Podbacile su škole, roditelji i mediji

Doktorica filozofije Snježana Prijić-Samaržija, pročelnica katedre za epistemologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci i prorektorica za nastavu i studentska pitanja Sveučilišta u Rijeci, u svojoj nastavnoj karijeri predavala je i srednjoškolcima.

Kako komentirate rezultate GONG-ove ankete o političkoj pismenosti srednjoškolaca?

– Tri su temeljna razloga za brigu: mladi eksplicitno govore da vlastita mišljenja i stajališta ponajviše crpe iz medija, prvenstveno televizije, interneta, novina itd. Utoliko je, dakle, odgovornost medija veća. Drugo, obrazovni se sustav mora zapitati što se to s njim događa upravo zbog prvog razloga. Nedopustivo je da mladi gro znanja dobivaju iz medija, a ne u školama. Stoga se s pravom trebamo zapitati kakve nam to sadržaje škola nudi i kako se uopće oni provode. I treće, bitna je individualna razina, odnosno znanja i svjetonazori što ih mladi ljudi stječu u najužem krugu, u obitelji, među rodbinom, prijateljima…, a vidi se da oni svoje stavove ne formiraju razgovorom u obitelji. Dakle, podbacili su i roditelji čija je jedna od prvih zadaća razgovarati sa svojom djecom. Zaključno, svakako se moramo zabrinuti, dobro razmisliti, a potom nešto i učiniti.

Koji je dio ankete najproblematičniji?

Osobno najdramatičnijim držim onaj dio iz kojeg je vrlo bjelodan etnocentrizam

u maturanata. Naime, oni smatraju da Hrvati u Hrvatskoj moraju imati veća prava od pripadnika ostalih naroda. Ipak, već u sljedećem odgovoru kažu da treba izlaziti u susret nacionalnim manjinama pa je i iz toga jasno vidljiva njihova nekonzistentnost, činjenica da nisu naučili sustavno i demokratski razmišljati.

Postoje mišljenja, primjerice ono Vlaste Ilišin iz Instituta za društvena istraživanja, da je “loš utjecaj obrazovanja najmanje odgovoran za šokantne stavove srednjoškolaca”.

– Ne, obrazovni se sustav nipošto ne može abolirati jer se neka temeljna znanja o demokratskoj kulturi jednostavno moraju dobiti u obrazovnom programu, u školi. Pa, u njoj se mora naučiti nešto što nas neće navesti da govorimo kako bismo zabranili neke medije, dokinuli javnu riječ i javno djelovanje, zabranili određene političke stranke…

Sablažnjava podatak da mnogi srednjoškolci ne misle da je NDH fašistička tvorevina ili, pak, ne znaju je li ili nije.

– To je porazno! Oni očito ne percipiraju, ne znaju što je fašizam. Nebrojeno su puta čuli kako je osnivanje NDH predstavljao izraz težnje za nezavisnom državom, ali način na koji se do nje došlo i što je ta tvorevina značila vrijednosno, njima je nepoznanica, iako je opće mjesto da je sve što se u to doba događalo posve neprihvatljivo. Da, imate pravo pitati što to naša djeca uče na satovima povijesti, ali, dodala bih, i književnosti, politike i gospodarstva… Kakvi su to naši nastavni programi i, ukoliko su dobri, radi li se doista prema njima ili prema nečijim osobnim afinitetima? Imam iskustva da neki nastavnici, u konkretnom primjeru ne iz povijesti, drže predavanja i uče potpuno suprotno onome što piše u udžbenicima pa je, dakle, i na svakom nastavniku ponaosob velika odgovornost. Stvarno me čudi da srednjoškolci u školama nisu dobili sustavno, strukturirano znanje o civilnom društvu, o Europskoj uniji i demokratskim stečevinama, već to gotovo isključivo crpe iz medija, a oni takve teme plasiraju i ovako i onako.

Poseban je problem politička pismenost generacije koja će sljedeće godine prvi put izaći na parlamentarne izbore. Naime, ta generacija u zavidnom postotku misli da zemljom vlada koalicija HDZ-a i SDP-a. Tko će to odlučivati o nekoj novoj vlasti?

– Riječ je o očitoj političkoj nepismenosti generacije, što u svima nama mora izazvati strah i zebnju pred predstojeće izbore, ali takav odgovor ukazuje i na gledanje te generacije na političku scenu uopće. Oni ne razlikuju socijaldemokraciju, liberalizam i demokršćanstvo, oni uopće ne znaju što je i tko pozicija, a što opozicija, kakvi su im programi i tko tu s kim može koalirati. Dokaz je to i njihove vrlo izražene nezainteresiranosti, apatičnosti. Što uopće reći kada vidimo da ovosezonski maturanti civilno društvo ne poistovjećuju s, recimo, ljudskim pravima, nego je njima paradigmatski primjer civilnoga – folklorno društvo.

Iako se u anketi ona ne spominje, možemo li ipak spekulirati o utjecaju Crkve na kreiranje takvog mišljenja? Možemo li je uplesti npr. u onaj dio ankete koji se tiče izrazite homofobije u maturanata ili njihovog iskrivljenog mišljenja o NDH?

– Potpuno je jasan negativan stav Crkve o homoseksualnosti i vjerski odgoj je tu vjerojatno odigrao svoju ulogu, ali koliku, to možemo samo nagađati jer anketa o tome ne govori. Ne bih se upuštala u spekulacije koliki je crkveni utjecaj na stajališta o fašizmu, ustaštvu i NDH. S druge strane, možemo zaključiti da je jedan od njezinih temeljnih deklariranih postulata širenje snošljivosti i uvažavanja drugih, a mladi su se ipak u anketi pokazali vrlo autoritarnima. Ne pokazuju baš previše tolerancije i smisla za uvažavanje drugih, različitih, štoviše oni bi zabranjivali, što samo dokazuje toliko očit nedostatak demokratske kulture u njih.

Što je s medijima koji imaju strahovito velik utjecaj na mlade?

Uloga medija na neki je način nedefinirana, za razliku od političkih stranaka čija su uloga, svrha i cilj postojanja vrlo jasni. Od medija očekujemo neutralnost i objektivnost, ali to vrlo često ne dobivamo zbog raznih utjecaja, ponajprije politike i gospodarstva. Jasno je da nešto ne funkcionira u medijima u smislu njihove funkcije javnog servisa. Očito je da je u njima istina korumpirana. Vi oblikujete javno mišljenje i legitimno je reći vam: “Vidite li što ste učinili?” Kao, na koncu, i obrazovnom sustavu. Pa i roditeljima.

Što je, dakle, činiti?

– Odmah treba reagirati. Kao što su to zaključili i dužnosnici EU vidjevši koliki su euroskeptici mladi u Hrvatskoj. Anketa je sasvim glasan alarm koji upućuje na nužno djelovanje, a mišljenja sam da se najbrže može djelovati na obrazovanje kao sustav. Predmeti koji moraju biti obavezni u programu postoje, pa mislim da treba revidirati postojeće sadržaje i rigorozno ih provjeriti i utvrditi provode li se. Jer ako postoji predmet koji se zove “Politika i gospodarstvo”, neshvatljivo mi je da maturanti ne znaju što je Ustav, što je liberalizam ili neka druga politička opcija, što je civilno društvo.


Siješ netoleranciju, žanješ netrpeljivost

Prema istraživanju koje je nevladina organizacija GONG provela na 999 učenika završnih razreda gimnazija i stručnih škola, preko 40 posto njih smatra da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od drugih naroda, dok se s tom tezom ne slaže tek 37,4 posto ispitanih. Njih 42,9 posto smatra da u Hrvatskoj ne bi trebalo dozvoliti korištenje jezika nacionalnih manjina u službenim prostorijama državnih institucija. Zanimljivo je da tek 27,6 posto srednjoškolaca smatra da je NDH bila fašistička država, s čime se ne slaže 21 posto, a 14 posto njih je protiv oštrog kažnjavanja isticanja fašističkih simbola. Više od 40 posto maturanata je protiv krivičnog gonjenja hrvatskih vojnika zbog zločina u ratu i smatra da treba zaustaviti svaki takav pokušaj.

Čak 45,9 posto srednjoškolaca smatra da je homoseksualnost bolest, samo 30 posto da nije, a 64,3 posto bi homoseksualcima zabranilo javno istupanje da ne bi loše uticali na mlade, dok bi im 14,7 posto anketiranih to dozvolilo. Zanimljivo je da se 35,7 posto ispitanih slaže sa stavom da neke medije treba zabraniti, 44,7 posto zabranilo bi neke od sadašnjih političkih stranaka, a čak 63,2 posto smatra da bi neke od aktivnih političara, s obzirom na ono što zagovaraju, trebalo zauvijek odstraniti iz politike. Dok ih oko 70 posto zna za podjelu na izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, tek 56 posto njih zna što je Ustav. Čak 31 posto ispitanih smatra da među glavne osobine demokratskog poretka ne spada to da građani i mediji mogu slobodno kritizirati vlast. Protiv ulaska u EU izjasnilo se 49,2 posto anketiranih.

– Uzroci ovakvih rezultata mogu se tražiti u obrazovnom sustavu, nastavnom planu i programu, ali i općoj političkoj i društvenoj klimi proteklih 20 godina u kojoj su određeni tip “vrijednosti” promovirale političke elite i pojedini mediji. Što se tiče izraženog euroskepticizma, školski predmet “Politika i gospodarstvo” ne bavi se EU-om, a Vladina komunikacijska strategija nije zaživjela niti se mlade informira o prednostima i nedostacima ulaska u Uniju – kaže Dragan Zelić iz GONG-a i dodaje da odgovornost leži i na obitelji, ali i na Crkvi koja ima velik uticaj.

Čak 41 posto srednjoškolaca misli da je na vlasti koalicija u kojoj su HDZ, HSS i SDP, dok 26,8 posto misli da je na vlasti samo HDZ. Točan podatak da većinu u Saboru čine HDZ, HSS, SDSS i manjinski zastupnici, a donedavno i HSLS, znalo je tek 17,6 posto ispitanih.

– Vladajuće koalicije se mijenjaju, pa taj podatak i nije toliko značajan koliko je, primjerice, zabrinjavajuće da dio maturanata ne zna što je Ustav. Osnove činjenice iz političkog sustava trebao bi znati svaki građanin koji ima biračko pravo – zaključuje Zelić.
N. Jovanović