Ja sam ortodoksni ljevičar

Najprije su Račan i Budiša za svoju kampanju 2000. godine koristili tvoju pjesmu “Vrijeme da se krene”, da bi Ivo Josipović za svoju predsjedničku kampanju uzeo tvoju pjesmu “Put ka sreći’. Čime to toliko pogađaš političare da te žele uz sebe?

– Možda zbog biračkog tijela za koje oni misle da voli rock’n’roll. Ne znam zapravo. Kad je pokojni Ivica Račan to radio, onda je bila ta cijela euforija i bilo je puno rock’n’rolla. Tu pjesmu vole i stariji ljudi, pa možda i zbog toga.

Da se premijerka Jadranka Kosor odluči za neki radikalni rez za spas Hrvatske i pozove te da se priključiš nekom svojom pjesmom, bi li pristao nastupati i za nju?

– Dao bih puno pjesama za spas Hrvatske, ali HDZ zna kako razmišljam, tako da me ne želi angažirati jer ja sam ljevičar. Ortodoksni!

Zapravo si svojim tekstovima osvojio vrlo široku publiku. Na koji način nastaju tvoje pjesme?

– Ne znam kako drugi ljudi pišu. Čuo sam da neki ljudi odluče napisati pjesmu, pa sjednu i napišu je. Meni se pjesme počnu motati po glavi, pa kad utrčim u kuću, uzmem prvi papir koji vidim i zapišem. To je najčešće nešto previše osobno i vuče na poeziju, onda od toga radim tekstove za rock pjesmu.

Istovremeno im, s drugim članovima Majki, daješ tu jednu specifičnu snagu rocka. Koliko i sam sudjeluješ u skladanju?

– Sudjelujem, ipak sam tri albuma sam napravio. Najčešće Zoran Čalić i ja sjednemo i razmišljamo kakva će pjesma biti, čvršća ili akustična i tako… Nas dvojica smo kompozitorski par.

Prošao si kroz sve faze ovisnosti. Još uvijek si na metadonskoj terapiji. Koliko je teško odnosno lako danas tinejdžerima doći do droge?

– Nikad nije bilo lakše doći do droge. Toliko je dostupna da i mene plaši, jer i ja sam otac tinejdžera. Baš me to plaši. Ne znam! Toliko je toga na ulici…

Kako se oduprijeti tome?

– Mislim da s djecom treba što više razgovarati. Drogu ne treba mistificirati, jer klinci vole zabranjene stvari. O njoj treba pričati kao o nečemu što ti baš neće pomoći u životu. Na nju treba obratiti pažnju isto kao na cigarete ili alkohol.

Koliko je tvoja ovisnost pridonijela odnosno odmogla karijeri Majki u ovih 30 godina?

– Kad čovjek o tome razmisli, ispada da su svi ti ekscesi doprinijeli popularnosti: zbog medija sam postao neki antiheroj, antiidol… Što se tiče komponiranja, droga mi je uzela mnogo toga. Mislim da sam dao svega 30 posto od onoga koliko sam mogao dati. Energetski sam non-stop bio na minimumu. Samo da se napravi album, da se navuče nekih deset pjesama i gotovo.

Majke su nastale više kao tvoj i bijeg tvojih prijatelja iz dosadne svakodnevnice Vinkovaca. Postoji li neki najdraži i najmrskiji period djelovanja Majki?

– Drago mi je sve to oko muzike. Na kraju krajeva, muzika me i spasila. Fizički me spasila. Rata se najmanje volim sjećati. Tih svirki, bend je bio svirački užasan, cijelog ozračja u njemu – bio sam jako ovisan – samog rata, ubijanja, nasilja… To mi je najgore razdoblje u cijelom mom bavljenju glazbom.

A najbolji period?

– Kad sam radio svoj prvi samostalni album. Bio sam se malo zasitio tog gitarskog zvuka, pa sam odlučio da napravim nešto antigitaristički. To me veselilo, jer je bilo nešto novo. I sad, s ovom novom postavom Majki, vidim da su dečki spremni na svakakve eksperimente. Samo je jedan stari član ostao. Ostali su isto vrhunski glazbenici, koji uživaju u tome što rade sa mnom. Nema više, ja imam svoju zvuk, ne diraj mi moju gitaru i te stvari. Ja također uživam što radim s njima i spremni smo na svakakve eksperimente. Vjerujem da ću tek sada dati prave stvari.

Sudeći po nedavnom slavljeničkom koncertu, publika te voli jednakim intenzitetom kao i prije, ako ne i više. Kako komentiraš tu neprekidnu euforiju za Majkama?

– Vjerojatno se ljudima sviđa ta neka naša nepatvorenost. Mi gledamo istini u oči. Vole tu moju iskrenost, ne znam… Osjećam da bi ljudi željeli nešto konkretno. Kad kažeš rock’n’roll, oni stariji pomisle na Prljavo kazalište i Parni valjak, a to nije baš neki rock’n’roll. Ja ga takvim ne zamišljam, a vjerojatno ni naša publika, koja od nas dobije to do daske. Da se drma i da nema šunda i patetike.