Pokrajine

Muke po đacima putnicima iz Srba

Do škole i natrag 140 kilometara

Nesreća minibusa u kojoj je ozlijeđeno šestero učenika i vozač, a koja je srećom završila bez većih posljedica, samo je otvorila Pandorinu kutiju problema i neriješenih pitanja koja već tri godine muče roditelje đaka iz Srba

U petak, 19. novembra zbog loših vremenskih uslova minibus sa 16 učenika iz Srba sletio je s državne ceste Knin-Gračac u mjestu Malovanu te se dvaput prevrnuo, pri čemu je ozlijeđeno šestero učenika i vozač. Djeca su prevezena najprije u Dom zdravlja u Gračac, a četvero je djece upućeno na specijalistički pregled u Opću bolnicu u Gospić gdje je njih nekoliko i tokom vikenda zatražilo liječničku pomoć.

Ova nesreća, koja je srećom završila bez težih posljedica, samo je otvorila Pandorinu kutiju briga, problema i neriješenih pitanja koja muče roditelje već tri godine: zašto njihova djeca od petog do osmog razreda, na putu od kuće do škole u Gračacu dnevno prevale i do 140 kilometara? Naime, od Srba do Gračaca i natrag imaju 80 kilometara vožnje, međutim…

Putovanje oko ekvatora

– 15 učenika putuje još dodatnih 30 km ujutro i 30 km naveče zbog jednog učenika iz Zrmanje kraj Knina. Skreću sa puta Srb-Gračac kako bi ga pokupili. Izračunali smo da naša djeca za četiri godine školovanja, na putu od kuće do škole i obrnuto, provedu kao na putu oko ekvatora. Zamislite kako se djeca osjećaju kada dođu kući poslije šest sati sjedenja u školi, najmanje dva sata autobusne vožnje i 140 prevaljenih kilometara? Dok se dijete odmori i izvrši svoje domaće zadatke, ode na spavanje u ponoć i tako stalno. Zimi je još gore. Djeca ustaju u šest ujutro, a kada su loši uslovi na cesti, ponekad se vraćaju u šest naveče. Naša su djeca umorna od tog putovanja, priča Mirjana Pualić, majka učenice Une Rastović.

Po kazivanju roditelja, djeca zimi, poslije sat vremena vožnje ujutro, često znaju biti vraćena iz Gračaca natrag kući pod objašnjenjem da su loši uslovi na cesti.

– Nekoliko puta smo reagirali na tu praksu škole. Kada nam se već djeca probiju kroz taj snijeg i led do škole, što ih vraćate natrag kući? Djeca zimi na taj način gube na školskom gradivu. Škola nam objašnjava da ne želi odgovarati za moguće posljedice ukoliko bi se nešto po povratku djeci dogodilo na putu, jer se nikad ne zna kakvi će uslovi na cesti biti naveče kada se budu vraćala kućama, priča Mirjana Pualić.

– Sva sreća, dobro sam prošla, istegnula sam samo vrat. Na vrijeme sam se uhvatila za sjedalo ispred sebe. Samo sam vidjela kako moji prijatelji lete po kombiju. Potom je nastalo vrištanje i histerija. Bili smo krvavi, rasječeni, u strahu i panici. Autobus se naglo okrenuo prema Srbu, zaljuljao i otklizao se nizbrdo nekih 15 metara. U tom prevrtanju izgubili smo obuću, a stvari i školske torbe su bile razbacane po kombiju. Iz busa smo izašli kroz otvor na krovu. Danas nismo krenuli u školu, nadam se da ćemo sutra, bar neki od nas, jer su liječnici nekima preporučili strogo mirovanje, priča Una Rastović, učenica sedmog razreda.

Dvanaestogodišnji Marko Kasalo proletio je kroz staklo minibusa, a vozilo mu je prikliještilo nogu. Iako je minibus morao biti podignut kako bi izvukli dječaka, on nije teže povrijeđen. U trenutku nesreće sjedio je sa starijim bratom, 14-godišnjim Matejom, na sjedištima naprijed do vozača.

– Ja sam izletio kroz šofer-šajbnu i onda ostao ispod kombija. Ostali su izlazili na krov, a ja nisam mogao da se pomaknem dok nisu došli neki ljudi i oslobodili me, kaže Marko koji je zadobio više povreda po tijelu i glavi, ali je prošao bez lomova.

– Ostale su modrice, bolovi u vratu i ramenu, ali to će proći, no bojim se za njihovo psihičko zdravlje. Djeca su uplašena, bude se noću, buncaju u snu, posebno stariji sin Mateo. Zamislite koji je to šok bio djetetu vidjeti da mu je na brata Marka pao kombi. Toliko je bio uzrujan u tom momentu da je pokušao sam da digne kombi s brata. Sreća u nesreći je bila ta što je ispod Markovih nogu bila udubina, priča Željka Kasalo.

Krivina na krivini

Dodaje da su roditelji i dosad strahovali, pogotovo zimi jer su uslovi na cesti izuzetno loši.

– Cesta bude klizava, inače je krivina na krivini, ispod ceste provalija. Kako sada da naša djeca i mi pobijedimo taj strah pri ulasku djece u kombi, pita Željka Kasalo.

Jedan od teže nastradalih učenika je Saša Kalinić. Ima slomljene nadlaktičnu i ključnu kost, te nosi longetu. Njegova mama Smiljka Rajak ističe da se Saša brzo oporavlja, iako je preko vikenda bio jako uznemiren.

– Stalno mu je pred očima bio prevrnuti kombi i vriska djece. Sada je najvažnije da su živi. Ne smijem ni pomisliti šta se sve moglo dogoditi. Škola je brzo reagirala i ponudila nam psihološku pomoć. Ne znam kada će Saša krenuti u školu, ističe Smiljka Rajak.

Najteže je prošao vozač autobusa, šezdesettrogodišnji Mirko Dubaić, kome su napukli kralježnica i dva rebra.

– Vozim 30 godina, ali prvi put mi se nešto ovakvo dogodilo. Naletjeli smo na jedan dio puta gdje je uz ledenu kiša padala i tuča. Vozio sam i manje od 30 kilometara na sat, ali u jednom trenutku je mini-bus proklizao, izgubio sam kontrolu i preko suprotne trake smo sletjeli s lijeve strane puta. Nisam ni sam siguran jesmo li se prevrtali jednom ili dvaput. Djeca su počela da viču, neka i plaču, ali na sreću svi smo se brzo pribrali. Autobus je ostao da leži bočno na strani gdje su vrata, pa su svi izlazili kroz šiber na krovu. Jednom dječaku je bila priklještena noga, a čim su naišle neke kamiondžije i šumari, svi zajedno smo brzo podigli kombi da izvučemo maloga. Srećom, noga mu nije bila slomljena, prepričava vozač Dubaić koji je bio negativan na policijskom alkotestu, ali ga čeka policijska prijava zbog vožnje neprilagođenom brzinom.

Uskoro bez dodatnih 60 km

Kako saznajemo od zamjenice župana Zadarske županije Rajke Rađenović (SDSS), učenici i njihovi roditelji uskoro mogu očekivati rješavanje bar dijela problema.

– Upravo se rješava prijevoz jednog učenika iz Zrmanje. Postoji prijedlog da će ga prevoziti drugi prijevoznik, kako učenici iz Srba ne bi dnevno prolazili još tih dodatnih 60 kilometara. Samo se čeka da osnovna škola u Gračacu uputi prijedlog županiji. Problem postoji već tri godine: roditelji su se žalili, škola se nije očitovala tim povodom, županija nije ni znala za taj slučaj i tako su godine prolazile, ističe Rajka Rađenović.

Da se i iza ovoga problema kriju novčane poteškoće otkrio nam je zamjenik načelnika Gračaca Milan Tankosić, koji kaže da je na području općine velika disperzija stanovništva, te da se zbog velikih troškova prijevoza koje općina nije imala otkud pokrivati, nije moglo izaći u susret Srbljanima.

Paulina Arbutina

Plan radova na PPDS-u u Karlovačkoj županiji

Bolji život za povratnike

U svaki od planiranih projekata jedinica lokalne samouprave mora uložiti polovicu sredstava, dok će ostalo dati država

U povratničkim mjestima na području Karlovačke županije, za sljedeću godinu planiran je veliki broj radova s ciljem poboljšanja infrastrukture. Svi ti objekti stradali su u i nakon “Oluje”, a onda zbog zuba vremena i neodržavanja. Plan radova je izrađen na inicijativu Srpskog narodnog vijeća i SDSS-a, uz pomoć nezavisnih zamjenika načelnika općina iz redova srpske manjine te onih koji su članovi nekih drugih političkih stranaka.

U svaki od navedenih projekata, jedinica lokalne samouprave mora uložiti polovicu sredstava odnosno na bilo koji drugi način osigurati 50 posto novaca, dok će ostalo dati država. Bliže realizaciji bit će i oni projekti koji su “papirnato” već gotovi. Koliko će to sve koštati za sada je teško procijeniti kao i kada će radovi završiti. Najviše projekata se odnosi na izgradnju, asfaltiranje, popravak cesta, puteva i na vodovodnu mrežu.

Ceste i putevi

U gradu Ogulinu to su ceste i putevi u naselju Gojak u dužini jednog kilometra; u naselju Donje Dubrave (Rebići) 1,5 km; u Drežnici u zaseoku Krekar – 2 km; u Ponikvama u zaseoku Prtenjaci – 2 km. U Drežnici je planirana cesta Trbovići-Tomići – 2 km; u Ponikvama zaseok Kušići 1 – km; u naselju Popović selo – 1 km; a u Donjim Dubravama zacrtani su građevinski radovi za vodoopskrbu naselja.

U gradu Slunju predviđena je rekonstrukcija lokalnog vodovoda u mjesnom odboru Veljun, izgrađenog prije 40 godina, i to na pojedinim dionicama. Time bi se osigurala opskrba vodom stanovnika Veljuna, Lapovca i Točka. U planu je cjevovod Slunj (Donje Taborište)-Veljun (vodospremnik) u dužini 18 km kao dio magistralnog vodovoda Lička Jesenica-Karlovac.

Izrađena je projektna dokumentacija. Na području Primišlja i Poloja trebalo bi urediti nekoliko izvora pitke vode; nerazvrstanih puteva ima oko 150 km, a prioriteti su državna cesta D 1-Crno Vrelo od 5 km i Mračaj-Dević dolina od 3 km. Zatim su tu rekonstrukcija niskonaponske mreže na području Veljuna; asfaltiranje županijskih cesta Veljun-Cvitovići od 6 km i Veljun-Primišlje (10 km).

U općini Lasinja planiraju asfaltiranje ceste Lasinja-Sjeničak Lasinjski od 3,8 km, za što postoji dokumentacija. U općini Tounj radi se o nasipavanju 4 km puteva. U općini Vojnić planirana je izgradnja puta Biljeg-Utinja vrelo od 5 km i Malešević selo-Kljajić brdo od 4 km.

U općini Barilović planirani su sanacija općinskih nerazvrstanih puteva u dužini 3 km; građevinski radovi za vodoopskrbu naselja u dužini 850 metara Barilović-Kosijersko Selo; sanacija stambenog objekta sa sedam stanova u Perjasici; elektrifikacija u Gornjem Poloju šest kuća i u Novom selu Perjasičkom.

U općini Krnjak očekuju nasipavanje puteva Velika Crkvina-Karas most od 4,5 km, Velika Crkvina-Markovići od 3 km i Gornji Skrad-Ponorac (1,5 km) te izgradnju puteva Vojnički Grabovac-Mihajlović poljana od 2 km, Ponorac-Vujaškovići od 2 km i Pavkovići-groblje Peradovac od 1 km.

Planirani su također vodoopskrba južnog dijela općine, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda naselja Krnjak i dijela naselja Krnjački Grabovac te iskop za magistralni vodovod Budačka Rijeka-Trupinjak od 5 km.

Rekonstrukcija vodovoda

U općini Saborsko plan se odnosi na tri sela: Ličku Jesenicu, Begovac i Blatu. Potrebna je sanacija i nasipavanje lokalnih puteva od 3,5 km. Očekuje se rekonstrukcija i popravak vodovoda Lička Jesenica-Begovac uključivo sa zaseocima Ogrizovići i Blata u dužini 4,5 km. Potrebno je 450 hiljada kuna. Rekonstruirao bi se i obnovio parohijski dom u Ličkoj Jesenici kojeg koriste sve političke stranke sa područja ova tri naselja.

U općini Plaški bit će izvršeno presvlačenje asfaltom ceste Plaški-Staroselo-Latin u dužini 3,5 km, za što postoji projektna dokumentacija, sanacija ceste Međeđak od 2 km i Kunić od 2 km te nasipavanje ceste Blata od 2 km; kao i obnova i rekonstrukcija vodovodnog sistema općine Plaški. U saradnji s UNDP-om napravljena je projektna dokumentacija za gospodarenje vodoopskrbnim sistemom; obnovu i rekonstrukciju mrtvačnica u naselju Međeđak i Plavča draga; te obnovu pravoslavne crkve Vavedenje Presvete Bogorodice i parohijskog doma u Plaškom, spomenika kulture nultog stupnja i pod zaštitom Ministarstva kulture, a potrebna su ogromna sredstva i stručni pristup.

Milan Cimeša

Neobična politika kistanjskog vijećnika Bože Šuše

Načelnika prijavio DORH-u zbog srpske zastave

Šuša je “slučaj barjak” prijavio Državnom odvjetništvu u Kninu. Sa tužilaštvom se nije igrati, pa je barjak privremeno završio u općinskom depou

Vijećniku Općine Kistanje Boži Šuši zasmetala je srpska zastava na jarbolu ispred općine. Dojadilo je potom općinskom načelniku Slobodanu Rončeviću Šušino jadikovanje i naredio je da se zastava skine.

No doseljeni Janjevci sasvim su normalno ispred srpske zastave prolazili u općinu, poštu i uredno rješavali svoje poslove. Istina, nekome je zastava bila zasmetala u maju mjesecu, pa ju je malo skinulo, ali odmah je osvanula nova. I tako su zemaljski bukovički dani tekli sve dok Šuša, inače vijećnik općinskog vijeća ispred Demokratske partije Srba, po ko zna koji put nije tražio njeno skidanje. Štoviše, Šuša je “slučaj barjak” prijavio Državnom odvjetništvu u Kninu. Sa tužilaštvom se nije igrati, pa je barjak privremeno završio u općinskom depou. Načelnik Rončević tvrdi da neće dugo tamo stajati i da će koliko sutra ponovno vijoriti i podsjećati da u ovoj opštini živi preko polovica Srba. Plus Božo Šuša.

A da bi barjak koliko sutra mogli podići opet na jarbol, treba kozmetički dotjerati opštinski statut koji pobliže reguliše ovu materiju i umjesto riječi “u svečanim prilikama”, kako sada stoji u članu 56, treba da stoji formulacija “ne samo u svečanim prilikama”, “trajno”, “svakodnevno” i sl.

Pitanje je dijele li Šušini birači njegov stav o skidanju zastave? Pitanje je da li njegov stav o ultimativnoj tužbi DORH-u i zahtjevu za skidanju zastave dijele i stranački mu šefovi? Tvrdnju potkrepljujem njihovim dosadašnjim nacionalnim “bekgraundom” i posebno činjenicom da smo još malo pa u izbornoj godini, a srpske glasove će teško biti napabirčiti skidanjem srpskih simbola. Pitanje je i je li Šuša stranački vijećnik ili slobodnjak u punom smislu te riječi? Koliko medijsko pamćenje služi, niko se iz vodstva DPS-a nije od Šušina poteza ogradio.

Eto, potrudio se vijećnik Šuša da bude vrsniji pravnik od Šeksa i Vukojevića skupa. I sigurno se osjeća ponosnim što prolazeći Kistanjama više ne gleda “mrski mu barjak”. Isto tako, reče i da se ima kazniti i Rončević koji je nezakonito, prema Šuši, zastavu stavio, iako je jasno svakome, ali ne i “narodnom deputatu” Boži Šuši, da je zastava stavljena u skladu sa članom 14. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Boro Rkman

Provaljeno u pravoslavnu crkvu u Utinji

Ukradene pozlaćene obredne posude

U mjestu Utinji, koje je u sastavu grada Karlovca a od grada je udaljeno dvadesetak kilometara, u periodu između 15. oktobra i 15. novembra nepoznati počinilac ili više njih provalili su u pravoslavnu crkvu. Odnesena su dva pozlaćena svijećnjaka i dvije pozlaćene posude koje služe u crkvenim obredima. Materijalna šteta se procjenjuje na više hiljada kuna. Provalu je otkrio jedan mještanin koji je pošao zvoniti u crkvu prilikom jednog sprovoda.

Drugi karlovački paroh, jerej Saša Umićević, kaže da ga je ovaj događaj neugodno iznenadio, jer kada je nedavno dolazio u Karlovac rečeno mu je da je to miran kraj, kao i utinjski dio Korduna gdje nema incidenata. Umićević je izrazio nadu da će počinioci biti ubrzo uhvaćeni i da se nešto slično više neće događati. M. C.

SKD “Prosvjeta” obilježila 80-godišnjicu rođenja Borislava Pekića

Veliki pisac, istinski kozmopolit

Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” i Centralna biblioteka Srba u Hrvatskoj u Zagrebu, u suradnji s Bibliotekom grada Beograda, obilježili su 80 godina od rođenja jednog od najznačajnijih srpskih književnika druge polovine 20. vijeka

Izložbom “Borislav Pekić – povodom 80 godina od rođenja” i predavanjem profesora književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Dušana Marinkovića, Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” i Centralna biblioteka Srba u Hrvatskoj u Zagrebu, u suradnji s  Bibliotekom grada Beograda, obilježili su 80 godina od rođenja jednog od najznačajnijih srpskih književnika druge polovine 20. vijeka. U prostorijama “Prosvjete” otvorena je izložba koju je kroz tridesetak plakata s podacima o Pekiću osmislila Olga Krasić Marjanović.

Publici koja se okupila u velikom broju, obratili su se šef Centralne biblioteke Velimir Sekulić, direktorica Biblioteke grada Beograda Jasmina Ninkov i autorica izložbe, dok je Marinković govorio o Pekićevom životu, djelu i okolnostima u kojima je ono nastajalo.

– Izložba je prvi puta postavljena 2007. godine kad se obeležavala 15-godišnjica Pekićeve smrti, rekla je Olga Krasić Marjanović koja je govorila i o Pekićevom stvaralaštvu u svim književnim žanrovima, pri čemu je veliki dio svog književnog opusa napisao u tuđini. Podsjetila je da je Pekić bio dramski pisac i da su po njegovim djelima rađene brojne kazališne predstave.

Ističući da je i ova izložba vid opsežne suradnje Biblioteke grada Beograda sa srodnim institucijama, Jasmina Ninkov je podsjetila da je izložba u martu ove godine postavljena u Parizu, mjesec dana ranije u Rijeci i sada u Zagrebu

– Drago mi je da smo skrenuli pažnju na Pekića i hrvatskoj javnosti jer je Pekić, osim što se bavio nacionalnom istorijom Cincara i Srba, bio istinski kospomolit. U bivšoj Jugoslaviji je neke romane objavio u Zagrebu, kao na primer “Besnilo”, “Pisma iz Tuđine” i “Nova pisma iz Tuđine”, kao i dvotomnu “Atlantidu” koje je Znanje štampalo u dva izdanja, 1988. i 1989. godine, rekla je Olga Krasić Marjanović.

U “Prosvjeti” je dva dana kasnije profesor Marinković održao predavanje u kome se posvetio analizi Pekićevih nekih najznačajnijih djela – od “Vremena čuda”  i “Zlatnog runa” do “Kako upokojiti vampira”, uspoređujući njegov stil i izražaj s drugim poznatim srpskim književnicima, na primjer s Desnicom.

Borislav Pekić rođen je 4. februara 1930. u Podgorici, a kasnije je živio i školovao se u Beogradu. Prije nego što se 1965. javio u srpskoj književnosti “Vremenom čuda”, pet godina je izdržavao kaznu zatvora kao pripadnik tada zabranjene demokratske omladine. Nakon  pomilovanja, studirao je eksperimentalnu psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a zatim je od 1958. do 1964. bio dramaturg i filmski scenarist. Od 1971. do smrti živio je i radio u Londonu.

Nenad Jovanović

Stručni seminar za voditelje folklora u Vukovaru

Narodne nošnje Srba

U okviru seminara održana je i promocija monografije “Narodne nošnje Srba” autora Ivana Terzića i Slobodana Bugarčića, a u izdanju beogradske izdavačke kuće Etno foto

U organizaciji Koordinacionog odbora Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem, u Vukovaru je održan stručni seminar za voditelje folklornih grupa i kulturno-umetničkih društava koja deluju na tom području. Predavačica je bila Desa Đorđević iz Beograda, dugogodišnja profesionalna igračica srpskog nacionalnog ansambla “Kolo”, koreografkinja i istraživačica, koja je govorila o iskustvima u radu sa mladim folklorašima.

– Pokušala sam da im ukažem na sve što je važno u našem radu sa mladim ljudima, u pribiranju i upotrebi građe koju nađemo, kako to uobličiti i preneti na pozornicu, kako to preneti svojim igračima i koje su to važne stvari na koje svaki umetnički rukovodilac društva ili voditelj folklorne sekcije mora da obrati pažnju. Najvažnije je poštovati narodnu tradiciju i ono što je narod stvorio, jer mi smo samo prenosioci onog što je narod davno pre nas napravio, istakla je ova vitalna 83-godišnjakinja, dodajući da je vidljiv interes učesnika seminara i želja da svoja društva unaprede.

Na seminaru su učestvovali predstavnici desetak folklornih anasambala iz pododbora SKD “Prosvjeta” i kulturno-umetničkih društava.

– Bio je ovo prvi teoretski seminar u okviru naših redovnih aktivnosti osposobljavanja kadrova za voditelje folklornih sekcija. Hteli smo iskoristiti mogućnost da seminar održi  upravo Desa Đorđević koja je proputovala čitav svet i ima ogromno iskustvu u oblasti folklora, kaže Branko Kurucić, predsednik “Prosvjetinog” Koordinacionog odbora.

U okviru seminara održana je i promocija monografije “Narodne nošnje Srba” autora Ivana Terzića, etnologa iz Užica i Slobodana Bugarčića, fotografa iz Beograda, a u izdanju  beogradske izdavačke kuće Etno foto. Obojica autora bili su dugogodišnji folkloraši. Na oko 200 stranica ove knjige formata A 3 nalazi se preko 300 fotografija popraćenih tekstom. Predstavljena monografija plod je dvogodišnjeg rada dvojice autora, od čega su godinu dana proveli na terenu istražujući narodne nošnje.

– Pokušali smo da objedinimo čitav srpski etnički prostor od Bele krajine u Sloveniji do Ohrida u Makedoniji. Zastupljeno je oko 150 tipova muških, ženskih, dečjih, svakodnevnih, ritualnih i drugih nošnji sa 99 lokaliteta i 16 većih regija u kojima žive Srbi, kaže Terzić

dodajući da monografija predstavlja celokupnu sliku odevanja s kraja 19. i početka 20.veka.  Mladi etnolog je najavio i dopunjeno izdanje ove monografije te pripremu još jedne knjige koja će obuhvaćati kako narodne nošnje Srba, tako i drugih etničkih zajednica na području Srbije.

– Kada smo krenuli u čitav posao, u folklornim vodama raširio se glas o tome. Mnogi su nas kontaktirali, ali svuda nismo mogli otići u istom trenutku i za kratko vreme. Onda smo morali  jednostavno da presečemo i objavimo ono što smo do tada prikupili, jer kraja ne bi bilo koliko se novih tipova nošnji otkrivalo. Tako da sam kao autor i etnolog svestan propusta ove knjige, ali se ne želimo zadržati na tome… Biće tu prošireno i dopunjeno izdanje, a planiramo i monografiju o narodnim nošnjama svih etničkih zajednica Srbije, tako da ćemo zasigurno još raditi na ovom polju, objašnjava Terzić.

Dragana Bošnjak

Završen Festival kazališnog stvaralaštva u Belom Manastiru

Dvije nagrade Đurđevčanima

Čak dvije nagrade otišle su u Đurđevac i to ona za najbolju režiju (Marinko Ivanišević) i za najbolju predstavu “Pitanje časti”

Povodom Dana grada Belog Manastira, održan je prvi Festival kazališnog stvaralaštva Beli Manastir. Od 5. do 14. novembra u okviru festivala javno je predstavljena knjiga “Čarolija kazališta” Daniele Taslidžić Herman i Davorina Taslidžića te su izvedene predstave “Vila Lala” (Kazalište “Mika Živković” Retkovci), “Dnevnik Adama i Eve” (Satiričko kazalište mladih Slavonski Brod), “Pokondirena tikva” (Dramski ansambl KUD-a “Branko Radičević” Pačetin), “Ptičice” (Gradsko amatersko kazalište Županja) i “Pitanje časti” (Gradsko kazalište Đurđevac).

Festival je, uz predsjednicu Gradskog kazališta Beli Manastir Danielu Taslidžić Herman, službeno zatvorio belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš. U zabavnom dijelu programa publici su se predstavile pjevačice Tanja Marić i Kristina Krušelj, dok je žiri u sastavu Vlasta Ramljak, Davorin Bubalović i Silvija Kifer odlučivao o najboljima.

Nagradu za najbolju sporednu mušku ulogu dobio je Marko Sabljaković iz Retkovaca, za najbolju sporednu žensku ulogu Aleksandra Kuđeljić iz Pačetina, za najbolju glavnu mušku ulogu Darko Avramović iz Županje, a za najbolju glavnu žensku ulogu Martina Lemaić iz Slavonskog Broda. Čak dvije nagrade otišle su u Đurđevac i to ona za najbolju režiju (Marinko Ivanišević) i najbolju predstavu u cjelini.

Gradsko kazalište Beli Manastir, u suradnji s Centrom za kulturu Grada Belog Manastira, organiziralo je Festival kazališnog stvaralaštva u nadi da će se 80 godina duga tradicija belomanastirskog kazališnog amaterizma uspješno nastaviti. J. Nedić

Priznanje Rajku Lukiću za liniju nakita “Božićni cvet”

Nagrada borovskom zlataru

Na 15. Međunarodnoj izložbi zlatarstva, časovničarstva i optike “Sjaj” održanoj na Novosadskom sajmu, borovski zlatar Rajko Lukić osvojio je diplomu sa bronzanom medaljom za liniju nakita “Božićni cvet”.

Vlasnik vukovarskih zlatara “Rim” i “Pauk” do sada je na ovoj izložbi osvojio po dve zlatne, srebrne i bronzane medalje, a takmičiće se, kako je najavio, i sledeće godine. Inspiraciju za liniju nakita koju sačinjavaju prsten i naušnice, pronašao je u lepoti žarkocrvenog cveta koji još nazivaju i Božićnom zvezdom.

– Budući da je božićni cvet crvene boje, a da su u modi dijamanti, napravili smo kombinaciju  koralja okruženog sa šest dijamanata, objašnjava Lukić dodajući da izložbeni primerak nije na prodaju, ali da će u tu svrhu izrađivati replike.

Ovaj 53-godišnji inženjer mašinstva i član Međunarodnog udruženja zlatara sa sedištem u Novom Sadu, zlatarstvom se bavi već 17 godina. U tome mu pomaže i 22-godišnja ćerka Milica, studentkinja menadžmenta. Reč je, ističe Lukić, o kreativnom poslu. Bez obzira na recesiju i slabiju kupovnu moć stanovništva, uveren je da će zlato ostati statusni simbol. Prestižna novosadska izložba ove godine je okupila stotinjak izlagača iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Grčke i Turske. D. B.

Susret odgonetača i zagonetača u Vinkovcima

Prošlog vikenda u Vinkovcima je održan Susret odgonetača i zagonetača Hrvatske (SOZAH), dvadeset i šesti po redu, a u organizaciji Zagonetačkog društva Vinkovci. Na Susretu je učestvovalo 27-ero enigmatičara iz Hrvatske (Beli Manastir, Bjelovara, Rijeka, Slavonski Brod, Varaždin, Vinkovci, Zagreb), BiH (Orašje) i Srbije (Novi Sad). Učešćem Nedjeljka Nedića iz BiH i Zorana Radisavljevića iz Srbije, susret je dobio i međunarodni karakter.

Pored druženja i beskrajnih enigmatskih razgovora, učesnici su bili zaokupljeni rješavačkim i sastavljačkim takmičenjem. Najbolji u sastavljanju bio je Boris Nazanski, glavni urednik zagrebačke enigmatske revije “Kvizorame”, a drugo i treće mjesto zauzeli su Valter Kvalić iz Vozilića kod Opatije i Novosađanin Zoran Radisavljević. U rješavačkom takmičenju prvi put je na takvim manifestacijama pobijedila jedna žena: Srebrenka Takšić iz Vinkovaca. Drugo i treće mjesto zauzeli su Pero Galogaža, glavni urednik riječkom enigmatskog časopisa “Feniksa”, i Ilija Ozdanovac iz Privlake. Ekipno je i u sastavljanju i u rješavanju pobijedila ekipa “Feniksa”. J. Nedić

Društveni i kulturni život dijaspore u Švicarskoj

Devetnaest godina SKD Ciriha

Članovi društva dovodili su poznate glumce, književnike i akademike u svoje prostorije, obogaćujući težak pečalbarski rad dahom rodnog neba

Devetnaesta po redu skupština Srpskog kulturnog društva Cirih održana je u prostorijama u predgrađu Ciriha Dibendorfu, uz prisutnost članova, simpatizera i generalne konzulke Republike Srbije Svetlane Stanković. Rad skupštine pratili su Milan Andrić i Milan Damjanac ispred Saveza srpskih klubova Švicarske.

Kao i svake godine do sada, devetnaest zaredom, ovo društvo je prepoznatljivo u očima srpske dijaspore kao društvo koje se kulturom održalo, bez posebne financijske pomoći. Šezdeset četvero aktivnih članova društva dovodilo je poznate glumce, književnike i akademike u svoje prostorije, obogaćujući težak pečalbarski rad dahom rodnog neba i neutaživom gladi za napisanom ili izgovorenom riječi.

Prostorije SKD služe i drugim organizacijama za njihove potrebe. Tako su se ovdje skrasili i srpski pisci, dječje kazalište, Savez srpskih klubova, sportaši i njihovi klubovi. Na poziv društva ovdje se održavaju i važna predavanja iz zdravstvene kulture, imigracije, pravni savjeti iz socijalnog i mirovinskog osiguranja – sve na jeziku domaćina Švicaraca. Nisu izostali ni dječji paketići ili proslava školske slave Svetog Save ili disko večeri uz Mirka Bašića. Ove godine ostvaren je u ljetnim mjesecima pozitivan priliv sredstava zahvaljujući svjetskom nogometnom prvenstvu, a prihod bi bio i bolji da je Republika Srbija duže učestvovala u natjecanju. Veliki televizor kao platno bio je stalno opsjednut, a miomirisi kuhinje izazivali su i pojačavali apetit.

Za uspješnu poslovnu godinu najzaslužnija je predsjednica Branislava Đorđević. Ova penzionirana zubarica upotrijebila je sve svoje znanje i vrijeme i poznanstva da joj svaka akcija uspije. Njeno ime u beogradskim, novosadskim i niškim kulturnim krugovima je znano i predstavlja sinonim za zemljake u “zemlji Švajcarskoj”.

SKD ima svoj mjesečni bilten koji samo štampa i dostavlja ga elektronski svim zainteresiranima. Oni su otvoreni prema svima i svuda cijenjeni. Za njih je saznalo i Ministarstvo za dijasporu i njihova tri projekta sufinanciralo u ovoj godini.

Večer poezije Milisava Đurića

U prepunoj sali SKD-a u Cirihu tražila se stolica više kako bi se u prijatnoj atmosferi uživalo u večeri poezije pjesnika Milisava Đurića. Stihove iz svježe odštampanih knjiga “U cvijetu irisa” i “Azbuka i abeceda” govorili su pjesnici Goran Ivanović, Milena Vukoje Stamenković, te Varadinka Vanja Miloradović i Svetozar Marković.

Raspjevani Milisav umače stih u ostatke sjećanja na drage osobe, tamo ispod Trebave gdje je rođen i gdje je kao osnovac počeo da piše stihove. Do sada je objavio knjige poezije “Trebavski zov”, “Trebavska zora” i “Pod suncem Balkana”. Milisav stihom slobodno korača putem jednostavnosti, putem tradicionalnog narodnog jezika oslanjajući se na Jakšićevo, Šantićevo i Erićevo pjevanje. “Azbuka i abeceda” je knjiga namijenjena mališanima, đačićima prvašima, gdje svako slovo od A do Š, odnosno A do Ž, ima svoje početno slovo i ilustraciju u boji. Knjiga je urađena po pravim pedagoško didaktičkim pravilima i naći će se zasigurno u rukama roditelja koji će čitati djeci.

Milka Kajganić