Istorija, mučiteljica života

Učenici osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori sada treba da uče iz udžbenika “nove generacije”, u kojima su važni trenuci crnogorske prošlosti obrađeni drugačije nego ranije. Međutim, mišljenja su opet podijeljena, samo su uloge zamijenjene, a nov sadržaj udžbenika istorije u Crnoj Gori tumači se na dva načina. Dio istoričara, privržen dosadašnjem tretiranju crnogorske prošlosti, smatra da se ona sada, stavljanjem u službu aktuelne politike, falsifikuje, dok drugi tvrde da su đaci do sada učili falsifikovanu istoriju koja nije bila autentično crnogorska.

Dupla doza istorije

Bez mnogo pompe, Savjet za opšte obrazovanje pri Ministarstvu prosvjete i nauke nedavno je donio preporuku da se nastavi praksa upotrebe dva udžbenika, započeta početkom drugog polugođa prošle školske godine. Istovremeno, izdavaču knjige, Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, preporučeno je da napravi – novu Istoriju.

Polemika oko udžbenika počela je tri mjeseca nakon početka prošle školske godine kada je u nastavi počeo da se primjenjuje odobreni, novi udžbenik istorije za IV razred gimnazije autora Šerba Rastodera, Dragutina Papovića i Saita Šabotića. Odmah su počele javne rasprave i uglavnom negativni komentari na sadržaj knjige, iako se duboko zašlo u školsku godinu. Bilo je pomena da će čak biti povučena iz upotrebe, ali je Istorija ostala po preporuci Savjeta za opšte obrazovanje da se ravnopravno koristi sa dotadašnjim udžbenikom, čiji su autori Rastoder, Radoje Pajović i Zvezdan Folić.

Predsjednik Savjeta za opšte obrazovanje Radovan Damjanović kazao je za crnogorski portal Analitika da je na nedavno održanoj sjednici Savjet zaključio da i za ovu školsku godinu budu u upotrebi dva udžbenika istorije za IV razred gimnazije.

– Takvo stanje treba da traje dok se ne izradi novi udžbenik. Savjet je ovom preporukom imao u vidu to da Zavod za udžbenike i nastavna sredstva nije mogao da ispuni raniji zahtjev za superviziju novog, takoreći spornog udžbenika, zbog nezainteresovanosti za recenziranje. Savjet je, takođe, imao u vidu da je na “sporni” udžbenik pristiglo dosta prigovora, kako od stručne javnosti, nevladinih organizacija, političkih i naučnih krugova, tako i pojedinaca, što smo prihvatili kao ozbiljna upozorenja na kvalitet udžbenika – ističe Damjanović. Dodaje da je Zavodu još data preporuka da “pokrene proceduru za izradu novog udžbenika istorije za IV razred gimnazije”.

Zavod sada treba da raspiše konkurs za novu knjigu, gdje će od budućih autora, kao i obično, biti zatraženo da dostave sadržaj po poglavljima i metodološke jedinice koje će biti obrađivane, kao i 30 do 50 odsto gotovog teksta same knjige. Početkom godine Zavod je sa autorima nove Istorije za IV razred gimnazije pripremio zajedničke odgovore i komentare na osporavane dijelove udžbenika i proslijedio ih Savjetu. Očigledno, to nije bilo dovoljno da prošlogodišnji udžbenik dobije novo zeleno svijetlo, koje bi opravdalo njegovo korišćenje.

Original falsifikata

Rasplet cijele situacije oko istorije za maturante crnogorskih gimnazija najavljen je za početak ove školske godine, međutim to se nije dogodilo. Dio autorskog tima udžbenika istorije koji je uzburkao javnost sadržajem lekcija iz novije crnogorske prošlosti, ostao je zatečen time da će Zavod uskoro još jednom raspisati konkurs za novu knjigu. Šerbo Rastoder i Dragutin Papović, koautori “spornog” udžbenika u kome su najveću pažnju privukla poglavlja koja se odnose na događaje u Crnoj Gori tokom Drugog svjetskog rata i devedesetih godina prošlog vijeka, nisu mogli mnogo toga da kažu.

Kao jedan od spornijih primjera ranijeg prekrajanja navodi se jedan od ključnih trenutaka crnogorske istorije – Podgorička skupština 1918. godine, koju dio istoričara vidi kao puku formalnost kojom je prekriveno pripajanje Crne Gore Srbiji, dok je u starim udžbenicima ovaj događaj predstavljen kao ujedinjenje dvije države. Jedni su mišljenja da je u ranijim udžbenicima taj događaj prikazan u apsolutno pozitivnom svjetlu, da nije bilo kritičkog odnosa, dok se danas govori i o onim negativnim stranama, odnosno o sukobu koji su proizvele odluke Podgoričke skupštine. S druge strane dolaze kritike na novije udžbenike, gdje navodno postoji mnoštvo primjera prekrajanja činjenica, gdje je upravo Podgorička skupština jedan od falsifikata. Rad i odluke Podgoričke skupštine su označeni kao nešto nezakonito, nelegitimno, nesvojstveno crnogorskoj državnoj tradiciji. Ljudi koji su bili poslanici te skupštine i uopšte ta ideja i njen rad u knjizi su predstavljeni kao novi model crnogorskih janjičara na početku XX vijeka.

Bilo da se radi o starim ili novim udžbenicima, učenje istorije po mjeri neke ideologije ili politike proizvodi određene posljedice, ali to nije ništa novo. Ovdje su uvijek istorija i nastava istorije zavisile od aktuelnog režima.