Jedva vidljiva ruka Europske unije

Nakon dvije godine međusobnog pregovaranja europskih institucija i njihovih pregovora s predstavnicima financijske industrije, Europski je parlament krajem rujna izglasao prijedlog o regulaciji financijskog sektora u Europskoj uniji. Iako je europski povjerenik za unutarnje tržište Michel Barnier odluku nazvao “povijesnim trenutkom u razvoju financijske regulative u Europi”, većina zastupnika u Europskom parlamentu, kao i predstavnici civilnog društva, zalagali su se za veće ovlasti četiriju institucija čije je osnivanje izglasano.

Dogovorene mjere stoga su rezultat kompromisa između vlada koje su se zalagale za strožu regulativu, naročito francuske i njemačke, te onih koje su se protivile bilo kakvim izmjenama statusa quo, prije svega vlade Velike Britanije, unatoč prevladavajućem stavu da je upravo dosadašnja, pretjerano labava regulativa osnovni uzrok razmjera financijske i ekonomske krize u Europi.

Poprilično siromašan rezultat

Pregovori su se, osim toga, vodili i na razini 20 najjačih svjetskih ekonomija (G-20), gdje se zemlje također nisu mogle usuglasiti oko brojnih pitanja, a snažan utjecaj na pregovore izvršili su i lobiji financijske industrije, pa i preko same radne skupine EU za financijski nadzor, kojom je predsjedavao bivši izvršni direktor Međunarodnog monetarnog fonda Jacques de Laroisère, istaknuti zagovornik “samoregulacije”. Stoga je belgijski ministar financija Didier Reynders možda najbolje definirao postignuti kompromis kada je rekao da je njime “samo pripremljen teren za neku buduću strožu regulativu”.

Najvažnije postignuće odnosi se na osnivanje četiri nove institucije koje će nadgledati rad banaka, tržišta i osiguravatelja u EU. Ove agencije, međutim, neće imati ovlasti nad nekima od najvažnijih faktora zaslužnih za krizu. Primjerice, European Securities and Market Authority (ESMA) neće moći nadzirati agencije za procjenu kreditnih rejtinga, iako nitko više ne spori da su njihove krive procjene vrijednosti hipotekarnih kredita u SAD-u bile okidač za krizu. One su pridonijele i težem oporavku Grčke, ali i Irske i Španjolske, jer su degradiranjem rejtinga njihovih ekonomija poskupljivale kredite nužne za oporavak. Unatoč tome, zakoni za regulaciju ovih agencija tek se imaju donijeti, a do kraja godine morat će se samo registrirati. ESMA neće moći regulirati ni trgovanje derivatima, složenim financijskim instrumentima podložnima špekulacijama, čije globalno tržište inače teži oko 615 bilijuna dolara godišnje, a koji su također kumovali nekretninskom krahu u SAD-u. Europska komisija tražila je da se derivatima ubuduće trguje isključivo na burzi, umjesto sadašnje prakse “preko pulta”. Međutim, to nije dogovoreno, ali jeste da svaka takva transakcija dobije odobrenje središnjeg regulatornog tijela te da se svi podaci o transakcijama prijavljuju.

Ocjenjujući ovlasti novoustrojenih agencija, Kenneth Haar, istraživač u nevladinoj organizaciji Corporate Europe Observatory, za “Novosti” kaže da je “s obzirom na to koliko je pažnje posvećeno novim nadzornim tijelima, rezultat poprilično siromašan”.

– To nisu tijela osposobljena za enormne zadatke koji su pred njih postavljeni. Primjerice, ako pogledamo područje špekulacija na tržištu hrane, trebalo bi nam snažno tijelo poput CFTC-a u Sjedinjenim Državama, no ovo što je dobila EU s tim je neusporedivo. Oko nove nadzorne strukture izrečene su mnoge šarmantne metafore, od “kontrolnog tornja” do “radarskih ekrana”, no koja je korist od detektiranja pogreške ako nemate ovlasti da djelujete? – pita Haar.

Kada je riječ o špekuliranju na tržištu hrane, Europska komisija predložila je reformu kako bi se spriječile zloupotrebe koje su pridonijele krizi hrane 2008. godine. Europski povjerenik za poljoprivredu Dacian Ciolos rekao je da “skokovi cijena hrane, prema dolje i prema gore, nikada u povijesti nisu bili tako nagli”, te da “špekulacije na tržištu ne bi smjele ugrožavati ekonomske aktivnosti koje su inače održive”. Unatoč tome i za razliku od SAD-a koji je već nametnuo neka ograničenja bankama i hedge fondovima koji trguju prehrambenim sirovinama, prvi takav zakon u Europskoj uniji očekuje se tek sredinom iduće godine.

Bitka oko hedge i private equity fondova

Oko regulacije hedge i private equity fondova, najveća se bitka vodila na relaciji Europska komisija-London, jer je tamošnji industrijski lobi, putem predstavnika vlasti, tvrdio da je u pitanju skriveni plan Francuske, utjelovljene u povjereniku Barnieru, da ugrozi poziciju Londona kao globalnoga financijskog centra. Činjenica da se nakon razmatranja amandmana na predloženi paket regulativnih mjera, kojih je inače ukupno bilo više od 1.600, London više nije bunio, najbolje govori o tome kako je Barnier obavio posao. Prema usvojenoj direktivi, ovi će fondovi za investicije iznad neke vrijednosti morati dobiti odobrenje nadzorne agencije, dok će fondovi kojima je sjedište u zemljama različite regulative morati dobiti “pasoš” od ESMA-e. Europska komisija predlagala je uvođenje obavezne registracije i transparentnog poslovanja za sve takve fondove, no dogovoreno je da to ubuduće moraju raditi samo njihovi menadžeri, jer su oni “odgovorni za najvažnije odluke”. Kritičari, međutim, tvrde da će ovakva regulativa omogućiti fondovima da i dalje nesmetano razvijaju svoje ulagačke politike, unatoč njihovoj naveliko kritiziranoj sklonosti rizičnom ponašanju.

– Iako su se početkom godine pojavile snažne indicije o visokim klađenjima hedge fondova protiv oporavka grčke ekonomije, zbog čega je cijena novih kredita Grčkoj strelovito rasla, Europa nije postigla sporazum o zabrani takvih toksičnih financijskih instrumenata. Dapače, sadašnji prijedlog mogao bi se pokazati još gorim rješenjem, jer će onemogućiti pojedinačnim članicama da poduzimaju vlastite aktivnosti protiv špekulacija – smatra Haar.

Regulacija poslovanja banka također je bila pitanje oko kojeg su se žestoko lomila koplja u europskim institucijama i njihovim kuloarima, a rezultat je, kao i u ostalim pitanjima, polovičan. Na poziv G-20 donesena su takozvana pravila Basel III, koja uključuju obavezu banaka da čuvaju rezerve u omjeru od najmanje sedam posto od ukupnih rizičnih ulaganja, umjesto dosadašnjih dva posto, a ukoliko banke to ne učine, zabranit će im se isplaćivanje dividendi dioničarima dok ne korigiraju bilance. Naziv Basel III inače se odnosi na treći revidirani ugovor iz Basela, a usvojio ga je Baselski odbor za nadzor banaka u kojem sjede predstavnici središnjih banaka i regulatornih tijela zemalja G-20, s ciljem sprečavanja nove financijske krize.

Bez oporezivanja bankovnih transakcija

No, kada je na dnevni red došao prijedlog o oporezivanju nekih bankovnih transakcija kako bi se od tog novca stvorio fond za spas banaka u eventualnim budućim krizama, dogovor nije postignuti ni na razini zemalja G-20 niti na razini EU. Većina europskih financijskih ministara smatra da bi bankama trebalo nametnuti neku vrstu nameta, ali da to ne bi trebalo raditi putem oporezivanja financijskih transakcija. Predsjednik Europske središnje banke Jean-Claude Trichet presudio je rekavši da ideja “nema smisla ukoliko se ne provodi globalno, što u ovom trenutku nije izgledno”.

– Iako se EU još nije očitovala o prijedlozima za regulativu banaka, s popriličnom sigurnošću možemo predvidjeti njihov sadržaj. Ona će, naime, biti finalizirana na međunarodnoj razini u sklopu bazelskih pregovora, gdje su banke vrlo uspješne u lobiranju. Sadašnji prijedlozi neće biti u stanju spriječiti da banke postanu “prevelike da bi propale”, a nema ni pokazatelja da ćemo uskoro dobiti pravila koja će zaustaviti špekulativne avanture. Za to su se pobrinule organizacije poput Instituta za međunarodne financije, najvećeg međunarodnog bankarskog lobija – predviđa naš sugovornik.

Stoga će, po svemu sudeći, građani i ubuduće biti ti kojima će se ispostavljati računi za neodgovorne špekulacije velikih financijskih institucija, a ako se bankama i budu nametali nekakvi porezi, procjenjuje se da ta sredstva neće biti dovoljna za pokrivanje eventualnih gubitaka. Naš sugovornik smatra da je ideja o oporezivanju bankarskih transakcija bila možda i najbolja, premda u njegovoj interpretaciji, koju dijele brojni predstavnici civilnog društva u Bruxellesu – utopijska.

– Ne samo da bi se takvim porezom ograničio iznos slobodnog špekulativnog kapitala na globalnoj razini ili na razini EU, već bi se stvorio i značajan izvor novca koji bi se mogao uložiti u iskorjenjivanje siromaštva, borbu protiv klimatskih promjena i jačanje financijske stabilnosti. Ali još uvijek smo jako daleko od toga, a mnogi skeptični glasovi sugeriraju da odluke koje će se donijeti u idućim mjesecima neće ići u tom smjeru – zaključuje Kenneth Haar.

Nove institucije: gdje stoluju i što nadziru

European Systemic Risk Board nadgledat će stabilnost europskog financijskog sustava u cjelini, a njime će, u Bruxellesu, predsjedati šef Europske središnje banke Jean-Claude Trichet. European Banking Authority, smješten u Londonu, zadužen je za savjetovanje o regulativi bankarstva i rješavanje sporova među nacionalnim nadzornim institucijama, European Securities and Market Authority bit će smješten u Parizu i zadužen za koordinaciju regulatornih tijela i savjetovanje Europske komisije, dok će European Insurance and Occupational Pensions Authority imati sjedište u Frankfurtu i nadzirati osiguravateljske kuće i mirovinske fondove. Tijela će započeti s radom početkom iduće godine, a nacionalnim vlastima moći će se obraćati u tri situacije: kao arbitri kada nacionalna regulativa neke strane kompanije nije u skladu s regulativom EU, kada države ne budu ispravno provodile europska pravila te u slučaju proglašenja “izvanrednog stanja” od strane Vijeća ministara EU.