Stvaranje Herceg-Mađarske

Mađarski parlament izglasao je prošlog tjedna zakon o dodjeli državljanstva Mađarima izvan domovine ukoliko govore mađarski jezik ili dokažu mađarsko porijeklo. Prijedlog je izazvao brojne kritike na račun netom prisegnule vlade Viktora Orbana i njegove stranke desnog centra Fidesz, a činjenica da je zakon podržan gotovo jednoglasno dodatno je učvrstila mišljenje da je Mađarska zabrazdila u nacionalizam.

Iako je proklamirani cilj zakona ” Mađarima u inozemstvu pomoći očuvati identitet i njegovati veze s Mađarskom”, Orbanu se prigovara pokušaj stvaranja Velike Mađarske, a tome u prilog ide i datum službenog proglašenja zakona, 20. kolovoza, na dan svetog Stjepana, utemeljitelja srednjovjekovnog mađarskog carstva. U parlamentu je, osim toga, dogovoreno i da se počne s obilježavanjem Sporazuma iz Trianona iz 1920. godine, kojim su Mađarskoj nakon Prvog svjetskog rata oduzete dvije trećine teritorija i nekoliko milijuna stanovnika, a koji Fidesz smatra “najvećom nacionalnom katastrofom” Mađarske.

Čak i ljevica “za”

Dodjela državljanstva Mađarima u dijaspori Orbanov je šestogodišnji projekt, no tek mu je izborna pobjeda u travnju, kojom je Fidesz osvojio čak dvije trećine mjesta u parlamentu i koju je Orban nazvao “revolucijom”, omogućila da bez bojazni prijedlog stavi pred parlament. Da uspjeh bude potpun, čak su i socijaldemokrati (MSZP), koji su Mađarskom vladali dva mandata i na ovim izborima dobili samo 59 mjesta, glasali za novi zakon, bojeći se da ih razočarani birači još ne proglase i narodnim izdajnicima. Za zakon je glasalo i svih 47 zastupnika stranke Jobbik, antiromskog i antisemitskog Pokreta za bolju Mađarsku, čija je paravojna Mađarska garda poznata po napadima na romska naselja i čiji će vođa Gabor Vona tražiti da se ona reorganizira po uzoru na američku Nacionalnu gardu s “obrambenim ovlastima”.

Iako Fidesz zasad ne predlaže da se novim državljanima da i pravo glasa na izborima u Mađarskoj, neki tamošnji analitičari vjeruju da će i to doći na red. Tako Maria M. Kovacs i Szabolcs Pogonyi na europskom portalu EUDO Citizenship pišu da su neki članovi mađarskog kabineta rekli kako je pitanje prava glasa, koje se u novom zakonu ne spominje, “samo odgođeno”, te da će Jobbik o tome tražiti parlamentarnu raspravu, a u protivnom optužiti Fidesz za izdaju nacionalnih interesa, što ovi neće riskirati u trenutku uvođenja nepopularnih ekonomskih reformi. Osim toga, sam je Orban još ranije izjavljivao da će Budimpešta predstavnike u Europskom parlamentu “ubuduće imenovati iz Karpatskog bazena”, koristeći izraz kojim se prije 1918. označavao teritorij mađarskog kraljevstva.

Slovačka se zaletjela

Na ovaj potez mađarske vlade najburnije je reagirala Slovačka, u kojoj živi oko 500 tisuća etničkih Mađara ili deset posto ukupnog stanovništva. Tamošnji socijaldemokratski premijer Robert Fico (stranka SMER) zakon je nazvao “sigurnosnom prijetnjom”, optuživši Orbana da pokušava “revidirati povijest i ugrožava temelje Europske unije”. Fico je samo dan nakon Mađara inicirao zakon prema kojemu slovački građani koji dobiju državljanstvo druge zemlje gube ono slovačko. Osim toga, stranku Mađara u Slovačkoj optužio je “da slijede druge interese od nacionalnih”, dok se desničarski SNS, koji je u koaliciji sa SMER-om, ostrvio na državljane “koji se budu ponašali neprijateljski”, zaprijetivši im deportacijom.

Iako se brojni stručnjaci slažu da su ovakve reakcije donekle utemeljene, osnovni razlog za njih ipak leži u činjenici da se za desetak dana u Slovačkoj imaju održati parlamentarni izbori, pa su i tamošnje stranke zaigrale na nacionalističku kartu. U cijeloj toj “neprikladnoj i pretjeranoj histeriji”, kako ju je nazvao mađarski ministar vanjskih poslova Janos Martonyi, slovačka se vlada izgleda zaletjela, donijevši zakon koji bi mogao biti proglašen protuustavnim i protueuropskim, jer se državljanstvo ne može tek tako oduzimati građanima bez njihovog pristanka. Osim toga, slovačka je vlada i sama sklona nacionalističkim ispadima, pa je lani donijela zakon o jeziku kojim se propisuje novčana kazna za upotrebu manjinskih jezika u javnim ustanovama. Zakon je očigledno usmjeren na stanovnike juga zemlje, gdje su neki gradovi i do 90 posto naseljeni bilingvalnim etničkim Mađarima. Iste godine u kolovozu dogodio se i diplomatski incident kada se mađarski predsjednik Laszlo Solyom bio zaputio u južnoslovački grad Komarno, kako bi tamo otkrio spomenik svetom Stjepanu. Posjet je shvaćen kao provokacija, budući da je tih dana obilježavana godišnjica sovjetske invazije na Čehoslovačku 1968., u kojoj je sudjelovala i mađarska vojska, pa je Solyom otpravljen nazad preko granice.

Suzdržana Europska komisija

Europska komisija zasad je odbila komentirati sukobe na relaciji Budimpešta-Bratislava, izjavivši samo da članice “imaju pravo regulirati pitanje državljanstva kako im odgovara”.

Isto tako, neki analitičari tvrde da je ideja o obnovi mađarskog carstva u ujedinjenoj Europi apsurdna, no ima i onih koji Fideszove ambicije shvaćaju ozbiljno. Tako portal EUDO upozorava da bi se nacionalna retorika Fidesza mogla proširiti cijelim političkim spektrom Mađarske, dok bi u drugim zemljama Mađari mogli postati žrtve osvete većinskih etničkih skupina. Rumunjski politolog Octavian Sergentu u “EU Observeru” navodi, pak, da je namjera Orbanove inicijative “konsolidacija etničkog identiteta transilvanijskih Mađara, u cilju stvaranja moćnog transilvanijskog lobija” unutar same Mađarske. “Lidove noviny” iz Češke, čiji je predsjednik Vaclav Klaus također istupio protiv mađarske inicijative, drže pak da Orban zloupotrebljava EU kako bi ojačao etničke granice, budući da ne može fizičke, i stvorio širi prostor naseljen Mađarima kojim bi Budimpešta također upravljala.

Čak i ako su teorije o stvaranju Velike Mađarske pretjerane, analitičari se slažu da su Fideszove inicijative, kao i premoćna parlamentarna pobjeda njih i ekstremno desnog Jobbika opasan pokazatelj degeneracije nezadovoljstva birača stanjem u zemlji, kao i politikom tamošnje ljevice.   

    Izvan Mađarske živi oko tri milijuna Mađara

    U zemljama koje okružuju Mađarsku živi oko tri milijuna etničkih Mađara. U Slovačkoj oko 500 tisuća, u Rumunjskoj oko 1,5 milijuna (6,6 posto stanovništva), 300 tisuća vojvođanskih Mađara čini 3,9 posto stanovništva Srbije, u Ukrajini ih ima 156 tisuća (0,3 posto), u Austriji 40 tisuća, u Hrvatskoj 17 tisuća i u Sloveniji oko šest tisuća.

    Vođa Demokratskog saveza Mađara u Rumunjskoj Marko Bella rekao je da zakon ima više simboličko nego pragmatično značenje, no istraživanja pokazuju da će 85 posto tamošnjih Mađara tražiti državljanstvo, navodeći razloge kao što su “bolji ugled” u svijetu, mogućnost putovanja u SAD bez vize, pristup mađarskim sveučilištima i bolje mirovine.

    U Srbiji stručnjaci ne očekuju masovnije traženje državljanstva zbog dobre integriranosti vojvođanskih Mađara, no mogućnost da postanu građani EU-a neke bi mogla privući. Ni u Ukrajini se ne očekuje značajan broj zahtjeva, jer ta zemlja zabranjuje dvojno državljanstvo.

    Što se tiče Hrvatske, Denes Šoja, zastupnik mađarske manjine u Saboru, “Novostima” je rekao da je ovaj potez mađarske vlade “nova pozitivna karika u lancu dobrih međudržavnih odnosa Hrvatske i Mađarske”.

    – Budući da će Hrvatska uskoro biti članica Europske unije, ne očekujem velik broj zahtjeva za državljanstvom, eventualno kod starijih generacija kojima taj čin ima emotivno značenje – kaže Šoja.