Dva desetljeća borbe za asfalt
Mještani Bijelih Voda, sela petnaestak kilometara udaljenog od Gline, već se godinama bore da im u mjesto dođe asfalt za koji su još 1990. godine skupili novac i uplatili ga tadašnjem poduzeću za ceste u Sisku.
– Selo u brdima, iako veliko po broju stanovnika, nikad se nije moglo podičiti dobrim putem, što zbog konfiguracije što zbog klizišta – sjeća se Miloš Branković, povratnik koji ovdje živi sa suprugom. Njegove riječi potvrđuje Dušan Baltić iz Baltić Brda, koji je 25 godina radio u komunalnom poduzeću u Glini.
– Ja sam krajem 60-ih volovskom zapregom jedva došao u selo. Volovi zapeli u blato i jedva smo došli – sjeća se Baltić i dodaje da su putevi tada ipak bili održavani. Svako domaćinstvo, a nakon Drugog svjetskog rata u selu je bilo 400 stanovnika, imalo je, srazmjerno veličini posjeda u katastru, određeni dio puta koji je moralo nasipati, kažu Baltić i Branković.
Priča počinje 1990. godine kad su mještani skupili novac za izgradnju asfaltnog puta koji je trebao ići glavnim dijelom sela. Uplatili su dinarske iznose u protuvrijednosti od 55.771 tadašnjih njemačkih maraka, dok je tadašnji SIZ za ceste uplatio 113.000 njemačkih maraka. Novac je prebačen poduzeću za ceste koje je krenulo s radom. Napravljen je donji sloj, kamena podloga koju je onda trebalo presvući asfaltom. Ali zbog rata do toga nije došlo, a tokom godina erozija je učinila svoje i put na mnogim mjestima učinila prilično neprohodnim.
– Kome sve nakon povratka 2001. godine nisam pisao! Županijskom uredu, Hrvatskim cestama, Kalmetinom ministarstvu, Ministarstvu regionalnog razvoja, premijeru Sanaderu, pa i predsjedniku Mesiću – priča Branković, pokazujući svežanj od preko 70 potvrda za preporučene pošiljke koje je uputio na razne adrese.
Problem je što Sisačko-moslavačka županija i Glina nemaju sredstava za takve velike komunalne projekte, a ni donatore nije lako naći. Za nasipanje asfalta problem je i nekvaliteta postojećeg puta.
– Nije da nam se ne pomaže, jer nam povremeno dolaze kamioni sa šljunkom, ali kad raspu, voda ga zna brzo odnijeti. Gradonačelnik Milan Bakšić nedavno je poslao kamion šljunka, ali prvo treba napraviti podlogu, zbog blata – kaže Branković dok automobilom pokušava manevrirati kroz rupe na putu širine jednih kola, kojim se ne može ići više od 20 do 40 na sat.
Izgradnja asfalta koji su mještani već platili bio bi dobar način da se država oduži tom selu i njegovim preostalim mještanima, ukupno njih 55 u 32 domaćinstva, kojima bi povratak tako bio znatno održiviji. Stanovnici ističu da su u međuvremenu neka hrvatska sela dobila asfaltni put, makar bila i manje naseljena, a pritom ga nisu platila, kao što su to svojedobno učinili mještani Bijelih Voda.