Ne, nemamo mi veze sa 10. travnjem
Prošle subote, 10. travnja, na dan osnutka NDH, na igralištu pokraj hotela “Zagreb” na splitskom Duilovu održan je malonogometni turnir pod pokroviteljstvom splitske podružnice HSP-a dr. Ante Starčević, stranke koju su nakon razlaza s HSP-ovcima Ante Đapića utemeljili bivši saborski zastupnici Ruža Tomašić i Pero Kovačević.
Splitskom su četvrti tako odjekivale pjesme različitih dalmatinskih izvođača, među kojima su prevladavali domoljubni hitovi Marka Perkovića Thompsona, dok su se mladi starčevićanci, kako pripadnici nove pravaške stranke sebe nazivaju, loptali u prigodnim crnim dresovima. Snage je odmjerilo osam momčadi “crnodresaša”, a dvije ženske ekipe, crna i plavo-crna, odigrale su revijalnu utakmicu, nakon čega su organizatori okupljene počastili jelom i pićem, kako bi svečanost bila zaokružena, te usput promovirali stranački program.
Kako je objavljeno na službenoj web stranici HSP-a dr. Ante Starčević, namjera je lokalnog stranačkog vodstva da turnir postane tradicionalan. No unatoč opisanom dekoru i simbolici datuma, stranačka predsjednica Ruža Tomašić na naš nas je poziv uvjeravala kako održavanje turnira nema nikakve veze s obljetnicom osnutka NDH.
– To nema s tim veze. Turnir je održan u subotu, jer je to dio aktivnosti za kotarske izbore koji će se u Splitu održati sljedeće nedjelje. Da u nedjelju nisu izbori, turnir se ne bi održao ovako rano, kad još nije toliko lijepo vrijeme, što znači da sljedeće godine to neće biti 10. travnja, nego kasnije u proljeće – kazala nam je Ruža Tomašić, navodeći da o slavljenju NDH nema ni govora jer su njezini pravaši stranka 21. stoljeća.
Dakle, igralo se, pjevalo, jelo i pilo na taj dan, ali da ne bude zabune, ništa se nije slavilo, tek se malo promoviralo stranački program. On je, inače, dostupan na navedenoj stranačkoj web adresi, gdje se doista može uočiti kako je prešućivanje NDH upravo programska stvar. Naime, starčevićanci se pozivaju na tradiciju dugu 150 godina, koju su prikazali na čak 15 kartica, počevši od 1861. i Ante Starčevića preko raskola frankovaca i starčevićanaca početkom 20. stoljeća, pa sve tako, gusto i detaljno, do Ante Pavelića, kojeg se spominje samo do 1929. godine, kada je uvođenjem Šestojanuarske diktature stranka zabranjena. A onda tekst naglo završava zadnjom rečenicom, u kojoj se navodi kako je višestranačje bilo onemogućeno nakon Drugog svjetskog rata i kako je pravaška stranka obnovljena 1990. godine. Onih 60 godina između, uključujući i period sa zvjerstvima NDH, upadljivo je prešućeno, što ne znači da se nije dogodilo.