Gazprom plaća, Gazprom odlučuje

Predsjednik Srbije Boris Tadić je prilikom nedavne posjete Bugarskoj, sa svojim domaćinom Bojkom Borisovim, bugarskim premijerom, razgovarao pored ostalih pitanja i o trasi gasovoda Južni tok. Tom prilikom je Borisov podržao srpsko stajalište da gasovod iz Bugarske u Srbiju uđe kod Dimitrovgrada, a ne kod Zaječara, kako je predvideo ruski Gazprom. Interes Tadića, pa i Borisova jeste da bude što duža trasa gasovoda kroz njihove zemlje, jer to donosi i veće prihode kad on bude sagrađen.

No, iz Rusije je brzo stigao odgovor.

– Što su pričali predsjednik Srbije Boris Tadić i bugarski premijer Bojko Borisov, ne želimo komentirati. To su njihove želje – odgovorila je već sutradan Uprava ruskog giganta.

– Odluka o pravcu Južnog toka zavisit će isključivo od tehničko-ekonomskih osnova, odnosno studije izvodljivosti na kojoj se radi. Naravno, u utvrđivanju konačne trase uzet će se u obzir i mišljenje Srbije, ali konačni prijedlog dat će Gazprom.

Ovako nadmeno ponašanje Gazproma posljedica je potpuno neadekvatne spoljne politike Srbije, koja je u “borbi za Kosovo” i udobrovoljavanju Rusije da tu borbu pootpomogne, sklopila sa Rusijom nevjerovatno loš, zapravo štetan po Srbiju, energetski sporazum kojim je praktično svoju energetsku politiku dala u ruke ruskoj oligarhiji.

U skladu sa tim sporazumom, Rusima je prodata Naftna industrija Srbije, kako je duhovito primijetio kolumnist Boris Dežulović, za cijenu manju nego li košta “vezni red Barcelone”. Vezano za gasni aranžman – napravljeno je zajedničko preduzeće u kome Srbija ima manjinski udio. Sve zemlje koje su na trasi gasovoda Južni tok, napravile su preduzeće u kojima je udio bar pola-pola, ali njima Rusija nije “pomagala oko Kosova”. Pored svega toga, ruska državna kompanija dobila je monopol na naftu i naftne derivate u Srbiji do 2012. godine.

Otud arogancija ruskog državnoga giganta u komunikaciji sa predsednikom Srbije.