga i dvojica sinova. Dobrivoje je umro u jesen 1990, a njegova supruga godinu dana kasnije. U septembru 1995. dvojici njihovih sinova u stan upada jedan hrvatski branitelj odnosno invalid, koji ih uspijeva uvjeriti da je u njihovom interesu da se presele u stan koji je do tada koristio u vojnom neboderu u Ivanićgradskoj ulici u Zagrebu. Nedugo nakon selidbe jedan od mladića se ubio skokom s krova, a drugi, Branislav, sve je ove godine, istraumatiziran preživljavao radeći razne poslove i trudeći da se izbjegne pažnju javnosti.

Slučaj poznat od 2005.

Nakon što je neko vrijeme koristio stan u Šeferovljevoj, rečenom invalidu se kvart učinio neodgovarajućim pa se iselio iz njega. Nedugo zatim u stan je uselila tadašnja HDZ-ova zvijezda u usponu, Jadranka Kosor, koja je do tada sa sinom živjela u podrumskom stanu od 38 četvornih metara u istoj ulici. Useljenje i kasniji otkup stana po povoljnim uslovima omogućila joj je vrhuška HDZ-a, prije svega ministar odbrane Gojko Šušak. Sve je obavljeno po Pravilniku o dodjeli stanova i stambenih kredita povjerenih na upravljanje MORH-u, donesenom u aprilu 1996, a koji je 2001. Ustavni sud proglasio neustavnim i ukinuo ga. Taj Pravilnik, na osnovu kojeg je bilo otkupljeno na stotine vojnih stanova, nikada nije bio objavljen u “Narodnim novinama” pa je već po tome bio u suprotnosti s Ustavom. No, kako Pravilnik nije bio poništen već ukinut, kupovina stanova nije se poništavala automatski, već je trebalo pokrenuti proces poništenje za svaki stan pojedinačno, a za mnoge slučajeve u međuvremenu je nastupila zastara.

Ustanovilo se da je u slučaju stana Jadranke Kosor prekršen i taj Pravilnik, jer je po njemu dvočlana porodica mogla dobiti vojni stan veličine do 50 kvadrata. Jadranka Kosor nije jedina koja je dobila višak stambenog prostora: mediji su našli da su stanove veće od 90 kvadrata, uz povoljan otkup zbog “iznimnih zasluga za oružane snage i RH”, dobili i Smiljko Šagolj, Ante Beljo, Vladimir Zagorec, Damir Krstičević, Ivan Korade, Ivan Kapular, Krešimir Ćosić, Slobodan Praljak, Mirko Norac i mnogi drugi. Stanarsko pravo tada je već bilo ukinuto i nije bilo legalne mogućnosti da se otkupi ili krene u proces otkupa stana, pogotovo ne vojnog.

O slučaju je prvi put 2005. pisao “Feral Tribune”, nastojeći razgovarati s posljednjim preživjelim članom porodice Drobac, ali bez uspjeha. Pisali su i da je Jadranka Kosor za stan dala trideset hiljada maraka, što je za 120 hiljada maraka bilo manje od njegove tržišne vrijednosti.

Pravno sve čisto?

Dvije godine nakon toga to je pitanje ponovno postavio Stjepan Mesić, a u cijelu priču bilo je uključeno i Srpsko narodno vijeće, iznoseći priču kao primjer položaja bivših nosilaca stanarskog prava koji su za vrijeme rata bili istjerani iz svojih stanova.

Posljednjih nekoliko sedmica SDP-ovac Igor Dragovan, u atmosferi otkrivanja afera i malverzacija u koje su bili uključeni pripadnici obiju najjačih stranaka, opet je prozvao Jadranku Kosor radi tog stana te je predložio državnom odvjetniku Mladenu Bajiću da se provede istraga o premijerkinom stanu. To je od Bajića zatražila i sama premijerka, dobivši vrlo brzo odgovor da je oko kupovine stana sve čisto, što je trijumfalno prenijela Dragovanu.

 

 Drobac junior – rađanje urbane legende

Priča oko porodice Drobac praćena je šutnjom velikog broja ljudi koji su u nju bili uključeni, zavjerom šutnje nadležnih i skrivanjem samog Branislava Dropca. Kada su ranijih godina novinari nastojali doći do njega, odgovor je bio da ne želi ništa reći. Sada novinari ne mogu do njega jer ga se već duže vrijeme ne viđa po Zagrebu, ni u centru grada gdje je prodavao stare knjige, ni u stanu u Ivanićgradskoj gdje ga komšije nisu vidjele mjesecima. S obzirom na to da su mnogi novinari poželjeli popričati s njim, više je nego sigurno da su mnogi od ukupno 350 prijavljenih Drobaca u Zagrebu, od Vrapča do Kozari puteva i Ferenščice, imali zanimljive susrete s predstavnicima sedme sile. Poseban šarm priči daje širok dijapazon podataka koji kolaju o njemu i njegovoj porodici, što je velikim dijelom i rezultat preuzimanja tekstova bez provjere. Tako je on i Branislav i Momo, i mlađi i stariji sin, dok se drugi sin, sudeći po tekstovima, bacio s krova svake više zgrade na Peščenici.