Pojačivači okusa potiču debljanje

U posljednje vrijeme širom svijeta povela se rasprava o upotrebi monosodijum glutamata (MSG) kao dodatka hrani. Ako je za povjerovati onima koji dižu glas i iznose podatke o znanstvenim istraživanjima, desetljećima smo izloženi namjernom stvaranju ovisnosti o hrani i poticanju debljanja od strane različitih kompanija, a da pritom nema nikakve reakcije mjerodavnih državnih inspekcija. Sve sliči na veliku svjetsku zavjeru u kojoj se ne biraju sredstva za ostvarivanje velikih prihoda, pri čemu se namjerno koriste štetni kemijski spojevi koji to omogućavanju.

MSG je 1908. godine otkrio Kikuane Ikeda (Sveučilište u Tokiju) kada je pokušavao pronaći kemijske spojeve koji stoje iza okusa koji Japanci nazivaju “umami”. Izolirao je taj okus iz juhe od morskog raslinja i spoj koji ga izaziva nazvao monosodijum glutamat. Uz pomoć japanske korporacije Ajinomoto, Ikeda je MSG patentirao 1909., kada je prvi put postao komercijalno dostupan. Dakle, MSG je u komercijalnoj uporabi već 100 godina. Vrlo je brzo postao poželjan zbog toga što je stvarao podražajan osjećaj slasti u hrani, što je naročito važno u vegetarijanskoj kuhinji ili ako pripremate niskoproteinsku hranu za masovno tržište.

MSG je danas toliko prisutan u lancima hrane širom svijeta da bi zaista bili teško praviti se nemuštim i zanemariti ga. Kao što je i za očekivati, brza i instant-hrana poput juha i ostalih mješavina, sadrži MSG. Pripremljena hrana u trgovinama, restoranima brze hrane (pileća kožica u najpopularnijem svjetskom lancu restorana, KFC-u, nafilana je MSG-om) i običnim restoranima također je preplavljena MSG-om. Crveno meso, iznutrice i ostali mesni proizvodi ili su sprejani otopinom koja sadrži MSG ili injektirani smjesom koja ga sadrži u velikim količinama (šunke, puretina, piletina itd.).

MSG sadrže i upakirana peciva za hamburger. Voće i povrće špricano je otopinama koje sadrže MSG. Čak je i dječja hrana u 1950-im godinama imala deklarirane manje doze MSG-a, što je kasnije zabranjeno. Od tada je monosodijum glutamat maknut s etiketa na dječjoj hrani, ali ne i iz same hrane. Ako čitate etikete, prepoznat ćete neke eufemizme poput modificiranog škroba, prirodne arome… Kada u popisu sastojaka vidite riječ “citric acid”, znajte da se rado o MSG-u. Industrijska limunska liselina nije napravljena od citričnog voća, napravljena je od kukuruza. Važno je napomenuti da takva limunska kiselina nije čista. Kada jednom naprave limunsku kiselinu iz kukuruza, ona je kontaminirana kukuruznim proteinima koje proizvođači ne uklanjaju. Ti proteini su degradirani ili hidrolizirani u slobodan MSG.

Početkom 1950-ih godina studije su iznosile značajne podatke o MSG-u. Ako bi novorođene štakore izložili MSG-u samo jednom, neuroni u unutrašnjem sloju njihove retine bili bi uništeni. Također je prijavljeno da su bili oštećeni i neki dijelovi njihovih mozgova (hipotalamus). A ljudi su nekih pet do šest puta osjetljiviji na MSG od štakora! U jednom trenutku istraživači su pomislili kako bi štakori bili izvrstan model za studiju debljine nakon izloženosti MSG-u. MSG je kemijski pobuđivač debljine, dijabetesa tipa II i metaboličkog sindroma X kod štakora. Gledajući rezultate provedenih znanstvenih istraživanja, jasno je da MSG potiče debljanje čak i onda kada se smanji kalorijski unos hrane. Koliko puta ste čuli nekoga da kaže kako se deblja unatoč tome što gotovo ništa ne jede?

Možda je došlo vrijeme da ozbiljnije razmislimo što nam sve stavljaju u hranu koju svakodnevno konzumiramo. A MSG je sastojak na kojemu se temelji naša moderna proizvodnja hrane. Skrivena uporaba MSG-a raste iz dana u dan, iz godine u godinu. Čak i ukoliko nije deklariran, on se najčešće skriva iza različitih drugih naziva.