Hiljadu zašto, hiljadu zato

Komesar za proširenje EU, Štefan File, doneo je u Beograd Upitnik na osnovu kojeg Evropska komisija treba da oceni spremnost Srbije da dobije status kandidata za članstvo u EU, i predao ga srpskim zvaničnicima. Premijer Srbije Mirko Cvetković obećao je da će Upitnik biti popunjen do kraja januara 2011, napominjući kako očekuje da će Srbija u drugoj polovini sledeće godine dobiti status kandidata. Rok od dva meseca za popunjavanje Upitnika nije nerealan, jer su na slična pitanja odgovarale susedne države, pa je tri četvrtine posla sigurno već obavljeno i materija apsolvirana. Davanje odgovora zapravo je polazna linija Srbije. To je osnov za ocenu na kome je stepenu razvoja u odnosu na ispunjavanje standarda.

“Meka pozicija” EU-a

Koliko god srpski zvaničnici s optimizmom dočekali Upitnik i unapred obavili lavovski deo posla, čeka ih velika glavobolja oko nekih gorućih političkih tema koje se ne daju zaobići, a s kojima susedne države nisu imale problema. To su pitanja saradnje s Haškim sudom, odnosi u regionu i, iznad svega, pitanje Kosova, na koje se osvrnuo i Štefan File. Kazao je da Kosovo nije obuhvaćeno Upitnikom, kao i da je tretirano statusno neutralno, onako kako je to bilo rešeno u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. No, naglasio je da ima jedan broj pitanja koja se tiču saradnje Beograda i Prištine. Prevedeno na svakodnevni jezik, to znači da se pitanja ne tiču Kosova i da će svi podaci koje srpska administracija unese u Upitnik biti podaci za Srbiju bez Kosova. Pitanja koja se tiču saradnje Beograda i Prištine zapravo su deo pitanja koja se tiču saradnje u regionu. Ova, naoko “meka pozicija” EU-a, zapravo će uzdrmati čvrstu poziciju srpske vlade o nepriznavanju Kosova.

Svesni toga, neki su srpski zvaničnici, iz unutrašnje-političkih razloga, požurili s izjavama da će na pitanja vezana uz stanovništvo, granice i teritoriju biti odgovoreno “u skladu s Ustavom i rezolucijom SB UN 1244”. U preambuli Ustava Srbije iz 2006. godine piše da je Kosovo “neotuđivi deo Srbije”, a u Rezoluciji 1244 da je pod privremenom upravom UN-a. Srpska vlada i srpske institucije na Kosovu ne vrše vlast niti imaju bilo kakvog uticaja, a treba pomenuti i činjenicu da Srbija, i kad je imala stvarni suverenitet na Kosovu, nije uspevala da izvrši popis stanovništva. Poslednji je popis tamo izvršen davne 1981.

Bivša pomoćnica ministra spoljnih poslova Aleksandra Janković drži da “su pitanja granica, stanovništva i teritorija ona pitanja na koja Srbija u ovom trenutku nema adekvatnog odgovora, a te odgovore mora imati pre negoli pomisli da pravi sledeći korak k Evropskoj uniji”.

Srbija bez Kosova

Na skupu koji je organizovao Evropski pokret u Srbiji, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Vladimir Pavićević, kao i još nekoliko eksperata, podvukao je kosovsko pitanje kao ključno za daljnje kretanje Srbije k EU-u. Pavićević se založio da Upitnik bude podsticaj za srpsku vladu da prema Kosovu zauzme odnos zasnovan na realnom stanju. “Politika Srbije prema Kosovu treba da bude podvedena pod pregovore o uslovima za prihvatanje kosovske nezavisnosti. Moje je mišljenje da Srbija u ovome trenutku i u narednom periodu neće moći više od toga”, ocenio je Pavićević.

Evropska agenda Srbije jasna je u naredna dva meseca: biće to vreme izrade Upitnika. Nakon toga će nastupiti period konsultacija i dodatnih pitanja. Ono što već sada možemo pretpostaviti, jeste da će se tražiti aranžman vezan uz škakljiva pitanja oko Kosova. Taj je aranžman na neki način već najavljen otvaranjem tehničkih pregovora između Beograda i Prištine. Aranžman će biti praktičan i svešće se na to da će Srbija odgovoriti na pitanja koja se tiču Srbije bez Kosova, a Evropska komisija ostaće kod formulacije o statusnoj neutralnosti. Srpska će vlada iz političkih razloga malo dramatizovati celu stvar, ali treba verovati da neće biti velikog zatezanja. Prosto, to ni njoj ne odgovara.

Kad se to završi, EU može ići u poslove oko odvojene, evropske integracije Kosova. To počinje davanjem studije izvodljivosti, ako prethodno Kosovo ne dobije “Mapu puta” za viznu liberalizaciju. Tek nakon toga moglo bi da dođe do nekog suštinskog dijaloga između Beograda i Prištine, a u srpskoj javnosti do podizanja svesti o tome da je zajednička perspektiva i Srbije i Kosova pod evropskim krovom.