Zagreb ima svoju Bakićevu!
Odlukom zagrebačkog Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova nove su ulice oko Muzeja suvremene umjetnosti u Središću imenovane u čast istaknutih hrvatskih likovnih umjetnika. Ulice su zasad dobili Edo Murtić, Julije Knifer, Vojin Bakić i Ksenija Kantoci, a jednu, još neizgrađenu, trebao bi dobiti i Vjenceslav Richter.
Izbor lokacije, umjetnika i smisleni raspored ulica u naselju građanska je inicijativa autora ovog članka. Julije Knifer, čiji su radovi poznati po motivu meandra, dobio je ulicu koja je paralelna s meandrom zgrade MSU-a. Ulice Vojina Bakića i Ksenije Kantoci nalaze se u središtu naselja, a potonja je ujedno i prva javna površina u planski izgrađenom dijelu Novog Zagreba nazvana u čast neke žene. Sa sjeverne strane Muzeja je Murtićeva ulica, koja je pridodana inicijativi na prijedlog Mjesnoga odbora Središće. Kako je umjetnik i arhitekt Vjenceslav Richter, prvi zagovornik Novog Zagreba kao lokacije MSU-a, u svojim projektima tematizirao Savu, planirano je da njegova ulica bude najbliža rijeci. Iako je bilo predloženo da svoju ulicu u Središću dobije i pokret Bauhaus te da se park imenuje po grupi Zemlja, za tu inicijativu ipak nije bilo dovoljno sluha i mjesta.
Odluka o imenovanjima oslanja se na gradsku tradiciju promišljenih imenovanja javnih prostora, po kojoj je svoju logiku u nazivlju ulica imalo ili ima i svako novozagrebačko naselje: tako su, primjerice, ulice u Zapruđu nazvane po emigrantima u obje Amerike, u Utrinama po povjesničarima, a u Travnom su do devedesetih bile nazivane po osobama i pojmovima vezanima uz astronomiju i zrakoplovstvo. Na novozagrebačke su toponime utjecale i lokacije kapitalnih objekata, poput Brodarskoga instituta u Sigetu, gdje su ulice imenovane po osobama i pojmovima iz područja pomorstva, ili kompleksa graditeljskih škola u Sopotu, gdje su nazivane po arhitektima.
Tijekom višegodišnjeg lobiranja, inicijativu imenovanja ulica oko MSU-a podržale su brojne civilne udruge koje se bave likovnošću i gradom, ali i ustanove poput Moderne galerije i samog MSU-a. Dakako, svi umjetnici koji su dobili svoje ulice zastupljeni su u stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti.
Vojin Bakić je svoju ulicu u glavnome gradu dobio nakon nekoliko uzastopnih inicijativa s različitih strana unazad nekoliko godina: prvi je put to bila privatna inicijativa 2005. u povodu obljetnice kipareva rođenja, a kasnije su to predlagale i srpske organizacije. Unatoč tome, Bakićevo ime nije uvršteno ni u službeni fond imena za buduća imenovanja. Sada je prvi put nakon rata, odnosno sustavne promjene naziva ulica tijekom devedesetih godina, jedna zagrebačka javna površina nazvana u čast nekoga hrvatskog velikana srpskoga roda. S obzirom na to da je riječ o jednom od najistaknutijih hrvatskih kipara u međunarodnim okvirima, prvotno je bilo predloženo da Bakićeva ulica bude neposredno sa sjeverne strane Muzeja, dok bi – po istoj logici – s južne strane bila ulica imenovana po slikaru.
Iako je inicijativa podnesena još 2009, kako bi se otvorenje MSU-a moglo uveličati i imenovanjem obližnjih ulica, sporost birokracije presudila je da se to ostvari tek sada, pred prvu godišnjicu MSU-a, koja će se obilježiti i izložbom Ede Murtića.
Budaku više nema mjesta u gradu
Od 22. srpnja ove godine zagrebački Mjesni odbor Mile Budaka nosi novo-staro ime: Mjesni odbor Otona Župančiča. Oton Župančič, slovenski dramaturg i pjesnik hrvatskoga porijekla, jedan je od utemeljitelja slovenske moderne, po čijoj je pjesmi “Ciciban” nazvan i dječji vrtić u području grada koje pokriva ovaj Odbor. Ime je promijenjeno nakon niza građanskih inicijativa i medijske pažnje. To je tijelo javne uprave nazvano devedesetih po ustaškom ratnom zločincu na inicijativu i po odluci HDZ-a. Iako se time javno veličao fašizam, što je podložno zakonskim sankcijama, ime je promijenjeno tek sada. Jedna je osnovna škola, nazvana devedesetih po Budaku, preimenovana još prije nekoliko godina.