Jednooki iz HDZ-a

Predstava “Kiklop” koja se ovih dana, uz veliku pompu i interes publike, igra na sceni u Velikoj Gorici, bez sumnje je prštavi scenski spektakl koji ne haje za političku korektnost i dobar ukus. No krenimo redom.

Redatelj Ivica Buljan uzeo je za predložak Euripidovu satirsku dramu “Kiklop” (vrlo rijetko izvođenu), a dramaturg Goran Ferčec dodao joj je još malo i od Homerove “Odiseje”, no ono što na pozornici gledamo miljama je daleko od antičkog kazališta. Sadržaj predstave zaslužuje tek rečenicu ili dvije: ratnici se nakon trojanskog rata vraćaju kući i iskrcaju na otok Etnu, na kojem vlada jednooki Kiklop, bahati sin bogova koji prezire moral i red. On živi od kanibalizma i demonskih zabava, i da bi ga se ušutkalo mora ga se oslijepiti, jer vid je privilegij, moderno rečeno, države znanja.

Međutim, nema ničeg prosvjetiteljskog i umirujućeg u ovoj izvedbi. Koristeći starogrčki motiv satirskih igara, predstava počinje i završava u ludom i orgijastičkom ritmu uz petnaestak (polu)golih i mišićavih muškaraca i uz jednako divlju muziku riječkog benda Let 3. Antička priča samo je fasada, ono na što “Kiklop” cilja jest Hrvatska danas. Atmosfera predstave u kojoj je sve dopušteno predstavlja neku vrstu iskrivljene slike hrvatske javne scene.

Sirovi eros

U ambijentu demonskog pejsaža, punog urlika i dima, divlji plesači pjevaju neku vrstu hrvatskih budnica, Damir Martinović Mrle iz Leta 3 pokriva penis fotografijom Jadranke Kosor, a zgranuta publika ne zna da li da se smije ili da plače. U tom smislu, to je predstava dizajnirana baš za ovakvu Hrvatsku, koja se nije riješila ni svoje mržnje, ni svog primitivizma, ni svoje političke neodgovornosti. Sukladno tome, teško bi je bilo gledati negdje u zapadnoj Evropi, jer kada Kiklop, mastan i prljav, koji na sceni podriguje, prdi i udara nogama, bezobzirno kaže “Ne poštujem zakon i red”, onda ta rečenica baš u Hrvatskoj sjeda na pravo mjesto.

Redatelj Ivica Buljan njome je naprosto pogodio onu intonaciju hrvatske društvene vulgarnosti koja nam najviše ide na živce. Kada, na primjer, gledate do pasa gole i znojne mlade ljude kako organizirano urlaju i bubnjaju palicama, ne možete ne pomisliti na krvožedno navijanje na našim stadionima, na hrpe besprizornih i promuklih koji se valjaju ulicama, odnosno na “hrvatsko navijačko zlo”, kako je naše nogometne fanove nazvao jedan njemački sportski tjednik. Drugačije gledano, ovako opasno izgledajući likovi aludiraju na skinheadse, rat i nacionalističko ludilo, čega smo se u posljednjih 20 godina nagledali u Hrvatskoj napretek. Ili, koliko god Kiklop izgledao arhetipski neotesano, negdje u dubini, po tipu mentalnog sklopa, neodoljivo podsjeća na nove hrvatske bogataše, ratne profitere i tajkune koji preziru svaki civilizacijski obzir.

Uz ZeKaeM-ovog glumca Franu Maškovića, u predstavi aktivno glume članovi Leta 3, već spomenuti Damir Martinović Mrle i Zoran Prodanović Prlja, te još sijaset novopečenih glumaca, od Splita do Koprivnice i od Zagreba do Vinkovaca, čime se samo još više umnožila energija ove izvanserijske scenske provokacije. Predstava tako preskače nekoliko vremenskih epoha i kazališnih žanrova, da bi se smjestila u zonu sirovog erosa i fizičkog teatra.

Društveno gledano, neobuzdani “Kiklop” na sceni u Velikoj Gorici poklopio se s napadima na direktoricu velikogoričkoga kazališta Senku Bulić i najavama da bi je lokalni HDZ mogao smijeniti. Ti napadi traju već godinu dana, otkada je HDZ-ov kadar Dražen Barišić izabran za gradonačelnika. Teško da jedna desna stranka na vlasti u Velikoj Gorici, koju optužuju za korupciju i nepotizam, može progutati predstavu kao što je “Kiklop”.

Peticija za ostanak Senke Bulić

U tom smislu interesantno je da su napadi na direktoricu počeli u trenutku kada je Paolo Magelli, provokativan kakav već jest, u Velikoj Gorici radio predstavu “Malograđanska svadba”.

Nakon premijere “Kiklopa”, Senka Bulić je izjavila: “Osjećam se kao da sam na svom vlastitom sprovodu, ali mi je super s najboljim ljudima, s genijalnim performerima, umjetnicima, s mojim ljudima koje volim. Krvavo sam radila četiri godine, jer obožavam umjetnost i kazalište i to mi nije bilo teško. Političkim problemima se nisam nadala, a eto, dogodilo mi se to da umjesto nagrade dobijem kaznu.” U međuvremenu, počelo je elektronsko potpisivanje peticije za Senku Bulić, u medijima joj glumci i redatelji pružaju podršku, ali veliko je pitanje hoće li sve to biti dovoljno za spas ove vrijedne direktorice i njenog kazališta. Scena u Velikoj Gorici postala je evropski poznata s njezinim dolaskom. Ako ona ode, ta scena će se zaslugom HDZ-a pretvoriti u kulturno sivilo i crnu rupu. Upravo onakvu kakvu paradigmatski najavljuje “Kiklop” na toj istoj sceni. Na kraju dana, to će samo značiti da će građani Velike Gorice vlastitom voljom – birajući HDZ za općinsku vlast – dobiti onakvo kazalište i onakvu kulturu kakvu zaslužuju.