Pokrajine

Uništavanje prirodnih ljepota državnim novcem  

Vandalska bagerizacija korita Une 

Proširenje obale nauštrb korita Une – privatni projekt financiran javnim novcem – zaustavljeno je izlaskom nadležnih inspektora koji su promptno reagirali na dojavu građana

Zvuči čudno, ali tek rijetki znaju da rijeka Una izvire u Hrvatskoj, u selu Suvaji nedaleko Srba. Čak ni slavni svjetski putnik i putopisac Stipe Božić nije uvrstio Unu u emisiju o krškim rijekama Hrvatske, koja je prošle godine emitirana na državnoj dalekovidnici.

Otkako je Tuđman gotovo zaratio sa SFOR-om oko Martin Broda krajem devedesetih godina, gornji se tok Une nije pojavljivao u hrvatskim medijima. Nažalost, i ovaj će se put ta prekrasna rijeka spominjati u negativnom kontekstu. Rijeka kao takva, naravno, ne može biti kriva, iako ima onih koji smatraju da bi je bilo bolje malo ispraviti, na jednom od njenih najljepših dijelova, i to uz bespovratnih 40 tisuća kuna pomoći Ministarstva turizma.

Naime, stanovitom Zdenku Matešiću bila su odobrena navedena sredstva za “Projekt uređenja šetnice” uz rijeku Unu, na lokaciji Štrbački buk, a koje je on, sve u stilu Jose Mraovića, znanog i kao “lički Tuđman”, odlučio iskoristiti za dovlačenje teške mehanizacije kojom je proširio obalu za nekih stotinjak četvornih metara, nauštrb korita rijeke Une. Koristeći se jedinim dostupnim materijalom na toj lokaciji, nasipom unske pruge, Matešić je odlučio povećati svoj sporni posjed čime je, osim devastacije prirode, uspio potkopati pružni nasip i time ugroziti sigurnost same pruge.

Devastacija je za sada zaustavljena izlaskom nadležnih inspektora, koji su promptno reagirali na dojavu građana. Preostaje samo, u stilu iskusnih hrvatskih političara, reći – neka institucije rade svoj posao. Na sreću, devastacija nije nepopravljiva i vjerovatno neće previše utjecati na ekološki sustav Une. Međutim, ostaje pitanje kako se netko uopće usuđuje takvo što uraditi nakon prethodnih neuspjeha nekih lokalnih moćnika. Odgovor je jednostavan: usudio se misleći da se uplašeno povratničko stanovništvo neće drznuti prijaviti takvu “sitnicu”.

Strah povratničkog stanovništva često je faktor s kojim nadobudni “biznismeni” računaju kada kreću u strateške investicije na područjima od posebne državne skrbi, gdje osim poreznih i inih olakšica uspiju dobiti i jeftinu radnu snagu koja neće talasati, udruživati se u sindikat, štrajkati, buniti se itd. Srećom, takvoj se praksi nazire kraj.

Milan Tadić

Karanački proljetni vašar

Od mamutske kulenove seke do živahnih zečića

U nadaleko poznatom baranjskom etnoselu Karancu nastavlja se višegodišnja tradicija organizovanja proljetnih i jesenskih vašara. U posljednju martovsku nedjelju, na velikoj poljani blizu Sklepićeve etnokuće, okupili su se brojni izlagači, prodavači i izvođači, ali i još brojniji posjetioci.

Teško bi bilo nabrojiti sve ono što se na vašaru moglo vidjeti, kupili ili probati, pa ćemo samo spomenuti deset metara dugu kulenovu seku, nastalu od 15 kg mesa i svih potrebnih začina, koja se prodavala na metre (1 m = 40 kuna). Organizovana je i nagradna igra “Panonska mornarica”, slična vašarskoj i kirbajskoj igri “karike na marike”, u kojoj su “pecaroši” iz pravog drvenog čikla, kolutima od kobasice pecali vinske butelje i kuline.

Posjetioci su po povoljnim cijenama mogli kupili mnoštvo domaćih proizvoda, od suvenira i različitih rukotvorina, preko suhomesnatih delicija, kompota, pekmeza, džemova, vina, rakije i sokova, pa do kolača, torti, peciva, šaranih jaja i gljiva, a mogli su se i počastiti grahom, čobancem, kotlovinom ili gulašem. Bilo je i zabave za svakoga: od ekoringišpila koji ručno pokreće sam vlasnik do romskih folkloraša – a među njima i trbušnih plesačica – iz Darde i Belog Manastira.

Ni sve izlagače i prodavače nije moguće nabrojiti, a o kakvom je tu šarenilu bilo riječi pokazaće samo djelomičan popis: nevladine organizacije Mirovna grupa Oaza i P.G.D.I. (koje izlažu suvenire), darđanska Pekara Klas s pecivom iz zemljane peći, nastavnik matematike iz Kneževa Milan Šarić s rakijom viljamovkom, slikar Andrija Bošnjak i njegova supruga iz Branjinog Vrha sa slikama i domaćim jestivim proizvodima… Posebnu pažnju djece plijenio je štand Ljubomira Kolarevića iz Jagodnjaka, koji je – uz mesne prerađevina i sir – izložio šarana jaja uz žive zečeve smještene u ogradu od žice. J. Nedić

Svetski dan zdravlja u Belom Manastiru

Uskoro uređaj za merenje kvalitete vazduha

Pozivu Svetske zdravstvene organizacije da gradovi od 7. do 11. aprila organizuju različite aktivnosti, za sve dobne skupine, odazvao se i Grad Beli Manastir. Na središnjem belomanastirskom trgu 9. aprila, od deset do 12 sati, postavljeni su štandovi udruženja invalida “Baranjsko srce” i Doma zdravlja, a obeležavanju Svetskog dana zdravlja doprinos su dala i deca dečijeg vrtića “Cvrčak” i OŠ “Franjo Tuđman”, te sportski klubovi i udruženja. Uz zdravstvene preglede, različite fizičke i sportske aktivnosti, hodanje, vežbanje, zdravu hranu itd., vrhunac je bilo zatvaranje jedne prometnice za promet i njeno otvaranje građanima.

Svetski dan zdravlja, koji se ove godine obeležavao pod motom “Hiljadu gradova hiljadu života”, i koji je bio posvećen temi urbanizacije i zdravlja, u jedinom baranjskom gradu iskorišćen je i za pokretanje inicijative za postavljanje uređaja za merenje kvalitete vazduha, a projekat bi trebao biti brzo realizovan. Z. Popović

Svjetski dan Roma

Odbacimo predrasude prema Romima

 Na temu “Odbacimo predrasude” a u povodu 8. aprila, Svjetskog dana Roma, karlovački Odbor za ljudska prava održao je konferenciju za medije. Svjetski dan Roma obilježava se od 1971. godine kada je u Londonu održan Prvi svjetski kongres Roma. Članice Odbora smatraju da hrvatsku javnost treba senzibilizirati za probleme romske zajednice na području Karlovca i Karlovačke županije. Već niz godina Odbor radi na rješavanju problema Roma, jer oni su jedna od najranjivijih i najdiskriminiranijih grupa građana karlovačke regije.

– Usprkos dekadi Roma 2005-2015, usprkos Nacionalnom programu za Rome, a sve je to vezano uz primitak Hrvatske u EU, život Roma na području karlovačke regije nije poboljšan. Karlovački Romi i dalje žive u blatu, nema asfalta ni u tragovima, njihovo naselje nije urbanizirano i svi imaju adresu Orlovac b.b. Zamislite kako dobivaju poštu i kako je poštaru teško pronaći pravog primaoca! Želimo taj problem ponovno aktualizirati. Odgovornost je većinskog naroda za manjine, jer štiteći prava manjina štitimo svakog od nas – kazala je Jelka Glumičić, predsjednica Odbora za ljudska prava.

Opismenjavanje Roma najvažniji je projekt Odbora. Tečaj opismenjavanja u karlovačkom učilištu “Pouka” do sada je završilo ili završava 120 Roma. Troškove snosi Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a projekt će se provoditi do kraja 2012. godine. M. C.

VSNM Karlovačke županije o ogulinskoj inicijativi

Osuda osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve

Inicijativa grupe građana iz Ogulina za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve neprihvatljiva je ne samo nama Srbima koji živimo u Republici Hrvatskoj, već i svakom tolerantnom građaninu i građanki koji poštuju temeljna ljudska prava na različitost i snošljivost prema drugom i drugačijem – piše u zajedničkoj izjavi za javnost predsjedništva Vijeća srpske nacionalne manjine Karlovačke županije, predsjednika VSNM-a Grada Karlovca, Općina Krnjak i Plaški te predstavnika srpske nacionalne manjine za Općinu Lasinja.

“Današnji osnivači vrlo jasno pokazuju temeljne smjernice ove tzv. crkve, a to su nastavak prekrštavanja i zatiranja svega što je srpsko i pravoslavno u RH. Provokativne i imbecilne izjave pokretača ove inicijative pokazuju najniži oblik razvoja čovjeka i društva. Takve su izjave suprotne duhu ekumenizma koji se u RH pokušava izgrađivati godinama. Kako bi djelovanje tzv. Hrvatske pravoslavne crkve ili zajednice moglo dovesti do nesagledivih posljedica i ponovnih stradanja, očekujemo od mjerodavnih institucija da neće dozvoliti ponovno uspostavljanje ove opasne ideje koja unosi nespokoj u srpski narod i strah za sigurnost i normalni život svih državljana i građana RH”, piše dalje u izjavi. Dodaje se da demokracija ne podrazumijeva anarhiju, iako bi osnivači ovakve nazovi vjerske zajednice priželjkivali stanje bezvlašća u kojem bi na površinu isplivale njihove maliciozne ideje i namjere. M. C.

Polazište za ucjenu proizvođača mlijeka?

Dukat prodaje KIM-ovu farmu u Sadilovcu

Svoju obavezu investiranja u KIM Dukat “ispunjava” rasprodajom KIM-ove imovine

Mljekarska industrija Dukat, koja je prije dvije godine kupila karlovački KIM, oglasila je prodaju farme muznih krava u Sadilovcu pored Slunja. Početna cijena je 11 i pol miliona kuna, a prodaja se objašnjava kao dio plana restrukturiranja KIM-a.

Podsjetimo, stvarni vlasnik Dukata je francuski Laktalis, koji ga je od bivšeg vlasnika Luke Rajića kupio za dvije milijarde i još nešto kuna, da bi potom Dukat kupio KIM za nešto manje od 16 miliona kuna. Dukat je preuzeo obavezu zadržavanja svih zaposlenih na dvije godine i obavezu ulaganja 143 miliona evra u pet godina. U Dukatu kažu da su kupnjom KIM-a, prema ugovoru s Hrvatskim fondom za privatizaciju, preuzeli i obaveze značajnog dugoročnog ulaganja u KIM kojim bi se osigurao njegov razvoj. U tom smislu u toku je investicija u proširenje i modernizaciju proizvodnih kapaciteta KIM-a u iznosu od 20 miliona evra. Tako je prodaja farme u Sadilovcu dio restrukturiranja sadašnjeg poslovanja KIM-a u skladu s poslovnom strategijom Dukata. Naime, Dukat svoje poslovanje temelji na kooperaciji s domaćim proizvođačima mlijeka, a ne na vlastitoj proizvodnji mlijeka. Od novog vlasnika farme u Sadilovcu očekuje se da zadrži osnovu proizvodnju, strateško partnerstvo i saradnju s KIM-om.

Prevedeno: francuski Laktalis kupio je Dukat, a on karlovački KIM sve kako bi mogao manipulirati s domaćim proizvođačima mlijeka. Laktalis je Dukatu nametnuo strategiju kooperacije s privatnicima, a ne vlastitu proizvodnju. Zato se i prodaje farma u Sadilovcu. Tako može ucjenjivati otkupnim cijenama kooperante koji su digli ogromne kredite za otvaranje mljekarskih farmi. Kada zbog malih otkupnih cijena ne budu mogli otplaćivati kredite, ostajat će bez svojih imanja. Putem ovrhe dolazit će u posjed njihove zemlje. Jeftinom kupnjom KIM-a Dukat je došao u poziciju da svoja obećanja oko investiranja izvršava rasprodajom KIM-ove imovine, pa će tako obavezu ulaganja u KIM Dukat odnosno Laktalis “ispuniti” prodajom farme u Sadilovcu. M. C.

Folklorna sekcija sisačkog i petrinjskog pododbora “Prosvjete”

Banijci u pjevače, svirce i plesače 

Dok je naroda bit će i volje da se ovakve aktivnosti provode, jer narodu na ovoj umrtvljenoj Baniji nedostaje kulturnih događanja, kaže Dragica Krupljan

Mještani Moštanice, Blinje, Jošavice, Bijelnika, Blinjskog Kuta i Starog Sela okupili su se u folklornu sekciju sisačkog i petrinjskog pododbora Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”. Na prvom sastanku u Mjesnom domu u Moštanici susrelo se prvih pedesetak članova kako bi utanačili detalje oko rada. Neki će u pjevački zbor, ženski ili muški, drugi će pak u plesače, a neki u svirce. Radit će pod vodstvom Dragice Krupljan koja napominje kako će sve voditi uz pomoć mještana, posebno Zorke Ovčariček iz Moštanice, koja je prije rata bila članica moštaničkog folklornog društva “Braća Đedovići”.

– Žene u selu vole pjevati i družiti se, pa je ova nova aktivnost prava terapija za narod Banije. Imamo i mladog članstva, no posebno stari ljudi vole pjevati, što se vidi i po odgovoru jedne starije mještanke kada sam je obavijestila o formiranju folkloraša: “Hvala Bogu da me se netko sjetio dignuti iz mrtvih” – kaže Zorka Ovčariček.
– Dok je naroda bit će i volje da se ovakve aktivnosti provode, jer narodu na ovoj umrtvljenoj Baniji nedostaje kulturnih događanja. Pred nama je da vidimo što nam sve nedostaje od instrumenata i nošnji, jer neki imaju stare nošnje svojih baka. Planiramo šivati i nove, po uzoru na stare – dodala je Dragica Krupljan. Kaže kako planiraju, kada se uhoda rad sekcije, osim glazbe njegovati i druge stare banijske običaje kao što je pravljenje tradicionalnih jela, te organizirati izložbu starih predmeta.

Mjesni dom su za tu prigodu malo uredili, iako nedovoljno, jer je razrušen još u ratu kada je na njega pala granata. Novac predviđen za obnovu nije bio upotrijebljen u tu svrhu, pa su se ovog puta neki mještani potrudili sami obnoviti dio doma, u dijelu u kojem je nekoć bila trgovina. Marijan Ovčariček svakodnevno radi na uređenju doma.

– Ruševni dom preuređujemo koliko možemo, vlastitim snagama. Malo smo ga proširili i napravili ugodnu atmosferu – kaže.

Prvo okupljanje folkloraša iz ovih petrinjskih i sisačkih sela nastavilo se do kasno u noć uz ples, pjesmu i pratnju tamburaša i harmonikaša iz Drljača i Petrinjaca.

Zainteresirani mještani, od djece do odraslih, radi plesa, pjesme i sviranja mogu se javiti članici Zorki na kontakt telefon 044/863-039, kako bi u folklornoj sekciji čuvali bogatu banijsku kulturnu tradiciju. M. Jasić

Ratna ruševina u središtu Karlovca

Napokon obnova eparhijske zgrade

Obnova zgrade Gornjokarlovačke eparhije Srpske pravoslavne crkve u Karlovcu mogla bi započeti još ove godine. Zgrada u samom centru, u Radićevoj ulici, minirana je 1993. godine i ovako polusrušena predstavlja neviđeno ruglo.

U karlovačkoj parohiji saznajemo da bi ove godine radovi barem trebali započeti. Za obnovu zgrade, odnosno za početno raščišćavanje ruševina predviđeno je 300 hiljada kuna, a o tome u što će ta sredstva konkretno biti utrošena, kako saznajemo, trebao bi odlučiti eparhijski upravni odbor. Obnova ide preko Ministarstva kulture koje sve financira, ali s obzirom na stanje u budžetu sve je još pod znakom pitanja. Svoj posao, čini se, napravili su samo zaštitari kulture i konzervatori. Kao što je poznato, minirana zgrada karlovačke eparhije zahtijeva još niz dodatnih istraživanja i vještačenja kako bi se stvari vratile u stanje s početka devedesetih.

Zgrada eparhije minirana je na katolički Božić, 25. decembra 1993. godine. Dakako, izvršioci nisu pronađeni, mada gotovo svi u Karlovcu znaju tko je sudjelovao u tim rušilačkim rabotama. Inače, vladičanski dvori u sadašnjoj Radićevoj ulici izgrađeni su 1882. i obnovljeni 1905. godine. M. C.

Komemoracija za žrtve holokausta u Karlovcu

Židovsko groblje obnovljeno u zadnji čas

Na židovskom groblju u Karlovcu 11. aprila održana je komemoracija za sve žrtve holokausta. Komemoraciju je direktno prenosio i HTV, a odvijala se u organizaciji Židovske vjerske zajednice Bet Izrael. Na komemoraciji je bio i Stjepan Mesić, bivši predsjednik Hrvatske i potvrđeni prijatelj Bet Izraela.

S obzirom na to da je karlovačko židovsko groblje bilo, najblaže rečeno, u vrlo lošem stanju, trebalo ga je uoči komemoracije uljepšati. Zato su radnici karlovačkog gradskog i javnog poduzeća Zelenilo pod hitno krenuli spremati i uređivati židovsko groblje i mrtvačnicu, otkuda se na posljednji počinak ispraćaju i pripadnici ostalih naroda, narodnosti, vjera i religija. Grad Karlovac i Zelenilo u posljednjih su nekoliko dana ili tjedana na židovskom groblju učinili ono što nisu u prošlih 20 i više godina.

U svom govoru Slavko Goldštajn i Ivo Goldštajn podsjetili su na vodeće ljude židovske zajednice u Karlovcu nekada, Slavka Rajnera, Vatroslava Rajnera i druge. Zahvalili su svima koji čuvaju sjećanje na zajednicu, zajedništvo i groblja Židova na ovim prostorima. M. C.

Umro paroh varaždinski Zvonko Pilinger

Na uskršnji četvrtak, 8. aprila u Varaždinu je preminuo protojerej-stavrofor i paroh varaždinski Zvonko Pilinger, naš otac Zvonko, kako su ga zvali.

Rođen je 1948. godine u Varaždinu, diplomirao je na Teološkom fakultetu u Beogradu 1972, a sveštenik je od 1974. Od prvog dana otkako je rukopoložen služi u Varaždinu. Za vrijeme rata u Hrvatskoj pa sve do prije pet godina, zbog manjka sveštenstva dužnost sveštenika obavljao je na području Varaždinske, Koprivničko-križevačke i u dobrom dijelu Bjelovarsko- bilogorske županije. Otac je troje djece, dva sina i jedne kćeri. Najmlađi sin Uglješa trenutno je đakon varaždinski.

Zadnju liturgiju prije svoje iznenadne smrti služio je 7. aprila u manastiru Lepavini. Sahranjen je u subotu, 10. aprila na varaždinskom groblju, uz velik broj pravoslavnih vjernika i prijatelja s područja spomenutih županija, koji su došli da mu odaju posljednju počast.

Pogrebnu molitvu u crkvi Sv. Georgija služio je mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Jovan, uz sasluženje mnogih sveštenika iz eparhije. Crkva Sv. Georgija bila je premala da primi sve vjernike koji su svojim prisustvom odali posljednju počast o. Zvonku.

Molitvama za upokojenje u grobnoj kući na varaždinskom groblju priključio se arhimandrit Gavrilo s monasima manastira Lepavine. Sahrani su prisustvovali i sveštenici rimokatoličkih župa iz Varaždina i okolice, kao i časno sestrinstvo varaždinskih samostana. Jer, kako je rekao Dragan Dašić, predsjednik VSNM-a Varaždinske županije, “smrt dragog nam Zvonka ostavlja veliku prazninu u srpskoj zajednici, posebno u varaždinskoj zajednici”. R. I.