Blindirani euro

Prošlog je tjedna na samitu u Bruxellesu Europsko vijeće dogovorilo osnivanje trajnog mehanizma za sprečavanje bankrota prezaduženih članica eurozone. Kreditiranje takvih zemalja tako će biti moguće i nakon što 2013. istekne privremeni mehanizam s fondom od 750 milijardi eura. Osnivanje trajnog fonda, kojem nije određen gornji limit, tumači se kao poruka da će Unija učiniti sve kako bi spasila euro.

Da bi se to omogućilo, Lisabonski će se ugovor morati nadopuniti dvjema rečenicama: “Članice čija je valuta euro smiju osnovati mehanizam za stabilnost koji će se aktivirati u slučaju da to postane neophodno, kako bi se zaštitila stabilnost eurozone kao cjeline. Pružanje financijske pomoći putem tog mehanizma bit će podvrgnuto strogim uvjetima.” Na promjeni Lisabonskog ugovora insistirala je njemačka kancelarka Angela Merkel, želeći otkloniti mogućnost da se na njemačkom ustavnom sudu pokuša dovesti u pitanje ustavnost takvog mehanizma.

Spirala rezova

Amandman bi trebao biti usvojen u ožujku, a do kraja iduće godine ratificirat će ga sve članice, kako bi stupio na snagu početkom 2013. Predsjednik EU-a Herman Van Rompuy rekao je da članice neće morati održavati referendume o ovom pitanju, te da će se odluke donositi jednoglasno, pri čemu će Njemačka, kao najveći kreditor, imati pravo veta.

Njemačka kancelarka insistirala je da kreditiranje bude uvjetovano fiskalnom disciplinom članica, pa je u amandman Lisabonskog ugovora taj uvjet i ubačen. Angela Merkel je tražila i da se u mehanizam uključi obaveza sudjelovanja privatnih kreditora banaka u restrukturiranju dugova, no to je odbačeno, a kao kompromisno rješenje dogovoreno je da se o tome ubuduće odlučuje “na pojedinačnoj bazi”. Zatražila je i što skoriju diskusiju o tome kako “bolje harmonizirati” ekonomske politike članica, uključujući i proračune i sustave socijale.

Hoće li ovo zaista stabilizirati eurozonu i kakav će učinak imati na odnose članica, tek će se vidjeti, s obzirom na to da je u pitanju najgora kriza eura od njegovog uvođenja. Počelo je prošlog proljeća u Grčkoj, kada je toj zemlji isporučeno 110 milijardi eura pomoći kako bi zakrpala deficit državnog proračuna od 14 posto BDP-a. Odmah nakon toga osnovan je privremeni mehanizam, a u studenom je Irska postala prva država koja je od njega zatražila pomoć, da bi gotovo istovremeno počela i klađenja na bankrot Španjolske, Portugala i, u manjoj mjeri, Italije.

Unatoč najnovijoj odluci EU-a, kreditni rejting Irske ponovno je snižen, a istu su “prijetnju” dobile i Španjolska i Grčka. To se tumači kao pokazatelj da financijska tržišta nisu zadovoljna novim mjerama, pa je većina analitičara financijskih institucija komentirala da je Unija “propustila priliku da smiri tržišta”. Naime, dužnosnici MMF-a i igrači na financijskim tržištima žalili su se da spašavanje jedne po jedne zemlje i davanje pozajmica s visokom kamatama u kombinaciji s programima štednje neće riješiti europsku dužničku krizu, nego će te zemlje, dapače, gurnuti u spiralu rezova, većih poreza i ekonomskog pada.

Ograničeni dosezi mehanizma

Luka Brkić, profesor političke ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, za “Novosti” kaže da je ovaj mehanizam “pokušaj stabilizacije eurozone i pokušaj da se legitimira status eura kao druge valute svijeta nakon dolara, ali i samo kap u moru problema eurozone, s obzirom na to da njezine članice nemaju zajedničku fiskalnu politiku”.

– Kada se problem pogleda u tom kontekstu, onda se jasnije vidi da su njegove dimenzije prevelike da bi ga anulirao taj mehanizam. Primjerice, pokazalo se i da je sam Pakt o stabilnosti, koji definira jedinstveno valutno područje, također nedostatan i da je pao na ispitu ispunjavanja Mastriških kriterija i to ne samo kod zemalja u krizi nego i kod Njemačke, Francuske i drugih koje su probile limit deficita državnog proračuna od tri posto BDP-a. Problem se dodatno komplicira kada se zna da je riječ o integraciji nacionalnih država koja nadilazi uobičajene ekonomske integracije i čije članice zadržavaju legitimitet u fiskalnim politikama. Stoga taj stabilizacijski mehanizam jest pomak u problemima oko jedinstvene valute, ali on neće riješiti sve te opasnosti, jer su mu dosezi vrlo ograničeni – objašnjava Brkić.

Istovremeno, prvi put u posljednjih 12 godina Europska središnja banka (ESB), koja upravlja monetarnom politikom 16 članica eurozone, udvostručila je rezerve sa 5,8 na 10,8 milijardi eura, kako bi se lakše nosila sa sve većim kreditnim rizicima i promjenjivošću tržišta. Od prošlog je svibnja ESB potrošila 72 milijarde eura na kupovanje državnih obveznica Grčke, Irske i Portugala, no udvostručenje rezervi, kažu analitičari, poslužit će samo za pokrivanje rizika otpisa 72 milijarde eura obveznica koje je dosad kupila, ali ne i za kupovanje novih, što nije po volji financijskim tržištima.

Sukob oko obveznica

Još jedno pitanje oko kojega su se neke članice prilično neuvijeno sukobile odnosilo se na mogućnost izdavanja obveznica eurozone. Za tu su se ideju zalagali predsjednik eurozone Jean-Claude Juncker, šef Europskog parlamenta Jerzy Buzek i predsjednik MMF-a Dominique Strauss-Kahn, tvrdeći da bi “vezivanjem” europskih dugova i izdavanjem obveznica zemalja eurozone umjesto onih pojedinačnih, te obveznice bile manje atraktivne financijskim špekulantima, jer bi za njih garantirale sve članice. Time bi se smanjile i kamate, kao i vjerojatnost da se dugovi neće otplatiti. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, a naročito Angela Merkel, tome su se usprotivili, tvrdeći da će obveznice eurozone “smanjiti pritisak na članice da izbalansiraju svoje proračune”. Angela Merkel je u njemačkom parlamentu rekla i da bi to moglo dovesti do “kolektivizacije rizika”, te da je rješenje “više harmonije i kompetitivnosti među članicama”. Na insistiranje Njemačke, pitanje je izbačeno s programa samita, a Juncker je Angelu Merkel zbog toga optužio da se ponaša “neeuropski”, aludirajući na činjenicu da bi euro-obveznice povećale kamate zaduživanja Njemačke, koje su sada niske zahvaljujući snazi tamošnje ekonomije. No debata o ovom pitanju sigurno će se nastaviti, s obzirom na to da je Europski parlament donio rezoluciju kojom se od Komisije traži da se ta ideja pomno prouči.

Profesor Brkić također smatra da izdavanje euro-obveznica u ovom trenutku nije potrebno.

– Ako imate čvrstu i stabilnu valutu s visokim stupnjem pouzdanosti, onda je logično da bi to smanjilo rizik i kamate na zaduživanja, no to ima smisla samo ako je valuta jaka, dok je euro sada u problemima. Dakle, to bi trebalo eventualno napraviti u drugoj fazi, tek nakon stabilizacije valute – kaže Brkić.

Građani bez zaštite

Mnogi kritičari smatraju da ovakav mehanizam štiti isključivo banke i druge igrače na financijskim tržištima, i to trajno, dok, s druge strane, ništa ne štiti građane od njihova neodgovornog ponašanja. Tvrde da će on međunarodnim špekulantima osigurati da im se i ubuduće nadoknađuju gubici iz proračuna zemalja, jer će primateljice pomoći biti obavezne podvrći se programima štednje čije će uvjete diktirati MMF, ESB i Komisija. S druge, pak,  strane, privatni kreditori banaka neće automatski snositi posljedice.

Luka Brkić kaže da je “istina da se banke štite, ali je isto tako točno i da je stabilnost financijskog sustava javno dobro, pa je s tog aspekta legitimno da o njemu brine država”.

– S druge je strane šire pitanje arhitektonike globalnoga financijskog sustava i što da se s njom radi, s obzirom na to da smo došli u situaciju da je ona odvojena od sfere realne ekonomije. Pritom je bankarski sektor koliko-toliko i reguliran Bazelskim sporazumima, no fondovska i druga slična tržišta nisu, pa se stalno pojavljuje lov u mutnome. Naravno da se onda postavlja pitanje kakav je smisao ekonomskog rasta, ako on nije ravnomjerno distribuiran među stanovništvom. Stoga je legitimno pitati kako redefinirati tu arhitekturu. Na tom su tragu i pokušaji stvaranja drugih monetarnih unija, poput skupine G20 u kojoj sudjeluju i zemlje u razvoju, poput Indije, Brazila i Kine – zaključuje Brkić.

Europski svinjac

Stanje u europskim zemljama u krizi, posprdno nazvanima PIIGS (svinje: Portugal, Italy, Ireland, Greece, Spain), nije se promijenilo zbog odluke EU-a. Kamate na osiguranje državnih obveznica Španjolske su narasle, a agencija za procjenu kreditnog rejtinga Moody’s “upozorila” je tu zemlju da će joj smanjiti rejting, ali i rekla da ne očekuje da će morati tražiti pomoć kao Irska i Grčka. Vlada Portugala najavila je, pak, administrativne i fiskalne reforme kako bi poboljšala gospodarski rast. U Irskoj je parlament odobrio prihvaćanje pomoći, ali je opozicija najavila da će ponovno pregovarati o uvjetima kada iduće godine dođe na vlast. Moody’s je dan nakon samita Irskoj smanjio kreditni rejting na tri boda iznad razine “smeće”. Jean-Claude Juncker pozvao je Španjolsku i Portugal da “prezentiraju detaljne strukturne reforme koje će ići dalje od već najavljenih planova konsolidacije”. Rekao je i da “ne vidi razloga zašto bi financijska tržišta kažnjavala Italiju, s obzirom na to da je ona odobrila mjere štednje i poduzela napore za poboljšanje javnih financija”. Izvršni direktor MMF-a Strauss-Kahn izrazio je optimizam da će Španjolska prebroditi dužničku krizu bez traženja pomoći, dodavši da “ne vidi prijetnju egzistenciji eura”.