Regija stranaca

EULEKS i borba protiv korupcije na Kosovu

Nitko više nije nedodirljiv

Misija EULEKS-a na Kosovu objavila je 4. juna svoj drugi godišnji izvještaj, koji je digao popriličnu prašinu među političkim strukturama i organima kosovske vlasti. U tom dokumentu analizirano je stanje u pravosuđu, funkcionisanje policije, carine i drugih organa vlasti. EULEKS je naročito kritičan prema institucijama pravosuđa zbog velikog broja neriješenih slučajeva i napredak u toj oblasti smatra urgentnim.

“Nedostatak napretka u stvaranju osnovnih mehanizama za saradnju između tužioca i policije Kosova kao i između tužilaštva i sudstva, ostaje veoma uznemiravajući faktor”, navedeno je u izvještaju. Posebno se izdvajaju slabosti oko primjene krivičnoga prava i zahtijevaju se hitna transformacija i promjena ponašanja u toj oblasti, te efikasnija saradnja policije, tužilaštva i sudstva.

EULEKS je u izvještaju o monitorisanju i upravljanju direktno prozvao premijera Kosova Hašima Tačija za pritisak na sud, navodeći da je on uticao na sudski proces protiv “Labske grupe”, napadajući EULEKS u medijima tvrdnjom da je “očekivao da EULEKS bude pametniji negoli je to bio UNMIK”. Među optuženima u toj grupi bio je i Rustem Mustafa, regionalni komandant OVK-a u Podujevu. Mustafa je trenutno poslanik u Skupštini Kosova i predsjednik odbora za unutrašnja pitanja i bezbjednost.

Pritisak je vidljiv i u istrazi koju EULEKS vodi protiv korupcije i organizovanoga kriminala u Vladi Kosova, a koja ovih dana ulazi u finalnu fazu. Predmet istrage su trojica ministara aktuelne vlade, kao i trojica iz perioda kad je vladu vodio Ramuš Haradinaj, a među njima i ministar za saobraćaj Fatmir Ljimaj, čije su radne prostorije ovih dana detaljno pretresene. Predsjednik Skupštine Kosova Jakup Krasnići nazvao je slučaj istrage protiv Ljimaja “neozbiljnim i politizovanim” i upustio se u detalje istrage, tvrdeći da bi istu trebalo obustaviti “jer krunski svjedok više nije živ”. Na pitanje kako to zna, kazao je: “Mi znamo, oni su to izjavili, oni su na osnovu jednog dokumenta izveli sve.” Krasnići je još dodao da se radi “o osobi iz Gnjilana čijeg se imena ne sjeća” i da je “ta osoba poginula u saobraćajnoj nesreći negdje kod Beča”. Iz toga izvlači zaključak da bi “po standardima EU-a predmet trebalo zatvoriti jer je svjedok umro”.

No prema pisanju novina “Koha ditore”, koje se pozivaju na diplomatske izvore, u EULEKS-u se mnogo ne potresaju ovakvim izjavama, već nastavljaju akciju i ove se nedjelje mogu očekivati prva privođenja u slučaju Ljimaj, ali i u drugim slučajevima. Isti izvor napominje da je EULEKS spreman da ide do kraja “jer i šef EULEKS-a Iv de Kermabon i predstavnik EU-a Piter Fejt imaju snažnu podršku Brisela i Vašingtona da istraju, što je rezultiralo ovakvim postupanjem”.

“EULEKS ima namjeru da svoj zadatak izvrši do kraja, nebitno da li su u pitanju ministri ili ne”, rekao je visoki međunarodni zvaničnik, najavljujući da se “svašta može dogoditi” tokom sljedeće nedjelje. Narednih dana će se pokazati koliko je EULEKS u stanju da ide daleko u izgradnji kosovskih institucija i u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala u vrhu vlasti. Mora se primijetiti da nikada do sada na Kosovu nije nastupao oštrije i odlučnije.

Drago Kovačević

Ustavni sud Srbije usvojio prvu žalbu neizabranog suca

Suci dobivaju sud

Ustavni sud Srbije nedavno je usvojio žalbu suca Zorana Saveljića iz Niša, koji u postupku reizbora u prosincu prošle godine nije izabran na sudačku funkciju, i naložio Visokom savjetu sudstva da u roku od 30 dana ponovo razmotri njegovu prijavu.

To je prva odluka koju je Ustavni sud donio o jednoj od više od 800 žalbi sudaca koji nisu reizabrani na svoje funkcije, konstatirajući da Visoki savjet nije postupio po nalogu tog suda da svim neizabranim sucima dostavi konkretne razloge zašto nisu izabrani, već im je dostavio uopćena obrazloženja, u kojima su svi praktički proglašeni nestručnima i nedostojnima za obavljanje sudske funkcije. U međuvremenu, u Srbiji je boravilo izaslanstvo Evropske komisije, koje se sastalo s predstavnicima pravosuđa i Visokog savjeta sudstva i Državnog vijeća tužilaca. Neki izvori tvrde da EK od Srbije traži reviziju postupka u odnosu na neizabrane suce (i tužitelje), poštovanje načela stalnosti sudske funkcije, te da Ustavni sud najkasnije do rujna okonča postupke po žalbama sudaca. Ministarstvo pravosuđa je, pak, u svojem reagiranju na te nezvanične informacije o rezultatu četverosatnog sastanka iza zatvorenih vrata s EK-om, proglasilo “netočnima i zlonamjernima”, tvrdeći da je riječ o pokušaju zaustavljanja uspješne borbe Srbije protiv organiziranog kriminala. T. Tagirov

Ispovest dečaka koji je preživeo Aušvic

Svedok holokausta

Tomas Burgental, sada sudija Međunarodnog suda pravde u Hagu i jedan od vodećih aktivista u borbi za zaštitu ljudskih prava, imao je pet godina kada je počeo Drugi svetski rat, sedam kada je ograđen u jevrejski geto, a sa deset je završio u Aušvicu. Sa 11 je oslobođen, prerano je sazreo i stekao sposobnost preživljavanja, ali nije naučio da čita i piše, što je kasnije nadoknadio.

Sačekao je nekoliko decenija kako bi ispričao svoju priču, koju je uobličio u knjigu “Dete sreće” (Beogradski centar za ljudska prava), nedavno predstavljenu u Beogradu. Vrednost njegovih sećanja je, prema rečima Vojina Dimitrijevića, direktora Beogradskog centra, i u tome što su ona zapisana sa velike vremenske distance, mirno i sa svešću da uzroci koji mogu da dovedu do masovnih zločina još uvek traju. Dodao je da je izdavanje ove knjige akt u borbi protiv oživljavanja fašističkih ideja, koje se “pojavljuju u komičnom, iskrivljenom obliku, verovatno kao plod neznanja”, zbog čega smatra da bi ona trebala da bude uvrštena u školsku lektiru, kako bi se novi naraštaji upoznali sa posledicama olako promovisane diskriminacije i rasizma.

Istoričarka Dubravka Stojanović istakla je da su posebna vrednost knjige približavanje holokausta i individualizacija sudbine, što je posebno značajno jer su žrtve holokausta svedene na statistički broj od šest miliona.

– Autor individualizuje i krvnike. Zapamtio je svaki ljudski gest i pokazao kakva zver čovek postaje – rekla je Dubravka Stojanović, na šta se idealno nadovezao Milan Vlajčić, filmski kritičar i publicista:

– Srž knjige je antropološko pitanje o ljudskom zlu u totalitarnim okolnostima, ono zversko u čoveku koje se budi. Bitno je ovo istaći danas kada fašističke struje, istina, nisu masovne, ali su intenzivne i prisutne.

Vlajčić je još poručio da bi knjigu trebalo da čitaju dečaci od 11 godina, koliko je imao Burgental kada je izašao iz Aušvica.

Po Dubravki Stojanović, osnovno osećanje koje prožima ove memoare je osećanje krivice, jer je dečak Tomas od svoje pete godine, kada su Nemci sravnili Poljsku ognjem i mačem, gledao nasilne i čudovišne smrti oko sebe. Vidi se iz naslova knjige da je nošen osećajem krivice jer je preživeo, a drugi nisu.

U predgovoru knjige sam Burgental o sebi kaže: “Bio sam dete, a za dete datumi i vreme imaju malo značaja. Pokušavajući da se setim tog razdoblja svog života, shvatam da tada nisam razmišljao u smislu dana, meseci, pa čak ni godina, kao što bih to činio danas. Porastao sam u logorima, nisam znao za drugi život, a jedini cilj mi je – iz sata u sat, iz dana u dan – bio da ostanem živ. Tako mi je mozak radio. Vreme sam merio samo satima do sledećeg obroka ili danima koji će proći dok dr Mengele ne zakaže jednu od svojih smrtonosnih selekcija.” D. Kožul