Festival ludog čitanja

Dobre stvari prave ljudi a ne sistemi. Grad Užice u zapadnoj Srbiji, kao i mnogi mali gradovi u regiji, pokazuje da su se u posljednjih 20 godina razni sistemi urušili, a nakon ratova i takozvane tranzicije na površini su ostale krhotine onoga što se nekada zvalo mirnodopskim životom. Dok većina ljudi ovoga grada muku muči kako da u toj lošoj beskonačnosti preživi idući dan, postoje srećom usamljeni pojedinci – nitko ne zna po kojem principu oni funkcioniraju – koji pronalaze način za provociranje drugačijeg stila života.

Tako je Ružici Marjanović, srednjoškolskoj profesorici u Užicu, prije pet godina palo na pamet da organizira književne susrete pod nazivom “Na pola puta”. Shvatila je da obrazovni sistem u Srbiji, kao i u ostalim okolnim zemljama, proizvodi uglavnom stereotipe i mitove, te da mladi ljudi pojma nemaju što se u književnosti događa samo 50 kilometara dalje, na primjer u Bosni i Hercegovini, koja je preko granice.

Mravlji karavan

– Nekada smo svi učili o piscima naših naroda i narodnosti, a danas mladi u Srbiji ne znaju da postoje pisci u vlastitoj zemlji koji pišu na nekim drugim jezicima, dok ih o piscima iz okolnih država uče jedino ukoliko su Srbi – kaže Ružica Marjanović. Tako je ta čestita profesorica, zajedno sa svojim prijateljem Nenadom Veličkovićem, književnikom iz Sarajeva, osnovala festival metaforičnog naziva u koji su odjednom počeli da dolaze pisci i pjesnici iz bijelog svijeta, bez obzira što su Užice lošom kaldrmom udaljene četiri sata od bilo kojeg većeg grada u okolici.

Festival je pokrenut praktički bez dinara, općina je dala neku salu za sastanke, a književnike su dovozili i odvozili prijatelji. Taj “mravlji karavan”, kako ga naziva Ružica, započeo je, uz Nenada Veličkovića, sa Sinanom Gudževićem iz Zagreba i Fadilom Nurom Haver iz Sarajeva, te s dvojcem iz Splita, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem, a radi tako da se svake godine pozivaju dva književnika više nego prethodne. Jedne godine je došao Amir Kamber iz Kölna, druge Dubravka Ugrešić iz Amsterdama, treće Vida Ognjenović iz Osla i Vladimir Arsenijević iz Beograda; ukratko 29 autora, 42 školska sata i 39 javnih čitanja.

– Kriteriji festivala su da se pozivaju autori koji pišu dobro, koji otvaraju nove i teške teme i koji ne mistificiraju vlastitu poziciju pisca – kaže Ružica Marjanović. Kada su pisci pozvani na festival, ona ode u Sarajevo i kupi sve njihove knjige, razdijeli ih učenicima i oni već unaprijed znaju koga će i što slušati. Srednjoškolci su glavni organizatori, najavljivači, slušači i učesnici u diskusiji. Ako im se netko ne sviđa, oni to odmah kažu, prave popise onih koje žele čuti i često raspravljaju o temama od kojih drugi okreću glavu.

– Na jednom takvom čitanju profesorica povijesti jednom je pitala Nenada Veličkovića koje je nacionalnosti, na što je odmah skočilo 30 učenika, zamjerajući profesorici da je takvo pitanje nevaspitano. Poslije se još tri dana u školi vrlo ozbiljno diskutiralo o odnosu kulture i nacionalne pripadnosti – kaže Ružica Marjanović.

Glas o festivalu, sjajnoj atmosferi na pjesničkim večerima i burnim diskusijama koje se poslije vode proširio se vrlo brzo, pa gimnazijalci iz Sarajeva i Beograda već u grupama stižu u Užice, a prijatelji dovlače nove prijatelje. Estetika književnosti i etika života idealno su se ujedinili “na pola puta”, od čega imaju koristi svi, naročito mladi ljudi, koji su se već do sita napili intelektualne ograničenosti i govora mržnje starijih.

– Školski program je loš – kaže Ružica Marjanović – i namjerno je napravljen tako da učenici gledaju samo jednu stranu. Ovaj je festival u svom nukleusu pitanje života i smrti svakog ljudskog bivstva između mržnje i tolerancije. Edukacijski, festival predstavlja posao dekontaminacije otrovnih vremena. Estetski, on ne prodaje maglu, nego promovira svakoga tko ima nešto novo i svježe za reći. Društveno, “festival ludog čitanja” ujedinio je nacije, kulture i ljude u trenutku kada regionalni političari uglavnom deru jednu te istu (nacionalističku) kozu.

Tri plusa

Festival se uvijek održava krajem aprila, a ove godine dolazi književnik Dejan Ilić koji će u formi slobodnog univerziteta održati seriju diskusija na temu identiteta, zatim Vladimir Pištalo iz Amerike, autor romana “Tesla – portret među maskama”, dolazi i Karmen Lončarek iz Zagreba s knjigom “Krema protiv smrti”, a govorit će o manipulacijama faramaceutske industrije. Direktor gradske knjižnice u Umagu Neven Ušumović govorit će o književnostima malih naroda, Dinko Telećan iz Zagreba o putopisima i drugima kulturama, a Vlado Bajac o Orhanu Pamuku…

Bilo je trenutaka kada je zaista bilo teško, kada nije bilo para i kada su politički pritisci bili prejaki. Tada je Ružica Marjanović htjela otići iz Užica. Presudnu ulogu odigrao je Nenad Veličković riječima: “Ružice, u zbrajanju za i protiv odlaska, festival nosi tri plusa!”