Oproštaj dug dvadeset godina

U Beogradu, u prepunom Jugoslovenskom dramskom pozorištu i pod rediteljskom palicom Dine Mustafić, odigrana je predstava “Rođen u YU”, a svega nekoliko dana nakon premijere o životu u bivšoj državi na iznimno posjećenoj tribini Centra za kulturnu dekontaminaciju govorili su režiser Želimir Žilnik, glumica Mirjana Karanović te pisci Ante Tomić, Miljenko Jergović i Muharem Bazdulj.

Mirjana Karanović smatra da se “nikada nismo oprostili od pokojnika, što je inače običaj”: priznala je da je imala otpor pričati o svojim osjećajima vezanima uz Jugoslaviju:

– Shvatila sam da moram da uradim predstavu da bih u svojoj glavi završila s tom pričom. Shvatila sam koliko malo o toj zemlji govorimo…

Nadovezao se Želimir Žilnik, rekavši da se od pokojnika nije moglo oprostiti jer su se ubojice uselile u kuću mrtvaca, nakon čega su uslijedile “najsavremenije tehnike zaboravljanja”. Devedesete su, kaže Žilnik, bile godine rata protiv ideje zajedničkog života, a politika je bilo grotlo iz kojeg je kuljala mržnja.

– Pored emotivnih činjenica, važan motiv bila je nova klasna podela koja je proizvela nove pljačkaške vladajuće klase, ratne profitere, ratnike, ratne bubnjare. Nove elite su rasprodale državna bogatstva. Došlo je do preraspodele bogatstva, stigmatizira se antifašizam i rehabilituju kvislinzi. Sramota je koliko se ćutalo kad se Vukovar rušio i što se ćuti da je nemoguće ući u Evropu s rehabilitacijom kvislinštva – kazao je Žilnik.

Upravo je pad Vukovara za Miljenka Jergovića bio trenutak kad se emocionalno odrekao Jugoslavije:

– Pretežni dio Sarajeva je prema toj činjenici pokazivao hladnoću, iako je živio uz miris ćevapa, Novi primitivizam i “Sjećaš li se Dolly Bell”…

Ante Tomić je rekao da je posljednjih 50 godina Jugoslavije bilo herojsko doba u kojem su  čađave palanke iz srednjeg vijeka došle u industrijsko doba.

– Srednji vijek koji smo potiskivali morao je izbiti iz tog tla – zaključio je Tomić.

Činjenicu da se i danas, gotovo 20 godina nakon raspada, još priča o Jugoslaviji, Muharem Bazdulj je pokušao objasniti time što se o njoj pričalo 60 godina prije nastanka, pa možda treba proći i 60 godina od nestanka da se, barem politički, i definitivno sahrani. A ono što će ostati i nakon tih 60 godina je zajednički kulturni prostor, ukazali su sudionici ove tribine.