S prvim medom rodio se novi život

Deset kilometara od Plaškog, u Janjoj Gori, žive Simo i Danica Vezmar, vrijedni ljudi koji su život posvetili pčelarstvu. Okruženi bajkovitom prirodom, od povratka prije sedam godina proizvode i prodaju ljekovite pčelarske proizvode, hranu i suvenire, po koje im dolaze kupci izdaleka. Simo je interes za pčele otkrio još u djetinjstvu, uz pomoć majke, i od tada ga strast za njima nije napustila. Sada mu je bavljenje pčelama jedini izvor prihoda.

– Zaljubio sam se u pčele još kao dječak, jer bilo mi je fascinantno da jedan tako mali insekt može biti tako vrijedan. Odmalena sam bio oduševljen kako pčele mogu stvarati med. Od tada sam sanjario da imam umjetnu košnicu s pokretnim saćem, pa sam svoje prve tri košnice kupio već sa 16 godina – kaže 56-godišnji Simo koji je od tada, uz bavljenje poljoprivredom, košnice počeo proširivati, te je ih je do rata sakupio više od stotinu.

Zatekli kuću u ruševinama

Godine 1988. oženio se s Danicom, s kojom je mirno živio na očevom imanju, u zaseoku Vezmari u Janjoj Gori. Izbjegli su 1995. u Vojvodinu, u Kulu, pa u Vrbas, gdje su bili do 2003. godine, kada su se vratili u rodno mjesto.

– Do povratka triput sam došao posjetiti rodno imanje i svaki put mi je bilo loše kada sam vidio zatečeno stanje. U izbjeglištvu smo radili razne poslove, supruga je kopala njive i radila kao činovnica u poreskoj upravi, dok sam ja nalazio poslove u svojoj građevinskoj struci, no u tome nije bilo sreće. Zato je supruga prva bila za to da se vratimo, jer smatrali smo, zašto da obrađujemo tuđu zemlju kada imamo svoju – priča Simo.

Iako je imanje bilo toliko zaraslo da se ni temelji kuće nisu vidjeli, uporni Vezmari počeli su polako obnovu. Kuća im je bila potpuno devastirana, kao i okolne gospodarske zgrade, pa su dvije godine stanovali u prihvatnom stanu u Plaškom i svakodnevno dolazili čistiti ruševine.

I u Vojvodini je Simo imao mali pčelinjak od 30 košnica, a odmah po povratku u Janju Goru kupio je prvih deset košnica pčela u Saborskom, čiji je broj dosad desetostruko povećao. Iako je u početku postojala sumnja hoće li trajno ostati u rodnom kraju, kada je ubran prvi med nedoumica više nije bilo.

– S prvim medom shvatio sam da je to rješenje naših života. Uvidio sam da možemo krenuti od nule i riješiti se patnje prouzročene odlaskom s rodnog imanja. S pčelarstvom nam se život vratio u normalu, vratila se i radost – ističe Simo.

Simo i Danica odmah su posadili i baštu, te kupili kozu i nekoliko kokoši. Njih dvoje dnevno rade po 18 sati poslove koje bi inače obavljalo četvoro ljudi. No, rad im nije problem, jer imaju povratne informaciju o blagodatima svojih proizvoda, što ih neizmjerno veseli. Mogućnosti za proširenje posla imaju, no ne žele ulaziti u kredite. Jednostavno su zadovoljni sadašnjom proizvodnjom i pomoći koju pružaju ljudima putem svojih ljekovitih proizvoda.

Nesebični inovator

Uz sve zadaće jednog gazdinstva Simo je i majstor i inovator. Sam izrađuje materijal za pčele, od košnica do sasvim novih izuma poput “sakupljača peludi”, kojim su prvi put riješeni problemi dobivanja čiste peludi, regulacije dotoka zraka i izlaska trutova. Taj izum ne želi patentirati, nego ga kao član ogulinske pčelarske udruge planira podijeliti s kolegama, kako bi svi od njega imali koristi.

Na svom obiteljsko-poljoprivrednom gospodarstvu u Janjoj Gori 154, Vezmari proizvode sve što pčela nudi, med šumski, livadni, glogov, mješavinu meda, propolisa i peludi, kao i pojedinačno pelud i propolis. Proizvode i pčelinji melem, te rakije medovaču i medicu. Od  suvenira izrađuju ukrasne svijeće i cvjetne aranžmane od voska, te peku domaće medenjake koje pakuju u ručno izrađena drvena korita.

– Ističemo se po specifičnim proizvodima poput meda od crijemuša, ljekovite biljke koja pomaže u reguliranju visokog krvnog tlaka i kod arterioskleroze. Jedini ručno stvaramo suvenire, bez korištenja kalupa. Cvjetni aranžmani od voska pedantno su našim rukama izrađeni, pa latice izgledaju poput pravih – priča 45-godišnja Danica.

Kvaliteta njihovog rada dolazi do izražaja na izložbama u Lici, a predstavljaju se redovito i na Danima meda u Ogulinu.

Kupci dolaze sami

Danica i Simo ne prodaju svoje proizvode na tržnici, već im gosti dolaze u kuću, kako susjedi tako i kupci iz dalekih krajeva. Mnogi su čuli za ove poznate medare, jer glas o kvaliteti brzo se širi, pa nikom nije problem prijeći i stotinu kilometara kako bi nabavio vrsne medene proizvode. S vremenom su Vezmari tako stekli brojne prijatelje, koji im dolaze i radi uživanja u šetnji cvjetnim okolišem podno Male Kapele, te druženja s gostoljubivim domaćinima.

– Proizvodima idemo na kvalitetu, a ne na kvantitetu. Godišnje proizvedemo oko dvije tone meda, što je dovoljno da bismo preživjeli i namirili kupce. Na veliko ne prodajemo, nego isključivo na malo, kako bismo imali proizvod za svakog kupca – kažu Simo i Dana, o kojima se informacije mogu dobiti na internetskoj adresi www.vezmar-med.hr