Štićenik Sanader jede proračun

Nema krize za državu kada je riječ o Ivi Sanaderu: Uprava za posebne poslove sigurnosti MUP-a odlučila je, na temelju sigurnosne procjene, bivšem premijeru produžiti fizičku zaštitu za još šest mjeseci, pa je – ako računamo vrijeme od 1. srpnja 2009., kada je naprasno pobjegao iz Vlade, do danas – pod brižnom paskom tjelohranitelja već punih 395 dana.

Prema informacijama iz MUP-a, u kojima se ne navodi broj policajaca zaduženih za osiguranje, na Sanaderovu je zaštitu do 1. srpnja ove godine utrošeno ukupno 888.181,26 kuna proračunskog novca, od čega je za neto plaće policijskih službenika koji rade na poslovima osiguranja otišlo ukupno 714.697,37 kuna. Preostala razlika odnosi se na troškove telefona, goriva i putne troškove. 

Što znaju tajne službe?

U Sanaderovu je slučaju riječ o presedanu u hrvatskoj politici, barem što se tiče duljine zaštite nekog državnog dužnosnika. Jer, iako je bivši premijer – prema Vladinoj uredbi o utvrđivanju poslova protuobavještajne zaštite i osiguranja određenih osoba, objekata i prostora – štićena osoba prve kategorije, javnost se i dalje pita zašto je on, za razliku od svojih prethodnika, privilegiran, odnosno zbog čega država koja grca u dugovima toliko dugo plaća onoga koji je bez objašnjenja napustio svoju funkciju. Većina građana, koji smatraju da su sami ugroženiji od Sanadera jer vrlo teško žive, legitimno se pita koga se to plaši Ivo Sanader?

– Sanader po zakonu ima pravo na šest mjeseci zaštite od prestanka mandata, a daljnja potreba za njegovim osiguranjem temelji se na procjeni tajnih službi i policije. Teško je reći je li Sanadera potrebno više od godinu dana štititi, no sasvim sigurno postoji nešto što mi ne znamo, a tajne službe znaju. Pa ipak, iako nitko ne zna zašto je i zbog čega otišao iz politike, čini mi se da realna prijetnja bivšem premijeru ne postoji. Razloge, napominjem, znaju jedino  tajne službe – kaže Šime Lučin, zastupnik SDP-a i bivši ministar unutarnjih poslova.
Lučin smatra da troškovi koji se u vrijeme recesije izdvajaju za Sanaderovo osiguranje itekako mogu iritirati građane, porezne obveznike, od kojih većina jedva spaja kraj s krajem. Dodaje da mu se čini kako je trošak osiguranja prilično velik.

– Ako je riječ o osobnoj zaštiti, onda ona ne bi trebala toliko stajati. Netko je ispred MUP-a trebao istupiti i građanima obrazložiti razloge produljenoj zaštiti – tvrdi Lučin.
Na naš upit na čemu se temelji sigurnosna procjena o produljenju fizičke zaštite za Ivu Sanadera, u MUP-u su nam rekli da je to povjerljiv dokument s oznakom tajnosti te da nisu u mogućnosti odgovoriti na to pitanje. Marijan Kraljević King, bivši policajac i stručnjak za sigurnost, kaže da se u ovom slučaju krši zakon, jer se građanima, poreznim obveznicima, uzima nešto na što se nema pravo.

– Svatko ima pravo na zaštitu dok time ne krši zakon. Može Sanaderu policija dati i 50 ljudi, ali tko će to platiti? Mogao je bivši premijer unajmiti privatne zaštitare, tako je svugdje u svijetu. Ako ima novca, neka ih plati, a ne da troškove njegova osiguranja plaćaju porezni obveznici – kaže Kraljević. Čega se Sanader plaši da već više od godine hoda s tjelohraniteljima, Kraljević točno ne zna, no smatra da nitko u Hrvatskoj nije ugrožen ni toliko da se na njega baci trulo jaje.

Neka prihvati kritiku građana

Jozo Radoš, ministar obrane u vladi Ivice Račana, tvrdi da je isti dan nakon što mu je prestao mandat s Ministarstvom prekinuo svaku vezu, vrativši čak i službeni mobitel, a osiguranje, na koje je po zakonu imao pravo šest mjeseci od prestanka dužnosti, nije zatražio.
– Takav stav ministara i drugih državnih dužnosnika primjeren je demokratskoj državi i svi bi tako trebali nastupiti. No, Sanader je otišao u vrlo kompleksnom trenutku i tu valja tražiti razloge zašto toliko dugo uživa zaštitu tjelohranitelja. Prije svega, ako je, kako se dade iščitati iz medija, povezan s nekim istragama koje se danas provode a datiraju iz vremena kada je bio premijer, onda njegovu zaštitu plaća država – objašnjava Radoš. On također smatra da je dosadašnji trošak za Sanaderovu zaštitu prevelik luksuz, odnosno da je u vrijeme kada je državna blagajna (polu)prazna trebao biti racionalnije odmjeren.

– MUP ne može trošiti državni novac a da o razlozima ne informira javnost. U jednom trenutku će ipak morati podnijeti račune građanima – tvrdi Radoš. A ako je razlog za zaštitu Sanaderov strah od reakcije građana, onda je osiguranje neopravdano, jer bi se s kritikom javnosti morao suočiti, dodaje.

– Otišao je na vrlo nepopularan način i kritiku građana mora prihvatiti. No, prema svemu sudeći, legitimno je sumnjati da je ipak riječ o vezama u koje je možda upleten i koje mogu ugroziti njegovu sigurnost – zaključuje Radoš.

    Bivšeg premijera štiti Vladina uredba

    Vladinom uredbom iz 2003. propisano je da u prvu kategoriju štićenih osoba spadaju predsjednik države, Vlade i Sabora te predsjednici Ustavnog i Vrhovnog suda. Takvim se osobama uz neposredno tjelesno osiguranje može dodijeliti i motorizirana pratnja, osiguranje objekata u kojima žive i rade te, prema procjeni, osiguranje članova obitelji. Zaštitu je, kažu u MUP-u, moguće produljivati onoliko vremena koliko to zahtjeva sigurnosna prosudba, a odluku o eventualnom produljenju u konačnici donosi Vlada.