Krvoproliće bez strategije

Prošli je srpanj u mnogočemu bio među najgorim mjesecima za američku vojsku u njenom devetogodišnjem ratu u Afganistanu: poginulo je rekordnih 66 američkih vojnika, ključna protupobunjenička operacija u Kandaharu odgođena je za jesen, Nizozemska je povukla svojih 1.900 vojnika, a afganistanski predsjednik Hamid Karzai odlučio je preuzeti kontrolu nad antikorupcijskim istragama i time ugrozio odluku američkog kongresa o 13 milijardi dolara razvojne pomoći.

Nekoliko tjedana ranije, na internetskoj stranici WikiLeaks osvanulo je 75 tisuća dokumenata ratnih dnevnika koji otkrivaju ne samo da saveznici gube, već i da je cijela afganistanska operacija ogrezla u ratnom zločinu.

Istih dana u američkom magazinu “Rolling Stone” objavljen je članak zbog kojeg je smijenjen glavni američki zapovjednik Stanley McChrystal zato jer su on i njegovi pomoćnici posprdno govorili o predstavnicima civilne vlasti, uključujući i američkog predsjednika Baracka Obamu, ali i zato jer je njegova strategija “pretjerane” brige za afganistanske civile postala izrazito nepopularna među američkim vojnicima.

Smjena McChrystala pokazala je da američki vrh nema strategiju za pobjedu u Afganistanu, jer bi njegov nasljednik general David Petraeus novi koncept trebao izložiti do kraja godine, za kada je Obama bio zamislio početak povlačenja vojske. Dotad će se nastaviti McChrystalov pristup kojemu je cilj izolirati talibane i steći naklonost civila pružajući im zaštitu, isti onaj pristup za koji su vojnici novinaru “Rolling Stonea” govorili da im “ugrožava živote”. McChrystal je, naime, ograničio upotrebu zračnih napada i granatiranja potencijalnih civilnih meta, kao i upade vojnika u afganistanske domove, obrazloživši tu strategiju jednostavnom logikom: “za svaku civilnu žrtvu dobijemo deset novih neprijatelja”.

Tajna jedinica

Nedavna ofenziva na grad Marju trebala je biti uspješan primjer te strategije i uvertira za Kandahar, no ona se pokazala promašajem jer su se talibani ubrzo nakon odlaska saveznika vratili i onemogućili im stabilizaciju kontrole nad gradom. Kandahar je stoga odgođen, a McChrystalu se prigovorilo da mu strategija potkopava rat, dok mu se na dušu stavljaju i loši odnosi s američkim ambasadorom, tajnikom za nacionalnu sigurnost Jamesom L. Jonesom i specijalnim izaslanikom za Afganistan i Pakistan Richardom Holbrookeom. Za razliku od njega, Petraeus slovi za talentiranog diplomata koji će pokrpati nategnute odnose, ali bi zato mogao dodatno otuđiti europske saveznike, čijih trećina vojnika snosi 40 posto žrtava, jer će Petraeus zapovijedati i američkim i NATO snagama. Do kraja ovog mjeseca broj američkih vojnika popet će se na oko 100 tisuća, dok je savezničkih 50 tisuća.

Osim Nizozemaca, tijekom iduće godine iz Afganistana bi se trebali povući i Kanađani i Poljaci, zbog čega će dodatni pritisak pasti na preostale saveznike, kojima također ne cvjetaju ruže. U srpnju je, naime, iznenadno smijenjen britanski veleposlanik u Afganistanu, koji se zalagao za pregovore s talibanima, dok je objava dokumenata na WikiLeaksu narušila odnose s još jednom važnom saveznicom, Njemačkom.

Ti dokumenti otkrivaju postojanje tajne američke jedinice Task Force 373, koja se bavi isključivo eliminacijom onih neprijatelja čija se imena nalaze na takozvanoj JPEL listi. Atentati na talibane, proizvođače i trgovce drogom, izrađivače bombi i pripadnike Al-Qa’ide događaju se bez dokaza, suđenja i drugih zakonskih standarda, a često se dogodi da se vojnici tek na kraju neke akcije uvjere da su ubili pravu osobu, ili da žrtve budu isključivo civili. Pripadnici te jedinice rade u tajnosti od ostatka vojske i saveznika, a zapovjedi primaju direktno od Pentagona. No, dokumenti pokazuju i da njih tristotinjak već duže vrijeme operira unutar zapovjedne zone Njemačke, koja nad njima nema nikakvu kontrolu.

Kako navodi “Der Spiegel”, za njemačke je vojnike ova situacija ponižavajuća, a takva je bila i za kancelarku Angelu Merkel kada prije nešto manje od godinu dana od ministarstva obrane nije dobila odgovor na pitanje što je to Task Force 373. Ministar navodno ni sam nije znao, a sada se postavlja pitanje je li to uopće legalno, budući da njemački vojnici smiju pucati samo u samoobrani.

Osim postojanja jedinice za egzekucije, što je protivno Ženevskim konvencijama, dokumenti objavljeni na WikiLeaksu pokazuju i učestale ljudske i kompjutorske pogreške u radu američkih bespilotnih letjelica, koje se masovno koriste za napade na pobunjenička uporišta unutar granica Pakistana. Te pogreške rezultat su požurivanja proizvođača od strane tadašnje američke vlade nakon terorističkog napada u New Yorku, a često dovode do promašivanja mete ili “kolateralne štete”. Dokumenti pokazuju i da američka vojska vjeruje kako je pakistanska obavještajna služba ISI do grla uključena u pružanje svake vrste podrške talibanima. Pritome se naročito ističe bivši šef te agencije Hamid Gul, kojega se optužuje za naoružavanje talibana, organiziranje samoubilačkih napada i planiranje atentata na afganistanskog predsjednika Hamida Karzaija.

Braća Karzai

Tragičnost situacije u Afganistanu pokazuje i međunarodna konferencija o stanju u toj zemlji održana u srpnju. Trajala je samo pet sati, a unatoč neviđenim mjerama sigurnosti glavni tajnik UN-a nije uspio sletjeti na kabulski aerodrom, već u američku vojnu bazu. General Petraeus izložio je protupobunjeničku strategiju, o kojoj su on i McChrystal zajednički napisali priručnik, a za koju se smatra da ju je Petraeus uspješno primijenio u Iraku. Ona se temelji na poticanju oružane borbe protiv pobunjenika na lokalnoj razini, no mnogi je analitičari drže izrazito riskantnom jer je ista strategija prokušana tijekom sovjetske okupacije Afganistana i na koncu dovela do građanskog rata i jačanja talibana.

Afganistanski predsjednik Hamid Karzai ponovno je obećao borbu protiv korupcije, modernizaciju uprave i pomirenje s pobunjenicima, a neki od njihovih zloglasnih vođa sjedili su uz njega. Preuzimanje vlasti od strane lokalnih institucija trebalo bi biti dovršeno 2014. godine, a spomenuto Karzaijevo društvo i nedavno ponašanje zorno pokazuju kakva će to vlast biti. Karzai je, naime, svjestan da će američka vojska uskoro otići, pa paktiranjem s pobunjenicima osigurava sebi opstanak i podršku, koju će moći platiti na konferenciji obećanim milijardama dolara.

Da američka vlast s time nema problem svjedoče i navodi “New York Timesa” da je Hamidov brat Ahmed Vali Karzai, inače vođa narko-lanca, već godinama na platnoj listi CIA-e za usluge u regrutiranju afganistanskih paravojnih jedinica. Upravo bi Ahmed Vali trebao preuzeti sektor sigurnosti u budućem Afganistanu, a Karzaijevi pokušaji sabotaže američko-afganistanskih antikorupcijskih napora usmjereni su na zaštitu njih dvojice i ostalih ljudi koji će sačinjavati budući režim.

Otkriće tople vode

U lipnju je Pentagon, pozivajući se na istraživanja Američkog geološkog instituta i organizacije USAID, objavio da se u Afganistanu nalaze bilijun dolara vrijedna nalazišta mineralnih bogatstava, uključujući željezo, bakar, kobalt i litij.

Činjenica da je informacija objavljena u trenutku kada su se u SAD-u događala kongresna saslušanja o ratu mnoge je analitičare navela da pomisle kako se radi o političkoj manipulaciji kojoj je cilj poslati poruku javnosti. Kako piše magazin “Foreign Policy”, američki i britanski stručnjaci tu su informaciju objavili već 2007. godine, i to pozivajući se na istraživanja Sovjetskog saveza iz 1980-ih godina, koja spominju još i različito drago kamenje. Magazin “Wired” navodi da je američka geologinja Bonita Chamberlain, koja je 25 godina radila u Afganistanu, još 1995. godine napisala knjigu “Dragulji u Afgainstanu”, a njezin kolega Jack Shroder, koji od 1970-ih surađuje s Pentagonom, agenciji “Associated Press” rekao je 2001. godine da su afganistanska mineralna bogatstva tolika da bi “mogla biti ključna u izgradnji zemlje”. Ova objava stoga se tumači kao spin američkog vrha kojemu je cilj pokazati da se, unatoč problemima na terenu, za Afganistan isplati boriti.

  •  

Nezaustavljivi WikiLeaks

WikiLeaks postoji od 2007. godine, a slavu je stekao objavom snimke američkih vojnika koji su iz helikoptera poubijali više iračkih civila, uključujući i “Reutersovog” novinara. Neprofitni website bez adrese i sjedišta osnovao je australski haker Julian Assange, a financira se donacijama. Assange kaže da u WikiLeaksu ne znaju identitet nijednog svog izvora, pa tako ni onoga koji im je poslao 90.000 pentagonovih dokumenata. Upravo to čini osnovnu razliku između njega i tradicionalnog novinara, koji uvijek zna identitet svoga izvora, pa samim tim i preuzima odgovornost za autentičnost objavljenog materijala. Dokumente o Afganistanu proslijedili su “New York Timesu”, “Guardianu” i “Der Spiegelu”, a 15.000 dokumenata nisu objavili, kako bi zaštitili izvor, afganistanske doušnike i druge osjetljive podatke. Zbog sumnje na odavanje tajne uhapšen je 22-godišnji vojni analitičar u Iraku Bradley Manning, a Pentagon od Assangea traži da dokumente vrati i izbriše ih sa servera. Iako ovu aferu uspoređuju s onom Pentagonski papiri, kada su prije 40 godina objavljeni dokumenti o ratu u Vijetnamu, tada su američki kongres i mediji reagirali daljnjim razotkrivanjem, dok sada samo pokušavaju umanjiti štetu baveći se zakonskim aspektom objave dokumenata, a ne njihovim sadržajem.