Pritajimo se na svom planetu

Analizirajući podatke koje je poslala Huygensova sonda s Titana, fizičari sa sveučilišta u Granadi i Valenciji jasno su dokazali kako na Titanu, najvećem Saturnovom mjesecu, postoji prirodna električna aktivnost. Zajednica svjetskih znanstvenika smatra kako je vjerojatnost da su se formirale organske molekule, preteče života, veća na planetima ili mjesecima koji imaju atmosfere s električnim olujama. Titan se od 1908. godine, kad je španjolski astronom Jose Comas y Sola otkrio da ima atmosferu (nešto što ne postoji na drugim mjesecima), smatra jedinstvenim svijetom unutar Sunčevog sustava.

Upravo na tom mjesecu su snažnim olujama oblikovani oblaci i stoga su nastali statička električna polja i olujni uvjeti. To znatno povećava mogućnost oblikovanja organskih i prebiotičkih molekula, a prema teoriji ruskog biokemičara Alexandera Oparina i eksperimentu Stanleya L. Millera koji su pomoću električnih pražnjenja uspjeli od neorganskih smjesa sintetizirati organske. Upravo zato je Titan bio jedan od glavnih ciljeva Cassini-Huygens misije NASA-e i Europske svemirske agencije. Astronomi se nadaju kako bi istraživanjem tog Saturnovog mjeseca i njemu sličnih električni aktivnih svemirskih tijela na kraju mogli doći do potvrde života u svemiru. Izgleda da nitko od njih više ne smatra Zemlju jedinom kolijevkom života i samo je pitanje dana kad će se njihova predviđanja ispuniti.

Slično kao i ostali znanstvenici razmišlja i Stephen Hawking, no njegovi konačni zaključci se u mnogo čemu razlikuju od njihovih. Taj poznati astrofizičar ponovno je sve iznenadio svojim neobičnim viđenjem stvarnosti kad je u novoj dokumentarnoj televizijskoj seriji Discovery Channela izjavio kako izvanzemaljci gotovo sigurno postoje i kako ljudi pod svaku cijenu trebaju izbjegavati kontakt s njima. Po Hawkingu, život u svemiru osim na planetima najvjerojatnije postoji i u središtu zvijezda, pa čak i u praznom prostoru oko planeta. Takvo razmišljanje zasniva na logici velikih brojeva i pritom napominje kako je većina živih bića u obliku mikroba ili jednostavnih životinja.

Što se tiče mogućih inteligentnih izvanzemaljaca, Hawking izražava opravdan strah od potencijalnih katastrofalnih posljedica koje bi donio kontakt s njima. Po njemu, vrlo je vjerojatno da u svemiru postoji velik broj nomadskih civilizacija koje putuju i iskorištavaju resurse drugih planeta. U slučaju privlačenja njihove pažnje, naša Zemlja bi na kraju postala mrtav planet. Takvo ponašanje izvanzemaljaca ne bi bio nikakav izuzetak od pravila, dovoljno je pogledati našu ljudsku prošlost. Hawking zbog svega toga zaključuje kako uopće nije pametno razvijati projekte za iniciranje kontakta s ostatkom svemira. Ljudi bi se trebali posvetiti životu na svom planetu i pritom što manje iskazivati tragove o svom prisustvu.

Ovo Hawkingovo razmišljanje inicira niz važnih pitanja. Jedno od njih je vezano uz smislenost ulaganja velikih svota novca u svemirsku potragu za izvanzemaljskim civilizacijama. Ukoliko je ovaj genijalni znanstvenik u pravu, takvim svojim djelovanjem čovječanstvo samo sebi potpisuje smrtnu presudu. Zašto ulaziti u rizik ostvarivanja kontakta s mogućim agresivnim osvajačima kad ovdje na Zemlji možemo sasvim ugodno živjeti? Umjesto da čuvamo resurse koje nam pruža naš matični planet, mi stalno težimo prema nekim dalekim svjetovima koji uopće ne moraju biti tako lijepi. Reduciranjem izdataka za ratnu industriju i razvijanje svemirskih tehnologija te ulaganjem tog novca u poboljšanje sveopćih uvjeta života na Zemlji, svijet koji nas okružuje transformirao bi se u nešto tako lijepo da od njega ne bismo morali bježati u svemir. Izgleda da je Hawking po običaju korak ispred svog vremena, no teško je povjerovati da će itko ozbiljno shvatiti njegova upozorenja.