Boli nas kurac i za punk i za politiku

Malo je tko očekivao od anonimnih riječkih punkera album koji je, po mišljenju kritičara, ispao jedan od najboljih objavljenih prošle godine u Hrvatskoj. Kako ste reagirali kada ste vidjeli da vam pišu same hvalospjeve?

Bojan: Mislili smo da hvale i pozitivne kritike potvrđuju naš dobar rad i kvalitetu, ali čini se da nije samo to, nego smo im simpatični, mladi i buntovni. Čim je došlo do malo eksplicitnijih komada spotova ili scenografije, bilo je tu pogrda i argumenata bez pokrića i opravdanosti, slične prirode kao i hvalospjeva. Ali izgleda da tako treba biti, samo neka se priča, je li.

Žiko: U početku smo bili iznenađeni, pozitivno iznenađeni, ali nakon nekog vremena kada je to splasnulo, skužili smo da nemamo što biti previše sretni kada baš i nemamo neku konkurenciju, svi su u kurcu.

Otkuda u vašim godinama (tek punoljetni) takva ljubav prema punku? Zarazili vas roditelji ili iskvareni stariji prijatelji iz kvarta?

Bojan: To su taman te godine kada imamo puno testosterona. Dobivamo nekakvu svijest tko smo, što smo, gdje smo… Toliko nabrijani, negdje je iz tijela i mozga morao izaći van sav taj sklop. Splet okolnosti vodi nas do instrumenata, i od roditelja i od ekipe iz klubova, pa smo sada tu gdje jesmo.

Žiko: Ljubav prema punku? Mislim da je to spoj godina i neznanja.

Jesu li tate i mame ponosni ili ljuti na vas?

Bojan: Pa rekao bih da su ponosni i ljuti u isto vrijeme, mada ne u pravom smislu tih riječi.

Nije baš popularno ovo zanimanje u okvirima standardnih familija. To jest, mnogi ga ne smatraju kao nešto čime bi se čovjek mogao ozbiljno baviti, iznad prosjeka bavljenja hobijem. Zbog nerazumijevanja i neznanja zašto skačemo po stageu i slikamo se u govnima dolazi do “ljutnje” i čudnih tenzija, a opet nakon godinu dana, kada isti vide da sviramo posvuda i da su nam fotke u novinama i na portalima, onda nas pitaju kada nam je sljedeći koncert i kako napreduje snimanje albuma. A ponos će rijetko tko pokazati…

Žiko: Mame i tate su nam podrška u više-manje svemu što radimo… OK, tata možda ne kuži zašto mu se sin šminka, ali mama uvijek ponosno pokazuje prijateljicama slike iz novina.

Koliko je utjecala na vas imala riječka scena i taj neizbježni riječki novi val s pionirima punka poput Parafa, Termita…, koji su svoje dane slave imali prije no što ste se vi rodili?

Bojan: Tek kada smo počeli otkrivati i našu i svjetsku scenu, mnogo toga nam je bilo interesantno i dobro. Sada bih se usudio reći da smo postali audiofili. Internet je uradio to da imamo brdo skinutih albuma, svega i svačega, tako da, koliko vidim, zamalo smo sve prožvakali i sve teže nam je naći nešto stvarno dobro. Što se tiče same riječke scene, jednostavno je mrzimo. Kako one prošle, tako još više današnje bendove. To su pizde, nimalo rokeri, tu je totalna sapunica od scene, mogla bi se snimiti serija koliko je to smiješno.

Žiko: Pa lagao bih kada bih rekao da Rijeka nije utjecala na nas, kao ljude i kao muzikante, uobličila nas je na neki način. Svaka čast i Termitima i Parafima i svima koji su bili dio novog vala, ali njihovo vrijeme je svršeno. Nažalost, ljudi vole živjeti u prošlosti i kukati kako je prije bilo bolje, zato mladi bendovi danas postaju “dobri” tek nakon deset godina postojanja. A o današnjoj “sceni” bolje da ne počinjem pričati, jer bi mi trebalo deset intervjua. Kada bih trebao biti kratak, rekao bih da su hrpa napuhanih beskičmenjaka.

Čuđenju nije bilo kraja kada ste dogovorili objavljivanje albuma za američku etiketu “Todo Destruido” iz Texasa, koja je zapravo došla do vas. Kako se to dogodilo?

Bojan: Preko MySpacea smo dobili poruku da su zainteresirani da nam izdaju ploču. Rekli su da im zvučimo super, hrvatski jezik im je valjda egzotičan i to je to. Izdali su nam 7-inčni vinil, sa svake strane po dvije pjesme. To se trenutno vrti u Americi i Hrvatskoj, a i za drugi album će biti isto izdanje za “Todo Destruido”. Naravno, prvotno za “Dallas Records”.

Imate li kakvih povratnih informacija iz Texasa o vašem uspjehu među kaubojima?

Bojan: Kauboji kažu da se solidno prodaje, a vidim da imaju dosta razgranatu distribuciju, tako da je ploča stigla čak do Japana. Ima je za kupiti i po internetskim shopovima diljem Amerike i Kanade. Vrtimo se i na njihovim radijima.

Postoji li mogućnost da odete na turneju u SAD-u?

Bojan: Definitivno. Već je bilo u planu da idemo ovo ljeto, ali eto morali smo odgoditi do sljedećeg ljeta, zbog milijun stvari koje naša i njihova strana nije uspjela obaviti na vrijeme.

Bez pardona ste, kao što i priliči pravim punkerima, u pjesmi “Debela glava” rekli da ne želite da vam itko puni glavu glupostima. Zapravo je “Debela glava”, po tekstu, nova verzija “Vjernog psa” od Termita. Koliko vam zapravo smeta neizbježan utjecaj politike i medija na vas?

Bojan: Smeta utoliko koliko ćemo i mi njima smetati. Sve to vodi u apokalipsu i zato to i radimo. Kako pjeva Danijela Martinović: “Takva sam i gotovo”.

Punkeri su nekako po svom stavu oduvijek bili vezani uz ljevicu i ljevičarenje. Gdje je tu Diskurz?

Bojan: Diskurz se ne dira ni u što osim u glazbu, istraživanje melodija, ljudske percepcije i art. Ako je odgovor previše filozofski, ovo ćete sigurno svi razumjeti: boli nas kurac i za punk i za politiku.

Žiko: Što se toga tiče, Diskurz nije nigdje. Politiku ne pratim, ima puno pametnijih stvari za pratit’.

Kako biste opisali svoj status na hrvatskoj punk sceni?

Bojan: Prodane pičke.

Postoji li interes za vama i vašim albumom i u regiji?

Bojan: Da. Jer imamo jak marketing. Interes se dozira onoliko koliko se vrtimo okolo, publika nas hvata polako. Dosta su bitni staž i kvantiteta. Tako je, iako je to krivo.

Na novom ste se albumu navodno maknuli do punka ali, kako kažete, i od rocka. Pa što to sada svirate?

Bojan: Nešto jako zeznuto.

Žiko: Hmm, iskreno ni ja ne znam. Nije da smo se sada maknuli od punka i od rocka, pa da sviramo neku svemirsku muziku. To je i dalje rock’n’roll, ali puno ozbiljnije i zrelije od prve ploče.

Kako će se zvati novi album i kada možemo očekivati novi zvuk Diskurza u našim ušima?

Bojan: Nažalost, nećemo još otkrivati ime albuma. Tko vas jebe. Pitajte “Dallas” kada će ga objaviti. Pušite kurac.