Modern kroejšian menađer

Moderni hrvatski menadžer nalik je na Muju u Hasinoj postelji. Mujo nalijeće na Hasu u svom krevetu i šokiran pita Fatu: pobogu, Fato, pa što on radi ovdje?

– Čuda, Mujo, čuda – uzvraća Fata.

Hrvatski menadžer radi to isto. Najveće je čudo, to svi znamo, čudo postojanja i života.

– Svaki put kad dođem u Hrvatsku začudim se od čega vi živite. Imate najveće plaće u regiji iza Slovenije, a nepostojeću industriju. Kad bi u Hrvatskoj postojala poduzeća kojima bismo mogli posuđivati, posuđivali bismo njima – rekao je na konferenciji Evropske banke za obnovu i razvitak (EBRD) Herbert Stepic, direktor Raiffeisen Internationala.  Takvih poduzeća nema, ali na sreću austrijskih bankara ima dosta – manijaka. Da, dragi čitatelju – pravih pravcatih manijaka.

– Primijetio sam – dodao je – da su hrvatski građani manijaci za autima, a mi moramo financirati ono što trzište traži. Naša je obveza paziti da je obujam kredita u skladu s kupovnom moći, a što netko radi s novcima, njegova je stvar – rekao je Stepic.

 Hrvatski menadžer s novcima – to je recimo jedna stvar –  otkriva nove univerzume. On je radoznao i prodoran. “Internet je” reći će moderni hrvatski menadžer, “ključna komunikacijska platforma današnjice.” Time razbija predrasudu prosječnog građanina ove zemlje koji živi u uvjerenju da je ključna komunikacijska platforma današnjice  – golub pismonoša.

Moderni hrvatski menadžer ima, prema jednoj teoriji, dodirnih točaka s golubom. Obojica sve zaseru, ali ih zbog toga ne možete kazniti.

– Neko je napisa da me posra golub. U nas se ovdi kaže da je to srića.

Možda i je – rekao je jednom Željko Kerum, jedan od modernih hrvatskih menadžera koji je od silne sreće zbog ekonomskih uspjeha prebjegao u politiku.

Ako vas posere golub, nema, čini se, načina da izbjegnete jednom nogom stajati u politici, a drugom u biznisu. To se recimo dogodilo menadžeru Borislavu Škegri.

– Od svih brojeva najljepši broj je nula. Proračun bi trebao biti uravnotežen. Deficit bi smio biti jedan ili ne više od dva posto BDP-a. Međutim, važnije od toga je da se stvori okruženje da Sabor ozbiljno razgovara o državnim rashodima – kazao je Škegro.

Škegro je prodao Hrvatski telekom Nijemcima. Zato mi sad imamo lijepu i okruglu nulu od dobiti te tvrtke, a njemački je proračun uravnotežen. 

Moderni hrvatski menadžer (MHM) mrzi bajke. On je stručnjak i trezveni realist.

– Ne trebaju nam industrija i turizam već uspješne tvrtke – reći će MHM.

– Zaboravimo bajke o debelom Švabi koji dolazi na naše more i jede pet kilograma kruha od slavonske pšenice. Granske strategije u zemlji koja ima manje stanovnika od jedne gradske četvrti u New Yorku, atak su na zdrav razum – reći će naš Iacocca, sakriti bocu rakije sa domjenka pod kaput i zbrisati doma ženi i djeci sa lovinom.

Moderni hrvatski menadžer čovjek je koji savladava paradokse. Svi, na primjer, misle da je Slobodna Dalmacija list namijenjen Dalmatincima.

Tako se, naime, novine zovu pa to izgleda dosta logično. No to samo tako izgleda, a naš menadžer se ne ravna prema izgledu nego prema distribuciji. Prema našem menadžeru, “Slobodna Dalmacija ponajprije su novine Mediterana i Dalmacije”, a to se  – reći će on – “vidi po distribuciji čitatelja”. To je pronicljivost! To je prodorna snaga zavodljivog uma!

A distribucija je zaista vraška stvar! Ako ima zainteresiranih za čitanje “Slobodne” u Buenos Airesu ili Santiago de Chileu, onda će ih – prijeti naš menadžer –  naći i tamo, i “Slobodna” će se tamo čitati.

On je uvjeren da “Slobodna” od svih izdanja ima najveći potencijal čitanja u dijaspori. Tako doista i izgleda, a perspektivu joj čine čitatelji Buenos Airesa i Santiaga, urbana, mlađa publika Latinske Amerike. Moderni hrvatski menadžer uvjeren je da su veze Hrvatske i Čilea – obostrane.

U nizu paradoksa od kojih živi, nije najmanje logičan onaj da moderni hrvatski menadžer ruši zakone fizike. Što mu posao dublje pada, to on više uzlijeće. Upropasti li samo jedan projekt, svi će pomisliti da ga je “posra golub” ali ako upropasti šest ili sedam zaredom, svi će odmah znati da je to moderni menadžer, poslovni predator prvog reda i njegova je pozicija zacementirana.

“Beton Lučko” je – smatra naš junak  – prije svega tvrtka koja betonira po Lučkom, što se vidi prema zgradama u Lučkom koje su u golemoj većini izgrađene od – betona. 

Moderni hrvatski menadžer je ponekad hipi koji je postao japi.  Ako nije hipi koji je postao japi, onda je moderni hrvatski menadžer bivši komunist koji je postao tehnokrat. U oba slučaja, on živi od istog repromaterijala. Riječi.  

Naš junak, naime,  ne gospodari gospodarstvom – kojega prema Stepicu niti nema – nego jezikom. Svaku stvar reći će on na način koji izaziva strahopoštovanje. Jezik mu vrvi neobično pametnim izrazima kojima je nekad izazivao strahopoštovanje u CK, a danas to isto radi na Board of directors.

Npr. kada ide na plac reći će: – Moram kupiti “ingredients“.

Prijevod: “idem na dolac kupiti papriku baburu”.

Ili: “Moj outfit nije kompatibilan s okružjem”.

Prijevod: Jebemu, na rukavu mi se vidi šmrklja.

S tim možete postati nižerangirani menadžer u tvrtki srednjeg dometa.

No za visokog menaždera u snažnoj tvrtki morate biti pravi doktor Karaklajić. Vaš jezik mora doslovce vrvjeti terminima koji pokazuju dvije stvari. Da vladate specifičnim znanjima, i da imate samosvijest o pripadanju gornjem upravljačkom sloju. Ukoliko želite unajmiti par jadnika da glasno krekeću u vašoj polulegalnoj močvari, a da ih ne morate platiti, reći ćete da ćete se “poslužiti outsorcingom“. Unajmit ćete, dakle, vanjske crnce. Kažete li da je vaš  core business zapao u fazu stagnacije, poručit ćete da ljudima da  su žešće najebali i da će, budu li imali sreće, jesti kruh “sa sedam kora. To jest, sa sedam corea.”

Menadžerova djevojka zadužena je za time management i relaksaciju.

– Špiro i ja zdravo živimo – reći će ona i prokrčiti put uspjehu.

– Bavimo se sportom, a često i meditiramo, on pola sata, a ja 30 minuta.

Menadžerova djevojka sretna je i s malim. “Imamo jednu prostoriju, u njoj su četiri kuta, a jedan od njih je Kutina”,  reći će i dodati da je “najsretnija u svoja tri zida”. Menadžerova djevojka vjeruje da ovce hodaju “u jatu” a da “kravicu svaki dan treba dva puta oteliti”.

To jest – pomusti.

Ako je tvrtka koju vodi moderni hrvatski menadžer pred gašenjem i nije platila ni jednu obavezu zadnjih sedamnaest mjeseci, MHM reći će da joj prijeti shutdown point ukoliko se uz pomoć njegove pronicljivosti na vrijeme ne nađe pametno rješenje.

 Što je pametno rješenje? Pametno rješenje je umrijeti do jeseni – tad za vas nema zime!