Gužva na hrvatskom spisku ratnih zločinaca

Od 15. jula u ministarstvima pravosuđa Hrvatske i Srbije moguć je uvid u popis osoba koje su u dvjema zemljama osumnjičene, optužene ili osuđene zbog ratnih zločina. Dosad je takva mogućnost postojala samo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, ali zbog relativno malog odziva, na osnovi dogovora donedavnog hrvatskog ministra pravosuđa Ivana Šimonovića i ministrice pravde Srbije Snežane Malović, uvid je omogućen i u ministarstvima pravosuđa obiju zemalja. Mješovita komisija – u kojoj su predstavnici ministarstava pravosuđa Srbije i Hrvatske, ambasade u dvjema državama i predstavnici dvaju tužilaštva za ratne zločine – na beogradskom je sastanku 13. jula razmijenila CD-ove s popisima imena.

Po riječima državnog sekretara Ministarstva pravde Srbije Slobodana Homena, od ukupno 1.534 osobe na popisu okrivljenih u Hrvatskoj, 538 je osuđeno, 563 su optužene, a protiv 433 je podnesen zahtjev za provođenje istrage.

Na listi Srbije svega 40 imena

– Popis koji je Srbija na sastanku komisija dostavila Hrvatskoj sadrži 40 imena i obuhvaća sve tri kategorije: osuđene, one protiv kojih je podignuta optužnica i one protiv kojih se vodi istraga – izjavila je glasnogovornica hrvatskog Ministarstva pravosuđa Vesna Dovranić.

Da je omogućavanje zainteresiranima da preko ministarstva ustvrde jesu li na popisima “prava stvar”, pokazuje činjenica da je već prvog dana Ministarstvu pravde Srbije podneseno 50 zahtjeva za informacijom o statusu pred hrvatskim pravosuđem u vezi s krivičnim djelima ratnog zločina. Zahtjev se podnosi isključivo pisanim putem, a odgovor je informativnog karaktera i ne proizvodi bilo kakve pravne posljedice. Što se tiče onih koji će se obratiti srpskom ministarstvu, potrebno je da popune formular dostupan na njihovoj internetskoj stranici i osiguraju kopiju lične karte, a ako zahtjev ne podnose osobno, među dokumentima mora biti i ovlaštenje za lice koje to čini umjesto njih. Dokumenti se mogu predati na pisarnici ministarstva ili poštom.

– Ministarstvo pravde će u svakom pojedinačnom slučaju odgovarati u roku od 15 dana u pisanoj formi i licima koja su podnela zahtev garantovati poverljivost podataka – kaže Homen.

Jednaka je procedura u hrvatskom Ministarstvu pravosuđa.

– Ministarstvo pravosuđa još nije zaprimilo zahtjev te vrste, a ako takvi zahtjevi pristignu, na njih će biti odgovoreno u vrlo kratkom roku – kaže Vesna Dovranić, koja mogućnost uvida u popis u ministarstvima označava kao veliki pomak naprijed.

Proizvodnja straha

Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac smatra da treba sačekati dok se ne vidi razvoj situacije.

– Tek treba vidjeti koliki je to pomak naprijed, zato što ministarstva pravosuđa i tužiteljstva moraju surađivati oko onih slučajeva koji su na popisu, a koji mogu biti upitni s obzirom na način na koji su prikupljeni dokazi, vođen postupak i eventualno izrečene presude – kaže Pupovac i podsjeća da je postojanje famoznih tajnih optužnica za ratne zločine protiv izbjeglih Srba bila jedna od glavnih prepreka njihovu povratku u Hrvatsku. I “Novosti” su pisale o brojnim slučajevima u kojima su ljudi hapšeni prilikom ulaska u Hrvatsku i držani mjesecima u istražnom zatvoru te potom osuđeni, makar na trajanje boravka u istražnom zatvoru, ili puštani na slobodu bez isprike ili, ne daj bože, odštete (jer su, kao, ionako amnestirani od učešća u ratu na srpskoj strani).

Pupovac smatra da je riječ o više desetina ljudi koji su prošli tu vrstu tretmana.

– Tu su i hiljade onih koji se uslijed različitih strahova, stvorenih zbog onih koji su prošli hapšenja, nisu usudili krenuti na put – kaže Pupovac.

Ipak, ocjenjuje da se radi o pomaku, ne samo zbog mogućnosti da Srbi koji sada žive izvan Hrvatske dođu u zemlju bez straha da će na granici biti uhapšeni, nego i zbog novog pristupa u tretiranju ratnih zločina i njihovih počinilaca.

U određenoj mjeri novu praksu pozdravlja i Rade Matijaš iz Demokratske inicijative za Knin, koja djeluje u Beogradu.

– Mislim da je dobro što su spiskovi postali javni i što ljudi imaju mogućnost da vide i znaju jesu li na njima. Varijanta odlaska u ambasadu nije bila dobra, jer su ljudi zazirali od toga. Za njih je to ipak strana ambasada, jer većina nema hrvatsko državljanstvo nego samo državljanstvo Srbije, a neki tek izbjegličku legitimaciju – kaže Matijaš, uvjeren da će oko spiskova i dalje biti problema zbog ogromnog nesrazmjera. Smatra da to govori o potpuno različitim kriterijima pri podizanju optužnica i procjenjuje da će u slučaju da Hrvatska srpskim sudovima na rješavanje dostavlja optužnice za osumnjičene Srbe, procedura trajati unedogled.

– Prije će ljudi umrijeti nego što se ustanovi jesu li krivi, jer postoji neprincipijelnost kad je u pitanju primjena pravosuđa – smatra Matijaš.

Prijave zbog prekopane međe

– Zna se šta su djela ratnog zločina i mislim da je konačno došlo vrijeme da za to ne može odgovarati neko ako je nekog povukao za uši, udario šamar ili kao što je optužen čovjek iz okolice Benkovca koji je odležao u Lepoglavi zato što je ukrao 20 ćurki, ubio jednu kravu i jednog konja. To jeste krivično djelo, ali nije ratni zločin. Razlika je ogromna i bojim se da će dalje ostati problem ko smije, a ko ne smije putovati – dodaje Matijaš.

Mišljenja je da čak ni taj popis ne garantira ljudima koji putuju da neće na nekom sudu biti zabilježeno njihovo ime i prezime, zbog čega će na granici biti privedeni. Jasno je da broj od 1.500 ljudi na popisu hrvatskog pravosuđa ne odgovara pravom stanju; popis se mora pročistiti, jer vjerojatno ima i dosta mrtvih na optužnicama.

– To što tim ljudima u Beogradu kažu da nisu na popisu, ne znači ništa dok se ne izmijene kriteriji za podizanje optužnice za djelo ratnog zločina. Svih ovih godina bilo je dosta takvih slučajeva, pa i hapšenja na osnovi Interpolove potjernice iz Hrvatske. Prije tri ili četiri godine bilo je oko 30 hapšenja, a na kraju samo pet ekstradicija, za koje se traže materijalni dokazi, zbog čega su u većini slučajeva i odbijene – kaže Matijaš.

– Kriteriji po kojima su se podizale optužnice u Hrvatskoj nisu dobri, jer su bili plod političkog odnosa prema prognanim Srbima, stvaranju klime straha i smanjenja želje za povratkom. Ako 1.500 imena na listi pomnožite bar s četiri člana porodice, to je šest hiljada ljudi koji ne smiju ni pomisliti da se vrate. A oni koji nisu na popisu, kad čuju da je neko optužen, misle da se i njima može desiti da ih neko iz komšiluka, s kojim su imali sukobe zbog žene ili prekopane međe, prijavi i kaže da su počinili djelo ratnog zločina. Takvima nakon šest mjeseci istražnog zatvora neće pasti na pamet da se vraćaju. Sve to stvara vrlo lošu klimu, jer taj spisak ne odgovara realnom stanju počinjenih zločina – zaključuje Rade Matijaš.