Šort tajm nou si
Poput nebeskog tijela čija se orbita ciklički presijeca sa Zemljinom, tako se nekako u hrvatskom političkom i uopće javnom životu pojavljuje Dražen Budiša. I jasno, evo nam ga opet: bliže se izbori, možda i prijevremeni, a on se već puna dva desetljeća ukazuje na, otprilike, svakim drugim, računajući u to sve državne i unutarstranačke za njegov HSLS. Što je čak pouzdanije od samog ukazanja, on ih – gubi.
Najveći hrvatski izborni gubiša, naime, Budiša je u osnovi propao na valjda svim izborima kojima je pristupio, s izuzetkom ponekih u HSLS-u, bez obzira na to što se znao naći u najvišim tijelima vlasti po gravitacijskoj sili okupljanja monstr-koalicija koje upijaju i samu svjetlost, ili po načelu zasnivanja ratne tzv. vlade nacionalnog jedinstva. Bio je dosta i u parlamentu, no tamo se od ambicioznijih ionako nije uvalio samo poneki očajnik koji je baš kasnio na vlak. Čak i HSLS, dakle, stranka jedinstvena po sklonosti permanentnom raspadanju do atomiziranja, nalazila je u Hrvatskom saboru mjesta za nekolicinu svojih najistaknutijih članova.
Možda i više od prosječno bezličnog prvaka socijal-liberala, a njih se također u vrhu stranke izmijenio jedan lijep broj, Dražen je Budiša politički beznadno nesadržajan lik, no za kojeg se obično ističu dvije upadljive karakteristike: nacionalno je hipersenzibilan, a materijalno nepotkupljiv. I sad, što bismo mogli s tim? Narod, u pravilu kolektivno pokvaren i gdješto frapantno lucidan, nikad nije uzvratio većinskim povjerenjem na njegovu medijski opjevanu ljubav, dok su kasu uvijek držali neki daleko praktičniji tipovi.
Nekadašnji nacional-studentski vođa i uznik, od čije je političke filozofije kraći tek smisao njegove stranke tragično potrošenog imena, jer tu nema ničega socijalnog, a liberalno je samo ono loše, međutim, Budiša nam se ovih dana ponovno javlja po novinama i portalima, ovom prilikom kao savjetnik novog čelnika HSLS-a Darinka Kosora. I kaže: “Dosegli smo dno dna, mafija je ušla u državne institucije.” I još: “Tako dalje ne može, vrijeme je za nove izbore.”
Halo, mafija da nam je ušla u državu?! I da ne možemo dalje tako?! Ta, kako ne bismo mogli; što drugo činimo posljednjih dva desetljeća osim što dokazujemo kako se uvijek može dalje i gore, a s mafijom otpočetka? Kao da je uistinu opet izbivao, kao da je bio na drugoj planeti, naš mali princ dirljivo se naivno sad osvrće oko sebe i nas te utvrđuje kako nešto valja poduzeti, mada je on posljednji koji bi mogao znati što. Ali, dobro, ovaj put mu bar nisu krive manjine.
Ako uslijed čitavoga tog cirkusa s podjarivanjem još jedne zasigurno otužne epizode, jer se medijima valja prodavati u dobitnoj kombinaciji smijeha i suza, dakle, ako s nečim ipak možemo računati, to je ono s početka ove note: sve i da se nanovo aktivira, Budiša će ovako ili onako izgubiti. I da, HSLS će se u međuvremenu dodatno podijeliti. A onda ćemo se pozdraviti s njim, da ode i svrati nam nekom drugom zgodom.