Opet nove porezarije!

Među osnovnim pretpostavkama svake investicije je znati uslove ulaganja, ali i povrata uloženih sredstava. Sve to, dakako, na duži rok, dok se investicija ne isplati i bar nešto ne zaradi; bez toga nema smisla investirati. Iako bi tako trebalo biti, Hrvatska svako malo mijenja uslove poslovanja i, posebno, poreznu politiku. Što je najvažnije, to čini usred poslovne i financijske godine, tako da investitori, što god da rade, kreću u biznis pod jednim, a završavaju ga pod drugim uslovima.

Tako su lanjskog 1. jula na snagu stupile izmjene Zakona o PDV-u, koji se sa 22 podiže na 23 posto. Dakle, ako ste trgovac, proizvođač, ako ste dogovorili kupnju stana, uređenje kuće ili kakvu drugu razmjenu dobara ili usluga, iza 30. juna 2009. vrijedila su druga pravila – jedan posto veći PDV. Mnogi su investitori time izgubili doista velik novac. Prisjetimo se i uvođenja famoznog “harača” od dva i četiri posto. Ove se godine događa slična stvar, porezni se zakon mijenja usred godine. Ukida se “harač” od dva posto, no zato se sve porezne olakšice ukidaju: dopunsko zdravstveno i treći stup mirovinskog osiguranja, životno osiguranje, povrat kamata ako ste kupili stan na kredit – gubi se 12 hiljada kuna umanjenja godišnje porezne osnovice. Država sama, čini se, potencira rad na crno, odnosno sivu ekonomiju.

Porezna uprava bez pravog odgovora

Kako nam kaže jedan Karlovčanin, ove je godine, ali pod prošlogodišnjim uslovima, dogovorio stavljanje stiropora na fasadu kako bi smanjio potrošnju plina za grijanje. Uz još neke sitnije poslove, izvođač mu je dao predračun na nešto manje od 40 hiljada kuna. Cijelo proljeće i prvi dio godine bilo je loše vrijeme i radove nije mogao izvoditi sve do sada, do ljeta. Ali, izvođačev mu račun sada, u poreznom smislu, više ništa ne znači. Zato su dogovorili novu cijenu, od tridesetak hiljada kuna, ali bez računa, dakle na crno. “Zašto bih državi dao deset hiljada kuna kada za taj novac mogu postaviti četiri klima-uređaja?” pita ovaj Karlovčanin.

Nije usamljen: jedan je Krnjačanin uvodio centralno grijanje u kuću. Iako su radovi bili izvedeni u prvom polugodištu, račun je nosio datum od 2. jula. U karlovačkoj Poreznoj upravi su mu rekli da mu taj račun ne mogu priznati kao iznos za umanjenje porezne osnovice za ovu, 2010. godinu. Isto tako, dvije referentice u Poreznoj upravi nisu znale konkretno odgovoriti na pitanje jednog poreznog obveznika odnosi li se šest hiljada kuna umanjenja porezne osnovice na cijelu ovu godinu ili samo na prvu polovicu.

Konkretnije smo odgovore na te i slične nedoumice potražili u Poreznoj upravi Ministarstva financija, no nismo ih dobili: odgovori su bili uopćeni, zapravo su prepričane najnovije izmjene Zakona o porezu – zašto su one dobre za građane, što oni time dobivaju, koliko će im se standard povećati i slično. A sve po principu “na mostu nešto dobiješ, ali na ćupriji izgubiš”.

Matematički to po prilici izgleda ovako: nečija plaća, recimo, iznosi 5.000 kuna. Ukida se “harač” od dva posto, što je za tu svotu 100 kuna mjesečno ili 600 kuna za šest mjeseci. Istovremeno se za 50 posto ili za 6.000. kuna umanjuje mogući iznos porezne osnovice. Porezna stopa do 43.200 kuna je 15 posto, a za ostatak do 108.000 kuna 25 posto. Ako se na dodatnih 6.000 kuna mora platiti 25 posto, to znači 1.500 kuna. Dakle, za plaću od 5.000 kuna  dobili ste za pola godine 600 kuna više, ali ste zato državi platili 1.500 kuna poreza, što znači da ste u minusu minimalno 900 kuna, za pola godine. Ovo nisu jedine izmjene poreznog zakona – sve se mogu naći na internetskim stranicama Porezne uprave.

Građanima će se uzimati još više

– Stranci nam najčešće prigovaraju čestu izmjenu zakona, pa i onih koje smo usklađivali s pravnom stečevinom Evropske unije. To je pravna nesigurnost koju nitko ne voli. Krene se po jednim pravilima, a dalje se radi po drugim pravilima. Stranci to odmah primijete. Živimo u neprekinutoj pravnoj nesigurnosti: najprije nas se stimulira da kupujemo i trošimo kako bismo dobili povrat poreza i umanjenje porezne osnovice, a onda nam kažu da to ništa ne vrijedi. O svemu tome bih vam mogao ispričati bezbroj priča – kaže Krešimir Sever, predsjednik Hrvatskih nezavisnih sindikata, dodajući da se u Hrvatskoj vodi stihijska porezna politika po kojoj će bogati biti još bogatiji, a stradat će lokalne zajednice jer će im se povećati porez i drugi troškovi.

– Ove i slične promjene nastoje se prikazati kao mjere provođenja fiskalne reforme u javnim financijama, ali tu od stvarne reforme nema ništa. Nastoji se proizvesti osjećaj da se nešto radi. “Reforma” je da se od što većeg broja ljudi, od sveg nižeg nacionalnog dohotka, prikupi što više novca za državnu kasu. Prividno se ukidaju neki porezi, ali se zato na drugoj strani ukidaju olakšice. Želi se proizvesti osjećaj da će građanima biti bolje, pa se u prvi plan stavlja umanjivanje nekih poreza, a istovremeno se građanima uzima mnogo više putem sadašnje porezne reforme – prokomentirao je Ljubo Jurčić, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.