Rafalima po spomen-ploči
Predstavnici srpske manjine i antifašističkih boraca Slatine obišli su 26. aprila područje nekadašnje partizanske bolnice Gudnoge na Papuku.
– Nažalost, svi objekti su uništeni do krajnje mjere – ističe Mladen Kulić, predsjednik VSNM-a Grada Slatine, koji je zajedno s predsjednikom Udruge antifašista Slatine Vladom Jurićem i njegovim zamjenikom Petrom Kavgićem posjetio nekadašnju bolnicu smještenu pod samim vrhom Papuka, u kanjonu rječice Gudnoge.
– Osim što su svi objekti spaljeni, partizansko groblje je zapušteno, nadgrobni krstovi porušeni, a jedina nadgrobna ploča na grobu jednog borca iz Bjelovara uništena. Spomen-ploča sa imenima umrlih boraca, rađena u bijelom mramoru, vidno je oštećena od pucnjeva iz pušaka. Prije tri godine sam obišao ovaj spomen-kompleks, ali spomen-ploča tada nije bila izrešetana – kaže Kulić.
Osim što je spomenuta u zborniku “Podravsko-slatinski kraj” izdanom 1981. povodom 40-godišnjice ustanka, o toj bolnici, najvećoj u Slavoniji, bio je snimljen i dokumentarni film.
– Film nije nađen u arhivu HTV-a – kaže Kulić i dodaje da je o postojanju građe obaviješten i SNV, s obzirom na to da bi trebalo organizirati radne akcije za uređenje i zaštitu tog spomen-kompleksa.
Pošto je područje Papuka već 1941. bilo slobodni teritorij, potkraj 1942. godine u dvije barake uspostavljena je partizanska bolnica Gudnoga. Djelovala je tokom čitavog rata, a neprijatelj je nije uspio pronaći i uništiti jer se nalazila na nepristupačnom dijelu Papuka. Uz postojeće dvije, početkom 1943. izgrađeno je šest novih baraka. Sama zgrada bolnice bila je katnica, a uz nju su postojale upravna zgrada, ambulanta, zgrada za boravak lakših bolesnika, kuhinja i pekarnica, stražarnica i mala električna centrala. U blizini tih objekata bilo je izgrađeno nekoliko tajnih podzemnih skloništa. Bolnica je mogla prihvatiti do 160 ranjenika i bolesnika, a u njoj su liječeni partizani sa šireg područja Slavonije i Baranje. U neposrednoj blizini bolnice nalazi se partizansko groblje, na kojem je sahranjeno oko 250 boraca umrlih u toj bolnici.
Nakon oslobođenja 1945. objekt je napušten. Njegovo obnavljanje počelo je 1958. godine putem Kotarskog odbora saveza boraca Virovitice, kada je pokrenuta akcija za sakupljanje novčanih sredstava za izgradnju istovjetnih objekata kakvi su postojali za vrijeme NOB-a. Akcija je uspjela i do 1965. godine izgrađeni su od jelovih balvana svi objekti kakvi su nekada postojali. Tokom 1966. godine jedinice JNA, u suradnji sa šumskim gospodarstvom “Papuk” iz Podravske Slatine, izgradile su cestu do bolnice, a tokom 1967. postavljena je i spomen-ploča na partizanskom groblju sa djelomičnim spiskom umrlih boraca, jer za preostale borce, koji su umrli tokom 1942. i 1943. godine, do tada nije bila pronađena dokumentacija.