Evidentirane još 44 zatajene žrtve

U okviru provođenja projekta “Ljudski gubici u Hrvatskoj 1991-1995” koji Dokumenta – Centar za suočavanje s prošlošću u Sisačko-moslavačkoj županiji privodi kraju, istraživački timovi od početka godine razgovarali su s više od 4.000 osoba koje su dale podatke za preko 2.000 stradalih s područja županije – kaže Igor Roginek, voditelj projekta.

Prikupljena su imena i okolnosti nestanka za 44 osobe s područja Gline, Petrinje, Novske i Jasenovca, koje se ne nalaze na službenom popisu Vladine Uprave za zatočene i nestale i Hrvatskog Crvenog križa, objavljenom u “Knjizi osoba nestalih na području Republike Hrvatske” u siječnju 2010.

Iz različitih izvora evidentirano je preko 4.500 poginulih, ubijenih ili nestalih s područja županije, a snimljeno je više od 2.000 fotografija lokacija stradanja, masovnih grobnica i grobova. Roginek ističe da će sve prikupljene podatke proslijediti pukovniku Ivanu Grujiću i Upravi za zatočene i nestale.

– Uzrok dosadašnjeg neevidentiranja leži u činjenici da su u devedesetima, prema tada važećim propisima, samo članovi najuže obitelji mogli prijaviti nestanak osobe – kaže Roginek.

Terenskom radu prethodilo je opsežno istraživanje i priprema: obrada i analiza različitog gradiva, uključujući više od 80 knjiga, nekoliko stotina različitih novina i časopisa iz devedesetih, zatim tisuće stranica sudske dokumentacije i stotine različitih popisa.

– Tek nakon kvalitetne logističke pripreme stvoreni su uvjeti za provjeru i nadopunjavanje prikupljenog gradiva na terenu, najčešće metodom strukturiranih intervjua s obiteljima poginulih i nestalih. Trudili smo se uvijek doći do najbližih srodnika stradalih, no to ponekad nije bilo moguće jer su stradavale čitave obitelji, pa smo podatke i informacije mogli prikupiti samo od daljnje rodbine ili susjeda. Osim toga, brojna su sela, pa čak i čitava područja, još uvijek napuštena i potpuno prazna, što je dodatno otežalo rad na prikupljanju podataka – ističe Roginek. Naglašava da je suradnja s organizacijama i institucijama, od nivoa države i županije do onih lokalnih, bila prilično dobra.

– Ipak, bilo je zanimljivo primijetiti razliku u pristupu i spremnosti na suradnju kod lokalnih ureda iste organizacije: dok su jedni uredi bili voljni dati na uvid svoju dokumentaciju, drugi uredi u istoj županiji nisu bili spremni za bilo kakav oblik suradnje. Lokalni predstavnici vjerskih institucija, katoličkih i pravoslavnih, pozitivno su reagirali na našu inicijativu i pomogli nam prilikom istraživačkog rada, kao i predstavnici pojedinih gradova i općina – kaže Roginek.

U narednom razdoblju u Dokumenti planiraju završiti rad na području županije i nastaviti rad u Zapadnoj Slavoniji. Nakon toga na redu su Istočna Slavonija i područje Posavine, čime će polako zatvoriti taj dio Hrvatske. Očekuju da će za završetak projekta, odnosno za obradu  cijele Republike Hrvatske trebati još dvije godine. Rezultat istraživanja bit će baza podataka sa što više provjerenih i pouzdanih činjenica o žrtvama rata, potkrijepljenih različitom digitaliziranom građom.