Mjesta u kojima su nestajali civili

Novinar iz Tirane Altin Raxhimi prošle je godine, uz pomoć svojih kolega Michaela Montgomeryja i Vladimira Karaja, objavio neke detalje o tome na koji način je Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) u ratu na Kosovu 1999. godine djelovala iz Albanije.

Gerilci su u ratu za nezavisnost Kosova, u trenutku dok je iz zraka bombardirao NATO, a na terenu OVK, djelovali i iz Albanije. No, osim logistike i baza koje su tamo imali, na teritoriji ove države postojali su i logori za civile, koje su kontrolirale kosovske vojne strukture.

U Kukešu, mjestu na sjeveru Albanije, točnije u propaloj tvornici koja se bavila proizvodnjom čeličnih konstrukcija, nalazio se kamp pripadnika OVK. U nekim od objekata bio je i zatvor u koji su zatvarani civili, mahom Albanci, osumnjičeni za kolaboraciju s neprijateljem i izdaju. Mučeni su tu i ljudi koji su izdali ekonomske interese svojih moćnijih šefova. Našli su tu svoje mjesto i poneki Srbi i Romi. Samo u ovom logoru, prema saznanjima novinara, bilo je zatvoreno najmanje 25 ljudi, uključujući i tri žene, dok je njih 18 najvjerojatnije ubijeno.

Logorski vijenac

U tom periodu na sjeveru Albanije postojala je mreža logora, što govori u prilog tezi da se radilo o dobro organiziranoj logistici. Logori su bili povezani sa sličnim mjestima i na samom Kosovu, zbog kojih je i Hag svojevremeno preduzeo istrage. Logor u Babaloću, blizu Dečana na Kosovu, navodno je postojao i nakon ratnih dejstava, a sudbina zarobljenih Srba i Roma koji su u njemu bili zatvoreni ni do danas nije poznata. Albanske vlasti, ni godinu dana nakon što su mediji otvorili ovu temu, nisu preduzele nikakve radnje kako bi se razotkrili i sankcionirali počinjeni ratni zločini.

– Nedavno smo saznali da se govori o četrdesetero ljudi koji su mučeni i brutalizirani. Znamo da su kampove vodile određene strukture OVK-a, ali nismo uspjeli dokazati da postoje direktne veze s vrhom ove organizacije. Znamo čak i da su dva srpska vojnika završila u tim kampovima, no oni su navodno kasnije razmijenjeni. Pretpostavljamo da su albanske vlasti bile svjesne postojanja ovih logora, ali ne znamo da li su pokušale nešto učiniti po tom pitanju i kakva je njihova uloga bila u cijeloj priči – kaže za “Novosti” Altin Raxhimi, koji je nakon objavljivanja teksta nazivan suradnikom Srbije i udbašem, iako je, prema njegovim riječima, neočekivano velik broj građana pozitivno reagirao na činjenicu da se pokušava istražiti zatvaranje civila.

Cjelokupna uloga Albanije u ratu na Kosovu malo je istražena, a novinari su slabo pisali o toj temi. Poznato je da je OVK tijekom rata pomoć u naoružanju, treningu i logistici dobivao od službene albanske vojske. Tijekom NATO intervencije u Srbiji, albanska vojska se uključila u nasilno mobiliziranje ljudi, koji su s obiteljima kao izbjeglice boravili u kampovima na sjeveru Albanije. Sami Albanci o ovome znaju dosta i svi su svjesni kako se radi o javnoj tajni, o kojoj se nerado govori.

– Rat za neovisnost Kosova vidimo kao rat oslobođen od svake krivnje, što smatram velikim problemom. U Albaniji samo slijedimo povijesni narativ koji dijelimo s kosovskim Albancima. U bilo kojem konfliktu, jedna ili druga strana, ili obje, naprave nekakvu štetu. Ti ljudi iz OVK-a nisu imali pravo mučiti civile. S druge strane, cjelokupnu priču mnogi nazivaju najobičnijom propagandom, ali onda ne vidim razlog zašto se to ne bi osporilo, recimo jednom detaljnom istragom – objašnjava Raxhimi.

Pravi li se Velika Albanija

Danas su odnosi između Albanije i Kosova odlični, ali uglavnom se govori o kulturnoj integraciji, kakva do sada nije postojala. Etnički isti narod s obje strane granice uživa u činjenici da nesmetano može putovati i razvijati veze. Ipak, politički gledano i dalje se radi o dva različita društva, a sve spekulacije o eventualnom projektu ujedinjenja svi složno odbacuju.

Od obližnjih država, u Makedoniji živi najveći broj Albanaca, pa mnogi i danas spekuliraju o mogućnosti sukoba u toj državi, posebno nakon što je Nacionalna oslobodilačka vojska preuzela odgovornost za nedavno ubojstvo jednog makedonskog vojnika. Sredinom prošlog mjeseca makedonska je policija nedaleko od granice s Kosovom ubila četvero trgovaca oružjem, bivših pripadnika OVK-a.

– Makedonska država je siromašna i ima institucionalnih problema, pa je nacionalizam snažna politička opcija. Albanci mogu reći da ne dobivaju zasluženi dio kolača, a s druge strane Makedonci mogu reći da im se ne sviđa sporazum iz 2001. godine. Postoji određena vrsta nostalgije prema ideji Velike Albanije, ali trenutno iz Tirane ne mogu vidjeti niti jedan politički projekt koji bi radio na ostvarenju te ideje – dodaje Raxhimi.

Što se odnosa između Albanije i Srbije tiče, oni su daleko od idealnog, ali čini se da za stolom zajedno dobro funkcioniraju. Dokaz za to je sve veći broj poduzetnika, koji pronalaze zajedničke interese. U Albaniji se, u odnosu na Kosovo, danas ipak gleda drugačije na Srbe, jer iako oba naroda imaju kompliciranu zajedničku povijest, veoma dugo nisu bila u izravnom dodiru.