Kad će Crkva progovoriti o svećenicima u partizanima?

Kakav ste koncept imali pri pisanju knjige “U ime istine – Katolička crkva i svećenstvo u Drugom svjetskom ratu”?

– To je odgovor na knjigu Ante Bakovića u kojoj on opisuje smrt 664 svećenika ubijenih tokom 20. stoljeća. Taj broj treba da posluži Bakovićevoj tezi da su katoličke svećenike ubijali komunisti i partizani isključivo zato što su Hrvati i svećenici, čime opravdava apsolutno sve zlo koje su svećenici činili. Ni jednim slovom nije se osvrnuo na stradanje pravoslavnih svećenika i vjerskih dužnosnika židovske zajednice već je ustanovio: “Nije istina da su Hrvati započeli ovu borbu. Krivi su Srbi i komunisti koji su mrzili NDH i koji su se digli protiv nje i mrzili Hrvate samo zato što su Hrvati.” Ni riječi nije napisao o svećenicima koji su bili u NOB-u ili ga pomagali. Ne spominje Svetozara Ritiga, ne spominje svećenika i kasnije biskupa Josipa Pavlišića, ne spominje Zlatka Sivrića koji je spasio na desetke Srba u Hercegovini, ne spominje sve časne svećenike koji su bili na strani naroda, a ne piše ni o onim svećenicima koji su stradali od Nijemaca, ustaša, četnika i na druge načine.

Navedite neke Bakovićeve teze na koje ste reagirali u svojoj knjizi.

– Pišući o svećeniku Zvonimiru Brekalu iz ustaške jedinice u Jasenovcu, Baković ističe: “Nikog nije ubio ni silovao, bio je pravi Hrvat, a jedino mjesto za Hrvata su bile ustaše.” Brekalo je svakodnevno gledao ubojstva, a ljude koji su mu na ispovijedima otkrivali svoje tajne otkucavao ustašama koji su ih zatim ubijali. On nikoga nije morao silovati i ubiti, ali je pružao potporu onima koji su to radili.

Ili kada opisuje smrt svećenika Josipa Kaurinovića iz Prijedora koji je 1942. godine, za vrijeme napada partizana na grad, iz crkve pucao na borce. “To je bio pravi borac za vjeru”, piše Baković. Postavlja se pitanje za koju i čiju vjeru jer je takav postupak u suprotnosti s učenjem Katoličke crkve. Pišući pak o Širokom Brijegu, tvrdi da su partizani iz čiste osvete pobili fratre, ali ni jednom riječju ne kaže da se većina istih tih fratara s oružjem u ruci suprotstavljala 11. dalmatinskoj brigadi u kojoj su skoro svi bili Hrvati iz Dalmacije i s otoka, da je u toj borbi poginulo preko 200 boraca, da je većina fratara nađena mrtva s oružjem u rukama, a da su drugi, uhvaćeni s oružjem, bili osuđeni.

Inače, kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić pozitivno su ocijenili Bakovićevu knjigu kao veoma značajno djelo. Uostalom, što Crkva misli o toj knjizi dovoljno govori to što sam vojni ordinarij Juraj Jezerinac drži misu časnoj sestri Žarki Ivasić, koja je u septembru 1943. godine ustašama, kada su provalili u Otočac, prokazala 27 nepokretnih partizanskih ranjenika koje su ustaše onda zaklali.