Padaj Hoto i nepravdo

U trenutku dok ovo izdanje Novosti odlazi žicom prema tiskari i posljednji je trenutak da interveniramo u tekst, u poziciji smo da sa zadovoljstvom priznamo kako još uvijek ne znamo dokad će demonstranti koji su zauzeli Varšavsku ulicu u Zagrebu, tu prvu liniju narodne fronte prema otimačima javnih dobara ili “zadnju liniju obrane Grada i države”, rekla je glumica Urša Raukar – tamo i ostati, i hoće li ih policija na kraju opet nasilno odnijeti, ukočene u sjedećem položaju, kao tri mjeseca ranije na istome mjestu. Eno ih još tamo, dakle; srijeda je, 19. svibnja, 22 sata.

Druga mogućnost, kako stvari sada stoje, jest da vlasti nakon izvjesnog vremena popuste građanskoj inicijativi te obustave gradnju podzemne garaže Hoto grupe Tomislava Horvatinčića, u okviru šireg projekta koji traje već preko tri godine, i s tim zahtjevom demonstranti i čekaju u Varšavskoj.

Treći je način pokušaj iscrpljivanja angažiranih građana, no o tome možemo pisati i sljedeći tjedan, ako se baš dogodi. Istina je da se većina puka brzo iscrpi, mada bez sape ovih mjeseci ostaje i državna vlast uoči narednih izbora.

Znam, hoću, mogu

Prije naznačenog vremena radnje u prezentu, dogodio se poveliki skup do četiri tisuće ljudi u Varšavskoj i na Preradovićevu trgu, kažu – ali njemu ćemo se, sa zaključcima koji su tamo izrečeni, posvetiti odvojeno. Sve ostalo je zanimljivo već i kronološki od početka, zbog autentične dramaturgije i razvoja društvene energije te svijesti kakva ovdje nije viđena otkako zemljom i glavnim joj gradom vladaju aktualne stranke, bile na vlasti ili u opoziciji, svejedno.

Sve se zbivalo prilično brzo; u ponedjeljak ujutro su Horvatinčićevi ljudi postavili metalnu ogradu oko glavnine pješačkog dijela Varšavske, između Gundulićeve ulice i spomenika Tinu Ujeviću kod Prolaza sestara Baković. Ostavili su samo uske koridore s južne i sjeverne strane, a unutra ubacili više desetaka zaštitara “Sokol Marića.

Od prvih udaraca revoltiranih aktivista po ogradi, pa do upornog ljuljanja i svaljivanja prvog komada iste, bez obzira na napore zaštitara koji su se držali za nju, nije prošlo puno. Ono što je silno važno i dojmljivo jest činjenica da ljudi to inicijalno rušenje nisu planirali, sudeći po izjavama pouzdanih svjedoka; provokatore s teorijom urote zaboravimo. Oni su je srušili jer su shvatili da to mogu, a već su znali da trebaju i žele.

Jedan mladić je potom kročio među zaštitare, te su ga odvukli u zgradu na adresi Varšavska 6, gdje se nalazi sjedište Hoto-a. Kasnije su ga neozlijeđenog predali policiji, a srećom je takav i ostao nakon što je prošao kroz ruke i privatnih i javnih snaga reda. Ubrzo je pao i drugi komad ograde, pa je ukupno pola nje završilo pod nogama razigranog svijeta, uglavnom studentske dobi. Pad velikih metalnih ploča vezanih debelim cijevima i odostraga usidrenih betonskim blokovima odjeknuo je i kroz Bogovićevu, između standardno popunjenih stolova pod suncobranima. Malo dalje formirao se dvostruki obruč: prvo su privatni najamnici uz odobrenje gradske i državne uprave okupirali javnu površinu, zatim su građani srušili barijeru između sebe i uzurpatora, a onda su došli interventni policajci s kacigama. Građani zatečeni na položenoj ogradi jednostavno su – slijedeći nečiji uzvik – sjeli na nju, te se međusobno uhvatili pod ruke, kao što su činili i prošli put.

Glasanje demonstranata i zaštitara

Kako stvar bude eskalirala prema drugom danu ove spontane akcije u kojoj se na ulici, vidljivo golim okom, samouspostavila demokracija usuprot jednome već dobrano okoštalom, korumpiranom sustavu što se licemjerno poziva na vladavinu naroda, e da bi ga lakše umirio za vrijeme pljačke, dakle, tako će se pri daljnjem odmjeravanju dviju strana širiti koncentrični krugovi konfrontacije. Idući će biti opet civilni, s više tisuća prosvjednika okupljenih na novoj, policijskoj ogradi, instaliranoj na prilazima Varšavskoj za vrijeme protestnog skupa u utorak, “radi sigurnosti građana” koje su vlasti tako razdvojile u dvije grupe.

Kratko nakon obaranja ograde dalo se vidjeti kako u biti funkcionira direktna demokracija, uz koju su vodeći aktivisti Zelene akcije i građanske inicijative “Pravo na grad” stalno pozivali na nenasilne metode otpora, podsjećajući ljude kako druga strana jedva čeka malo fizičkog sukoba. Druga strana, međutim, pokazala je da niti sama nije imuna na zov direktno demokratskog uređenja u izravnom susretu s aktivnim dijelom društva: kad su prisutni građani uzeli glasati pro ili kontra čuvanja preuzetog dijela Varšavske listom “za”, jasno – na ponuđenu mogućnost “protiv” reagirala su dvojica zaštitara, dižući ruke i šireći osmijeh.

Bio je to, ustvari, prvi trenutak minimalnog opuštanja, obilježen smijehom sviju okupljenih, a tanano fiksirajući pojedine identitetske točke u neprekidnoj mijeni. Dok su se organizirala noćna dežurstva na ulici, porazgovarali smo i s Vilijem Matulom, aktivističkim prvoborcem te još jednim pripadnikom glumačkog ceha u redovima građanskog otpora. Matula je čitav događaj već nakon rečenoga glasanja bio spreman okarakterizirati kao evidentno “sazrijevanje kolektiva”.

Sve skupa uzevši, ovo je bio – i još traje – općenito sasvim novi moment naše društvenosti, manifestiran ujedno potvrdom eksplicitnog fizičkog akta kao ranije uglavnom neiskorištene mogućnosti, pri uklanjanju nametnutog metalnog zida, i stacioniranjem demonstranata na njihovoj preotetoj svojini, sad uz pasivni otpor i neposluh, osviješten i artikuliran.

Nastanak novog društva

Kasnije, te prve večeri, dosta je ljudi još ostalo u Varšavskoj, na kiši od koje su se aktivisti zaštitili plastičnom folijom, prekrivši njome nekoliko desetaka metara srušene ograde na kojoj su se utaborili. Moglo se uočiti da je to i dalje uglavnom mlađi naraštaj, dobrim dijelom viđen na lanjskoj studentskoj blokadi Filozofskog fakulteta, i drugih po Zagrebu i Hrvatskoj. To je i taj direktno-demokratski, plenumski modus debatiranja i odlučivanja, mobiliziran i oživljen u kombinaciji sa širim građanskim krugovima.

Sreli smo tako Lovorku Marinović, koja se u Varšavskoj pojavila s vrećicama punim voća i kifl ica za demonstrante, oduševljena akcijom i riješena da pomogne.

– Građani se moraju što više uključivati u procese odlučivanja o pitanjima od opće važnosti, treba nam svaka inicijativa poput ove u zaštiti javnih vrijednosti, rekla nam je. I nekoliko starijih ljudi, penzionera, uz studente; jedna brižna, vremešna gospođa s ruksakom na leđima naročito nam je upala u oko, zbog pomnjivog kretanja duž provizornoga plastičnog šatora nad ogradom, i nastojanja da bude korisnom. “To je moja mama”, odat će nam zatim Vili Matula, smiješeći se.

Za to vrijeme, ispod prozirnog pokrova što je formirao nepravilne segmente zakloništa ispred prostorija “Volksbanke”, okupljale su se sekcije zabavljene razgovorom, pjesmom, čak i šahom.

Začula se gitara, potom i melodika. Netko je posvjedočio da su nešto ranije djevojke iz sastava “Le Zbor” – istog je jutra obilježen Dan borbe protiv homofobije – ovdje zapjevale i, među ostalim, “Internacionalu”.

Posve partizanski, okrenuti priručnim sredstvima, podupirući foliju ostacima ograde, kartonskim kutijama, zatečenim letvama, ljudi su u Varšavskoj tako realizirali svoj mali bricolage, bodro materijalizirajući novo lice društva u nastajanju. I baš je stoga bilo veselo vidjeti jednog od rukovodećih ljudi “Volksbanke” kako se mukotrpno pokušava automobilom probiti iz Varšavske – predstavnik globalnog kapitala ulovljen u mrežu građanskog otpora, konačno.

Horvatinčiću “visi” dio kredita

Govornici na velikom prosvjedu održanom u Varšavskoj ulici i na Preradovićevom trgu, Tomislav Tomašević i Teodor Celakoski ponovili su neke dobro znane fakte o tome što se zapravo događa sa spornom gradnjom u pješačkoj zoni.

Graditeljski poduzetnik Tomislav Horvatinčić, naime, nije si na koncu osigurao samo podršku zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, nego i ministrice graditeljstva te zaštite okoliša Marine Matulović-Dropulić. Da skratimo, potonja je ujedno velika dioničarka poduzeća IGH, projektanta garaže Hoto-a u Varšavskoj, čime se krug na posve sarkastičan način zatvorio i ocrtao zatvoreno područje interesa, nasuprot mišljenju svih relevantnih te ovlaštenih stručnjaka i desetaka tisuća Zagrepčana od kojih su mnogi i na ovom skupu zatražili ostavke spomenutih funkcionara.

Tome još možemo dodati i neslužbeni podatak o dodatnom razlogu pritiska što ga trpi graditelj uslijed građanskog ometanja početka radova na podzemnoj garaži: stanovita ustanova – ovaj put navodno nije riječ o Hypo Alpe Adria banci ne želi Horvatinčiću isplatiti preostatak jednog golemog kredita, sve dok se ne uvjeri da je nastavak izgradnje čitavog kompleksa doista izvjestan.