Prodaje se i tiskara “Slobodne”

Europapress holding nastavlja s krčmljenjem “Slobodne Dalmacije”, splitskog dnevnog lista u vlasništvu najvećeg tiskano-medijskog poduzeća u Hrvatskoj. Nakon prodaje lanca kioska Ivici Todoriću, što je nedavno službeno finalizirano, i prije toga centralne poslovne zgrade u Splitu, naime, doznajemo kako uprava dnevnika namjerava prodati sam pogon tiskare u novom prostoru “Slobodne” u Dugopolju. Korak je to, valjda, prema totalnome moderniziranju “Slobodne Dalmacije”, u smislu njezine dematerijalizacije i skoka u virtualnu stvarnost… Ako i toliko, budući da joj domalo od fizičke imovine neće ostati baš ništa, a za ostalo još nije izvjesno.

Skalamerija iz Bugarske

Posrijedi je dotrajali sklop čiji remont uz nadogradnju iziskuje poveći iznos novca. Nismo uspjeli čuti o kojoj se konkretnoj cifri radi, tek o modelu prodaje znamo to da će se u suvlasništvo nad pogonom kao strateški partner uključiti tiskarsko poduzeće “Radin”. Kroz dokapitalizaciju sa svrhom unapređenja proizvodnog kapaciteta, dakle, “Radin” će postati vlasnikom 75 postotaka tiskare minus jednu dionicu, dok će “Slobodna” zadržati 25 posto plus jednu. U tom će omjeru novi partneri dijeliti profit, a “Slobodna Dalmacija” će ubuduće svoje tiskanje tamo, ovako ili onako, plaćati “Radinu”…

Sve to u vezi s novim partnerstvom zacijelo ne bi zvučalo toliko čudno da nije jednoga bitnog, zapravo temeljnog detalja o funkciji tiskare u kontekstu vlasništva EPH-a nad “Slobodnom Dalmacijom”. A to nas vraća na spomenuti početak priče, u 2005. godinu kada je Vlada isporučila te novine “najboljem ponuđaču”. Ugovor o kupoprodaji jednog od najvećih hrvatskih medija, i to iz državnog vlasništva u privatne ruke – nakon ranijeg odstranjivanja Miroslava Kutle – ostao je dijelom tajna do danas, no poznato je kako su potpisnici pod jednim od uvjeta transakcije uračunali kupnju nove tiskare za “Slobodnu Dalmaciju”. Ona je i dovezena, osim što uopće nije bila nova; EPH je preko svojega krovnog koncerna, njemačkog WAZ-a, dobavio nekakvu otpisanu aparaturu iz Bugarske. I stvar je neko vrijeme držala vodu, tj. tintu, mada se znalo da uskoro neminovno slijedi novo ulaganje.

Nadalje, ta skalamerija s jugoistočnih granica WAZ-ova carstva nije plaćena iz EPH-a, kako je predviđao ugovor s državom, nego je potonja kuća navodno samo kreditirala “Slobodnu”, a što se otplaćivalo iz daljnjeg poslovanja splitskog dnevnika… Više relevantnih izvora u “Slobodnoj Dalmaciji” te izvan nje potvrdilo nam je te informacije, mada nismo mogli doći do izjave nekog od involviranih sindikalista – tamo djeluju tri različita sindikata koji još uvijek nisu usuglasili svoja stajališta o tome problemu, iako ih se svih itekako tiče, bez obzira na različite uže branše. Ono što nam nisu ni morali potvrditi, pak, jest činjenica da se u ovom primjeru ne događa ništa suštinski novo, budući da je EPH u već nekoliko krucijalnih pitanja zloupotrijebio “Slobodnu” kao platformu za izvlačenje viška vrijednosti, pritom nerijetko prikazane mimo zakonskih pravila igre.

Ninoslav Pavić, suvlasnik EPH-a, tako nije u bitnom promijenio praksu Miroslava Kutle iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Dvojicu gazda “Slobodne Dalmacije”, bivšeg i sadašnjeg, međutim, također vežu tajni poslovni ugovori po kojima Pavić još uvijek duguje Kutli više milijuna eura na ime ranijih ulaganja u razvoj EPH-a: ne znamo preciznije koliko, jer će biti da je dosad ipak nešto uspio vratiti. Ako jest, u tome mu je prvenstveno izašao ususret Ivica Todorić, vlasnik “Tiska”, kuće koja je kupila trgovinsku mrežu “Slobodne Dalmacije” i tako zaokružila faktički novinsko-distribucijski monopol u Hrvatskoj… Kupio je Todorić i rečeno nekadašnje sjedište “Slobodne”, iz kojeg je ta firma preseljena u Dugopolje, ali mu probleme navodno stvaraju neki sustanari koji, eto, ne žele biti toliko ljubazni da se jednostavno isele i novom vlasniku prepuste objekt na rušenje.

EPH-ova Pepeljuga

Zbog prodaje kioska i štete koja se time nanosi novinama, Nezavisni sindikat “Slobodne Dalmacije” upozorio je sam Hrvatski fond za privatizaciju, no bez efekta. Uprava je tada radnicima tvrdila kako će zarada od prodaje kioska biti uložena u novu tehniku, odnosno tiskaru, a sad vidimo kako će i ta priča završiti na uobičajeni način… Bez obzira na to što čak i takva stara tiskara “Slobodne Dalmacije” danas ostvaruje oko pola milijuna kuna mjesečne dobiti, najviše na poslu s izvjesnim njemačkim naručiteljem. Općenito, u proizvodnju nije vraćeno gotovo ništa od profita isisanog rasprodajom ključnih sastavnih elemenata poduzeća, no državi ništa ne znače brojni pokazatelji uništavanja tih novina, nad čijom bi dobrobiti nakon kupoprodaje i dalje morala brinuti.

“Slobodna Dalmacija”, ta EPH-ova južnjačka Pepeljuga koja povazdan trijebi leću i ne uživa pristup višim društvenim te ekonomskim krugovima, opljačkana je ranije i kroz naročiti model dokapitalizacije dionicama propale turoperatorske firme “Adriatica”, o kojem smo opširnije pisali u “Novostima” br. 556. Točnije, opljačkani su tada bili njezini mali dioničari, a podnesena je i prijava, s istim ishodom kao gore. Ali, poslovno devastiranje “Slobodne” ustvari nije nikakva ekscesna pojava, da bi se uopće i trebalo nešto jednokratno poduzeti, nego sustavna radnja s dodatnim ciljem slabljenja i smanjenja vrijednosti poduzeća koje bi na koncu moglo biti jednostavno napušteno, odbačeno kao stare novine.