Groblje carskih konja

U Carskom Selu, nedaleko od San Petersburga ne tako davno pronađena je najveća grobnica konja na svijetu. Oni su tu pokopavani gotovo cijelo jedno stoljeće, točnije od godine 1828. pa do 1917.

Ovo neobično groblje otkrio je Jean Louis Garraut, inače Francuz i veliki ljubitelj ovih odanih čovjekovih saputnika i prijatelja. Njegovo ime možete naći i u Guinessovoj knjizi rekorda – on je poznat po tome, što je prije nekoliko godina na konju prešao 3.333 kilometra, koliko iznosi razdaljina od Pariza do Moskve. Taj njegov rekord bojim se da nikad neće biti oboren. Put je trajao 75 dana, i na tom putu svašta mu se događalo. Najčešće je spavao pod vedrim nebom, jer u hotelima pored kojih je prolazio za njega bi se i našla soba, ali gdje naći štalu za konja?

Ništa ne prolazi

Inače, samo Carsko Selo dugo vremena je bilo pod embargom, hoću reći u onoj zoni zabranjenoj za posjetitelje, s onu stranu željezne zavjese. Garraut je teški avanturista, i prvi put je ušao u Carsko Selo još 1988., i to bez znanja i odobrenja vlasti. Hotel za konje, a to je građevina od crvene opeke, bio je jako zapušten – prepušten na milost i nemilost zubu vremena, a i vandalima koji su tu  navraćali. Od carskih konja, koji su tu posljednji ostali, nema ni traga, i nitko ne zna gdje su i kako završili. Ali groblje konja koji su skončali do 1917. bilo je tu sa 120 spomenika, na kojima ste mogli pročitati ime, datum rođenja i smrt konja, ime jahača, kao i podvige u kojima je konj sudjelovao.

Grobovi konja postavljeni su u savršenoj ravnoj liniji, u zelenom polju djeteline, a umirovljeni konji pokopavani su sa svim tada pripadajućim počastima. Tu je pokopan i konj Aleksandra I., koji ga je, kako je i upisano na spomeniku, vodio i nosio u osvajanje Pariza.

Ako malo dublje i dalje pogledamo u povijest, videt ćemo da su konji odigrali veliku ulogu u čovjekovu životu. Poznato je da je prvi kralj Izraela Soul, uveliko koristio konjicu u svojim pohodima ratnim. Njegovim stopama išao je i car David, a Solomon je držao sedam ergela s oko četrdeset tisuća konja, za zapregu i dvanaest tisuća konja za jahanje.

Za cara Davida kažu, da je nosio prsten s napisom: “Sve prolazi”. Kada je čovjek tužan od tih riječi postaje veseo, a kada je veseo postaje tužan. Kada bi se meni prohtjelo da naručim prsten, izabrao bih ovakav natpis: “Ništa ne prolazi”. I inače vjerujem da ništa ne prolazi bez traga, da svaki i najmanji naš korak ima važnost za sadašnji i budući život. Što se Solomona tiče, on je bio prvi odgajivač punokrvnih konjskih grla i svestrano je pomagao razvoj i liječenja ratnih konja.

Filip II. Makedonski preuredio je konjicu, i od nje stvorio red vojske ravan pješaštvu, dok su njegovog sina Aleksandra smatrali najboljim konjičkim komadantom u povijesti. Njegov konj Bukefal plaćen je kao 150 konja, a njegovoj vještini u mnogim bojevima Aleksandar je mogao zahvaliti za svoj život. Za uspomenu na svog omiljenog konja Aleksandar je u Indiji podigao grad Bukefalu.

Muzej u Češkoj

Ako u Carskom Selu postoji jedinstveno groblje konja, u češkom gradiću Slatinjan, blizu kraljevskog grada Hrudima, a uz riječicu Hrudimku, postoji muzej posvećen konjima. U muzeju je prikazan razvoj konja tijekom 3.500 godina. U prvoj prostoriji su preparirani konji koji su nekad živjeli u Europi, a u naše vrijeme mogu se sresti jedino još u Mongoliji. Druga vrsta konja je tarpan, koji je živio u južnoj Rusiji, tu je i zavolit, koji se u Europi održao do 15. stoljeća, i najzad mali brdski konj, najvjerojatnije predak engleskog ponija. Na zidovima su crteži iz pećine Španjolske i Francuske koji pokazuju kako je konj došao u dodir s čovjekom.

Muzej je jedinstven u svijetu po broju svojih eksponata, i samo još u Timirjazovom muzeju u Moskvi postoji jedan odjel posvećen konju.

A što se tiče groblja u Carskom Selu, 74 spomenika je identificirano i restaurirano, a u toku su radovi i na onim ostalim. Kako mi je rekao vodič, jedan simpatični Rus, i na konjskom groblju osjeća se paranemija – nema se para.