Čudesan Carrollov svijet
Svaka generacija prije ili kasnije otkrije “Alisu u zemlji čudesa”, knjigu Lewisa Carrolla koja im pokazuje kako ovaj svijet nije samo onakav kakvim ga prikazuju roditelji i škola. Ta knjiga spada u ona izvanvremenska djela koja nas potiču da zaboravimo na naučene šablone i opet progledamo očima djeteta. To čudo naravno ne traje dugo, jer nakon završetka čitanja “Alise” ponovno se vraćamo u svakodnevnicu gdje nas guraju u predviđene nam uloge. Novi film Tima Burtona o Alisi približit će njezin svijet knjigama nesklonim klincima, koji smisao svog djetinjstva traže na malim i velikim ekranima.
Ključni trenutak u nastajanju “Alise u zemlji čudesa” zbio se kada je porodica Liddell ušla u crkvu gdje je kao anglikanski đakon služio Charles Lutwidge Dodgson, koji se zanimao i za matematiku i logiku, a pod pseudonimom Lewis Carroll objavljivao parodijske tekstove u časopisu “Train”. Dodgson se odmah sprijateljio s Liddellovima i ubrzo postao njihov stalni gost. Budući da su ga djeca voljela, Liddellovi su pristali da njihov sin i tri kćeri redovito s Dodgsonom idu na izlete čamcem. Na jednoj od takvih veslačkih ekspedicija, koja se odigrala 4. srpnja 1862. godine, nastala je i Dodgsonova najpoznatija priča. Zabavljajući djecu smislio je priču o Alisi, posvećenu Alici Liddell, djevojčici kojom je bio fasciniran.
Nakon dosta odlaganja priču je i zapisao, te je 1864. godine poklonio maloj Alice. Budući da se priča dopala i djeci njegovog prijatelja i mentora Georgea MacDonalda, Dodgson je odlučio ponuditi je izdavačima i tako se ubrzo pojavila u knjižarama. Zanimljivo je da su u početku postojale nedoumice oko samog imena. Prvotno je priča trebala izaći kao “Alisa među vilama”, pa kao “Alisin zlatni sat”, no na kraju su se svi složili da je najprikladnije ime “Alisa u zemlji čudesa”. Komercijalni uspjeh knjige Dodgsonu je u potpunosti promijenio život.
Uz Dodgsona se vezuje i jedan po njega neugodan biografski podatak. Naime, nekim njegovim biografima bilo je čudno kako to da nikada nije imao ozbiljniju vezu s nekom ženom. Taj podatak i fotografije razgolićenih djevojčica koje je snimao poslužili su kasnije kao povod za spekulacije o njegovim mogućim pedofilskim sklonostima. U tom smjeru ide i ničim objašnjen nenadani prekid odnosa s porodicom Liddell. Kao razlog tome spominju se i pretpostavke o Dodgsonovoj bračnoj ponudi tada jedanaestogodišnjoj Alici. Neki drugi tračevi spominju i moguću vezu pisca s njezinom starijom sestrom, pa čak i majkom. Dodgson je redovito vodio dnevnik, no u njemu su istrgnute stranice koje se vežu upravo uz to kompromitirajuće razdoblje. Biografi pretpostavljaju kako su te stranice istrgli članovi Dodgsonove porodice koji su na taj način željeli zaštiti i njega i sebe od gubitka časti.
“Alisa u zemlji čudesa” je 1871. godine doživjela nastavak, objavljen pod naslovom “Alisa s onu stranu ogledala”, koji karakterizira puno mračnija atmosfera. Naime, smrt oca 1868. godine Dodgsona je bacila u depresiju i u mnogo čemu promijenila mu poglede na život.
Iako to vjerojatno nikada nije želio, pod imenom Lewisa Carrolla Dodgson je stekao besmrtnu slavu. Višeslojnost njegove “Alise u zemlji čudesa” već stoljeće i pol intrigira brojne čitatelje, a njegovim neobičnim djelom bavili su se i brojni filozofi, matematičari, okultisti i lingvisti. Ono je također pružilo nadahnuće mnogim drugim književnicima i umjetnicima.