“Glas Istre” gazda gasi glasno i jasno?

U priopćenju sindikalista i članova HND-a iz jedinog istarskog dnevnika, koji su nedavno medijima i javnosti poslali apel “Glas Istre je pred gašenjem!”, navodi se kako postoji mogućnost da riječki “Novi list” prestane tiskati “Glas Istre” zbog duga većeg od, neslužbeno doznajemo, deset milijuna kuna. Dugove je nagomilalo, tvrde novinari, nesavjesno poslovanje bivšeg prvog čovjeka kuće Željka Žmaka koji je, kažu, radije ulagao u nekretnine, podižući kredite na račun tvrtke, nego što se bavio razvojem poslovanja.

Raditi u tom dnevniku postalo je gotovo nepodnošljivo, jer profesionalna i egzistencijalna neizvjesnost u koju ih je dovela uprava strahovito frustrira zaposlene, koji na posao dolaze s  golemim grčem; povjerenje u vlasnika nikada nije ni postojalo, a sada je nerazumijevanje dosegnulo krajnju točku, govore novinari “Glasa Istre” samo pola godine otkako su te novine u rukama novog gazde Alberta Faggiana, odnosno tvrtke “Puljanka”.

Vjerovnici stežu obruč

Podsjećamo, Faggian i “Puljanka” domogli su se “Glasa Istre” u ne do kraja razjašnjenim i, najblaže rečeno, sumnjivim okolnostima. Naime, dotadašnji neprikosnoveni šef Žmak, u namjeri da doskoči nagomilanim financijskim problemima, odlučio je promijeniti izdavača novina, pa je s krahirane tvrtke Glas Istre d.o.o. djelatnosti nakladništva i prodaje jednostavno prebacio na dva nova poduzeća – Glas Istre novine i Glas Istre trgovinu – od kojih jedno dnevnik proizvodi, a drugo ga distribuira i prodaje na 60-ak vlastitih prodajnih mjesta. Obje je tvrtke potom, za ukupno dvije kune, prodao Faggianu, koji je sa svojom “Puljankom”, sa 12 posto, participirao i u vlasničkoj strukturi starog izdavača, Glasa Istre d.o.o. Međutim, ovom transakcijom financijski problemi uopće nisu riješeni.

Upućeni tvrde da ukupne obveze iznose oko 200, a Faggian priznaje stotinjak milijuna kuna:  sva sila vjerovnika i zaduženja – od sumnjivih kreditnih linija i posudbi od trgovačkih društava u vlasništvu istarskih jedinica lokalne samouprave pod kontrolom vladajućeg IDS-a do neplaćenih tiskarskih usluga – sada čvrsto steže obruč oko “Glasa Istre”. Suprotno očekivanjima, tvrtke koje je dobio na poklon Faggian nije dokapitalizirao niti jednom lipom.

– Njegova je vizija bila ponešto drukčija, ali i očekivana. Stanje je odlučio riješiti i dugove vratiti dokidanjem stečenih prava radnika i drastičnim smanjenjem naših plaća. Dosad ih je smanjio i do 40 posto, ali je svima nama i dalje nepoznanica kojim se kriterijima vodi kada donosi odluke o smanjenju: jedan ih mjesec skine deset, sljedeći 16, pa onda 14 posto.  Ljudima koji rade na istim radnim mjestima i s istim koeficijentima skida neujednačeno i bez ikakvih jasnih pravila. Naravno, tražili smo da nam predoči kriterije, ali on to uporno odbija – kaže Maša Jerin, nova povjerenica Sindikata novinara u “Glasu Istre”, koja nema uvid, kao ni njezin prethodnik, u dubioze tvrtke. 

Namjere novog vlasnika bile su radnicima poznate od prvog dana: on ih nikada nije tajio, nego je jasno dao do znanja da će plaće ići dolje. Teren si je pripremio gotovo istoga trenutka kada je i preuzeo vlast, otkazavši kolektivni ugovor koji su radnici bili sklopili s Glasom Istre d.o.o. Otkazao je i dotadašnje ugovore o radu, ponudivši nove. Oko stotinjak zaposlenih odgovorilo je podizanjem tužbe na Općinskom sudu u Puli, kojom traže vraćanje starih ugovora o radu. U međuvremenu, sindikalni predstavnici uporno pokušavaju s vlasnikom naći zajednički jezik i minimum konsenzusa u donošenju novog kolektivnog ugovora, ali zasad bez ikakvog uspjeha.

 Tko je odgovoran za dugove?

– U dobroj smo vjeri krenuli u kolektivno pregovaranje, ali smo u startu naletjeli na minu. Inzistirali smo na prethodnom donošenju protokola o pregovaranju, što je Faggian decidirano odbio. I ne samo to: ne dopušta ni da se vodi zapisnik na pregovorima, što je suludo. Dva smo puta dosad pokušali pregovarati, a on se jednom nije ni pojavio. Kako bilo, uporno inzistira na istom ugovoru kakav su potpisali radnici tvrtke Glas Istre trgovina, ali mi to smatramo nemogućim. Taj je ugovor s njim sklopio sasvim drugi sindikat i, na koncu, riječ je o popuno drugačijoj djelatnosti. Ne želimo ugovor prema kojem će naša prava ovisiti u nekakvim trenutačnim financijskim pokazateljima za koje, uostalom, ne znamo uopće jesu li vjerodostojni. Osim toga, dugove nismo stvorili mi koji proizvodimo novine, nego uprava Glasa Istre d.o.o, čiji je suvlasnik bio upravo Faggian, koji se danas pokušava vaditi dokidanjem radnička prava, a nije bio kadar u firmu ubrizgati svježi kapital. Na takve uvjete sasvim sigurno nećemo pristati – poručuje Maša Jerin.

Faggian nam je prije nekoliko mjeseci bez imalo krzmanja najavio sve ono što se danas događa.

– Na neke sam radikalne poteze jednostavno primoran. Radnike možemo platiti samo onoliko koliko imamo: naslijeđeni kolektivni ugovor trajat će tri mjeseca, a onda počinju vladati neka druga pravila. Ako netko smatra da je zakinut i da su mu radnička prava ugrožena, neka me tuži, a sudski će pravorijek na kraju reći svoje. Ne mogu radnike plaćati novcem kojeg nema – rekao je tada i do danas ispunio svoje obećanje.

U trenucima krajnje neizvjesnosti, radnici se pitaju što će se s njima i “Glasom Istre” dogoditi. Ukoliko Faggian uspije namaknuti sredstva za dio dugova “Novom listu”, hoće li to značiti tek kraću odgodu konačnog sloma i nešto sporije umiranje novina koje bi za tri godine navršile 70 ljeta postojanja?