Krim-politička prodaja TLM-a

Ukupan iznos dugova koje je vlada pod vodstvom Ive Sanadera otpisala šibenskom TLM-u premašuje milijardu i 21 milijun kuna, stoji u financijskom izvješću TLM-a za 2008. godinu.  Po tome se može zaključiti da je, osim što je preprodajom struje preko TLM-a mostarskom Aluminiju oštetila HEP za 600 milijuna kuna, Sanaderova vlada na samoj privatizaciji TLM-a oštetila hrvatske porezne obveznike za više od pola milijarde kuna.

Time se ukupan iznos štete nastale po odlukama vlade kod prodaje TLM-a penje na nevjerojatnih 1,1 milijardu kuna, zbog čega je besmisleno tvrditi da se radi tek o lošoj “političkoj odluci”, a ne o nesmiljenoj korupciji, pogotovo ako se uzme u obzir da je TLM prodan domaćem konzorciju Adrial, koji čine tvrtke bliske HDZ-u, a koje su od Sanaderove vlade i inače dobivale unosne poslove na državnim projektima. Naime, vlada je prilikom privatizacije TLM-a 2007. imala na stolu znatno povoljniju ponudu litvanske UBIG grupe, koja je nudila preuzimanje oko polovice TLM-ovih dugova, tada teških 1,15 milijardi kuna, no sklopila je ugovor s Adrialom, kojemu je otpisom većine dugova praktički poklonila TLM.

Jača ponuda Litvanaca

Litvanci, koji već imaju tvornice aluminija i rudnike boksita u BiH, još su u travnju 2007., kada je donesena odluka da se TLM proda Adrialu, tvrdili da je njihova ponuda bili bolja za čak 68 milijuna eura te upozoravali da će na koncu sve to morati platiti hrvatski građani.

No tada ih nitko nije slušao, a Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ogradila se iz formalnih razloga. Agencija je na UBIG-ovo prosvjedno pismo, u kojem se tvrdi da će prodaja TLM-a Adrialu rezultirati otpisom dugova, odnosno dodjelom državnih potpora, odgovorila da odabir kupca u privatizaciji tvrtke nije u nadležnosti Agencije, ali je navela da joj je zbog dodjele potpora, država dužna dostaviti program restrukturiranja TLM-a, kojeg ona mora odobriti. No iz ovotjednog priopćenja Agencije moglo se doznati da joj vlada, ni Sanaderova ni ona Jadranke Kosor, taj program nikada nije dostavila.

Tvrdnja Litvanaca da je njihova ponuda bolja za 68 milijuna eura odnosila se na stanje TLM-ovih dugova prilikom objave natječaja u siječnju 2007. No kako je do sklapanja ugovora došlo tek koncem te godine, pojedini dugovi, poput onih za PDV i HEP, dvostruko su se povećali, pa se ponuda Litvanaca danas pokazuje i boljom od toga.

Iz financijskog izvješća vidi se da je vlada u 2007. otpisala TLM-u najprije 875.644.000 kuna dugova prema državi i bankama, a u 2008. još 145.748.000 kuna duga prema HEP-u, dakle ukupno 1,021 milijardu kuna. Dugovi otpisani u 2007. odnose se na jamstva Ministarstva financija u iznosu od 221.443.795 kuna, reprogram Ministarstva u iznosu od 156.093.307 kuna, PDV u iznosu od 124.319.641 kunu, obveze za otkup stanova od 9.670.545 kuna, dugove Splitskoj banci, HBOR-u i WEST banci od 332.204.291 kunu, dug Hrvatskim vodama od 7.635.771 kunu, Hrvatskim šumama od 7.877.211 kunu i HFP-u od 16.399.108 kuna.

Do otpisa tih dugova došlo je tako što je konzorcij Adrial, koji čine hrvatske tvrtke Konstruktor inženjering, Dalekovod, Zagreb-montaža i Aluflexpack, te bosansko-hercegovački Feal, na natječaju ponudio podmirenje u iznosu od samo jedan posto po svim dužničkim stavkama TLM-a, a obavezao se dati tek deset milijuna eura za dio TLM-ovog duga prema HBOR-u. Plaćanje jedan posto obveza stajalo ga je deset milijuna kuna, a kako je za kupnju državnog udjela u TLM-u dao samo jednu kunu, tvrtka ga je na koncu stajala tek nešto više od 11 milijuna eura, pri čemu ni dug HBOR-u nije bio isplaćen, već su dana korporativna jamstva.

S druge strane, Litvanci su za državni udjel nudili 32,5 milijuna kuna, za dugove Ministarstvu 1,5 milijuna eura, a za dug prema Splitskoj banci pet milijuna eura, što je bilo ukupno 11 milijuna eura i već je dostizalo iznos koji je ponudio Adrial. No Litvanci su uz to, umjesto otpisa 460 milijuna kuna duga prema HBOR-u i WEST-u, ponudili preuzimanje i reprogram tog duga.

Struja kao dio dara

Također, nisu tražili ni otpis duga prema HEP-u, Hrvatskim šumama i Hrvatskim vodama, već su ponudili da će odmah podmiriti 30 posto, a ostatak uz diskont od 70 posto, što je ukupno podmirenih 90 milijuna kuna. Kada se sve zbroji, ispada da je ponuda UBIG-a bila za 550 milijuna kuna bolja, te da su cijeli taj iznos, umjesto Adriala, podmirili porezni obveznici, na čija leđa pada i 600 milijuna kuna za koje je preprodajom struje oštećen HEP.

Ulaganja u TLM od 107 milijuna eura bila su jedina stavka u kojoj je Adrial nadmašio UBIG, i to samo za četiri milijuna eura, no upitno je i u kojoj su mjeri ta ulaganja realizirana. Valja dodati da su iz UBIG-a upozoravali i kako je ponuda Adriala, nakon što je u travnju 2007. bila prihvaćena, retroaktivno nadopunjavana. To na koncu nisu tajili ni u vladi, ali su prilikom donošenja odluke o prodaji TLM-a Adrialu u prosincu iste godine istaknuli samo pozitivne izmjene, poput one da će se radnici umjesto na dvije zadržati na tri godine.

Sporna preprodaja struje očigledno je bila samo dio poklona Sanaderove vlade građevinskom lobiju, a i ona je dogovorena nakon predaje ponuda, štoviše, na sam dan kada je HFP odabrao onu Adrialovu. S druge strane, kada je UBIG na prethodnom natječaju tražio povoljniju cijenu struje, bio je odbijen, pa ovaj put više nije ni postavio takav zahtjev, zbog čega ni HEP ne bi bio oštećen.

Afera s preprodajom struje, koju sada istražuje Uskok, iznova baca svjetlo na kriminalni natječaj za prodaju TLM-a, koji je očigledno bio namijenjen hrvatskom građevinskom lobiju. Kada ni više od pola milijarde kuna nije dovoljan razlog da se prihvati bolja ponuda, jasno je da se radilo o besprizorno fiktivnom natječaju.