Intrigator

Pobjeda Vlatka Markovića

Faraonska krkačina

Završio je sukob nogometno-političkih doktrina: faraonskog pristupa Vlatka Markovića protiv neokapitalističkog premazivanja PR-ovskim mastima Igora Štimca. Tijesnom većinom glasova predstavnika županijskih podružnica (25:24), Marković je osvojio četvrti mandat na čelu Hrvatskog nogometnog saveza. Glasači na izbornoj skupštini HNS-a u zagrebačkom hotelu “Westin”, morali su čak javno pokazivati papiriće s odlukama kako bi dokazali poniznu pravovjernost zaraćenim familijama.

Na ovom prostačkom skupu, pola dana potrošeno je u dokazivanju kojim osobama iz protivničkih tabora zapriječiti glasanje jer se nalaze pod krivičnim istragama i prijavama – što svakako nije bio mali broj s obje strane. Pravdu i zakon iz Štimčevog tabora predvodio je neobično simpatični Reno Sinovčić. Zdravko Mamić puno je psovao Boga, ali i Markovićeve ađutante, pokazujući tko je gazda na terenu. Štimac je nekima spominjao ljubavnice, dok je nadasve tankoćutni Sinovčić pokušao katapultirati jednog Markovićevog pijuna zajedno sa stolicom. Zapravo se radilo o divljačkoj jagmi nad nogometnim tržištem: za kupoprodaju utakmica, televizijska prava i posebno za dirigiranje reprezentacijom, koja služi unosnoj trgovini nogometnim grlima.

Štimac se godinama gurao za vodećeg nogometnog despota još preko Ive Pukanića do jakih veza na HTV-u, gdje se etablirao kao staloženi komentator s povremenim domoljubnim konvulzijama. Onako sav skockan i blagoglagoljiv, uglavnom je osvojio neobično misaono tijelo što se naziva hrvatskim novinarstvom. Ni to mu nije pomoglo, kao i činjenica da se u potrazi za glasovima potucao od nemila do nedraga, za razliku od Markovića koji je kampanju odlučno odsjedio i pobijedio.

Sve je završilo slavodobitničkim kolinjem u Mađarskoj kod Markovićeva jarana Viktora Orbana. Pokrkalo se više prasaca nego što ih Asteriksov pobočnik Obeliks potamani nakon prosječne pobjede nad Rimljanima. Do nove utakmice reprezentacije protiv Moldavije ili Kazahstana, kad će se svi zajedno srdačno zabaviti uz tradicionalne poklike “Za dom spremni” i “Ubij Srbina”.

Petar Glodić

Kerum i Svaguša

Krafna za kunu

Splitski trgovac Željko Kerum, u ulozi gradonačelnika Splita, razriješio je ovog tjedna pekara Joška Svagušu, svojeg bliskog prijatelja, uloge predsjednika Nogometnog kluba Hajduk. Pritom se Kerum javno pred novinarima poprilično negativno osvrnuo na ponašanje svojeg prijatelja na čelu Hajduka, kojeg je prozvao zbog toga što se slizao s novinarima i navijačima. Iz cijele priče nije jasno je li došlo do nekog razlaza između ove dvojice kartaških drugova, ili se to Kerum sada odlučio malo ulizivati navijačima. Naime, smjenom Svaguše najavio je natječaj za novog čelnika Hajduka, a upravo je provođenje takve procedure svojim Kodeksom cijelo vrijeme tražila Torcida.

S druge strane, Kerum i Svaguša imaju određenih razloga za izbijanje trzavica. Prezaduženi gradonačelnik, koji se uvalio u skupu investiciju obnove splitskog hotela “Marjan”, navodno ovih dana pregovara s Konzumom, kojem namjerava prepustiti svoje dućane iz trgovačkog lanca Kerum. Kerumovo je poslovanje do te mjere opterećeno dugovima, da mu je u pomoć morao uskočiti upravo Svaguša, podigavši za Kerumov račun kredit na vlastitu tvrtku.

Naši izvori potvrdili su nam kako su ljudi Ivice Todorića proteklih tjedana viđeni u detaljnom obilasku Kerumovih dućana. No od izvora doznajemo kako se i Svaguša istovremeno interesirao za prodaju svojeg pekarskog lanca. Međutim, zbog kredita koji je podigao za Kerumov račun, potencijalni kupci ponudili su mu za njegov pekarski biznis – jednu kunu.

Po jednoj verziji priče, Svaguša je spreman radije odšutjeti tu situaciju, nego naplatiti od prijatelja danu mu posudbu. Osim ako se, u svjetlu događaja oko Hajduka, nešto u međuvremenu nije promijenilo u njihovom odnosu.

Nikola Bajto

Stečaj Kamenskog

Tajkunski lov na vrijedne nekretnine

Na ročištu Skupštine vjerovnika Kamenskog, na Trgovačkom sudu u Zagrebu, potvrđena su potraživanja prema nekadašnjem tekstilnom divu. Dug prema vjerovnicima iznosi 82 miliona kuna, od čega 41 milion otpada na plaće i otpremnine radnicima.

– Uprava je obećala što prije raspisati natječaj za prodaju pokretnina, kako bi nam isplatila plaće za oktobar i novembar, dok smo radile u stečaju. Za ostale neisplaćene plaće, od ljeta, kao i za ostale dugove, novac bi trebao ići iz stečajne mase, što znači da ga možemo očekivati tek u idućim mjesecima, kad se prodaju nekretnine Kamenskog – kaže radnica Đurđa Krnjak.

Istovremeno, pred zgradom Suda u Petrinjskoj ulici, podršku obespravljenim radnicama dali su aktivisti Prava na grad, Kuće ljudskih prava, Zelene akcije i studenti Filozofskog fakulteta. Predstavili su shematski prikaz uništavanja Kamenskog, povezanost njegove Uprave, Nadzornog odbora i velikih dioničara s Globus grupom Miroslava Kutle.

– U vrijeme kad je podnijet zahtjev za stečaj, sedmero ljudi koji su uništili tvornicu, nezakonito su 3. septembra uknjižili, na temelju potraživanja, svoje firme na nekretnine Kamenskog. Bojimo se da zbog toga neće ostati novca za isplatu radnika, koji su i blagdane dočekali bez kune u džepu – rekao je Tomislav Tomašević, predsjednik Zelene akcije.

Radnice Kamenskog podnijele su kaznenu prijavu protiv bivšeg direktora Antuna Crlenjaka i Nadzornog odbora, zbog njihovog poslovanja na štetu firme i zloupotrebe položaja.

– Na Trgovačkom sudu stečajni upravitelj Zdravko Mitak naveo je da će se ići na pobijanje uknjiženih firmi, jer jedino je tako moguće osigurati naplatu plaća – zaključila je Đurđa Krnjak.

Mirna Jasić

Slučaj Grubori

Specijalci na slobodi

Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo podiglo je 17. decembra optužnicu protiv trojice hrvatskih policajaca zbog ratnog zločina – ubojstva šestero srpskih civila i paljenja kuća u zaselku Grubori kod Knina, počinjenog u akciji “Oluja obruč” 25. avgusta 1995. Optužnice su podignute protiv Frane Drlje, vođe grupe ATJ Lučko, koja je dejstvovala u Gruborima, jednog od komandira grupe specijalaca na terenu Božidara Krajine i pripadnika ATJ-a Igora Benete.

ŽDO je istražnom sucu vratio spis za Željka Sačića, ratnog zamjenika komandanta specijalne policije Mladena Markača, i za Franu Drlju, za koje se sumnja da su počinili ratni zločin, dan kasnije počinjen u Ramljanima. “Predloženo je da se razdvojeno završe istrage, do udovoljenja zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć”, pojašnjeno je u saopćenju ŽDO-a. Sačića se tereti za zataškavanje ratnog zločina, ali i da je, kako je navedeno u zahtjevu za istragu, kao komandujući propustio poduzeti mjere da se spriječe ratni zločini i da se počinioce kazni. “Sačić je dopustio da pripadnici ATJ Lučko nastave akciju sljedeći dan kad je Frano Drljo u selu Ramljanima zapalio više stambenih i gospodarskih objekata”, ističu u ŽDO-u. Zbog nedostatka dokaza odustalo se od kaznenog progona Berislava Garića, pa je pušten na slobodu.

Iako je ŽDO protiv optužene trojke tražio produženje pritvora, oni su pušteni, pa će suđenje čekati na slobodi. Iz pritvora je još u februaru ove godine izišao Sačić, nakon što su ispitani svi svjedoci na koje je mogao uticati.

Nenad Jovanović

Centar za ljudska prava

Tajanstveni natječaj

Prvi natječaj za ravnatelja Centra za ljudska prava u Zagrebu poništen je jer se Upravno vijeće nije moglo složiti oko dvoje kandidata, a nakon drugog raspisanog natječaja, ime novog ravnatelja ove nevladine organizacije mogli bismo saznati tek u siječnju, siže je dostupnih podataka vezanih uz proceduru izbora čelne osobe Centra.

Iako je riječ o ustanovi koju sufinancira Vlada, dakle porezni obveznici, u Centru informacije o tome tko su bili kandidati na prvom natječaju i zašto nisu zadovoljili, skrivaju kao zmija noge. Također, ne žele otkriti ni koji su se kandidati prijavili na natječaj zaključen 26. studenog, a čiji rezultat ni do danas nije objavljen.

– Podaci o natječaju nisu za medije – izjavila je Jagoda Novak, vršiteljica dužnosti ravnatelja Centra, kada smo je pitali kako napreduje posao oko izbora. Dodala je samo kako “komisija radi s kovertama u kojima su prijave”.

Nakon odlaska dotadašnjeg ravnatelja Tina Gazivode na mjesto savjetnika u Otvoreno društvo, Centar je još 18. kolovoza raspisao natječaj za ravnatelja, ali ga je poništio jer je dvoje finalista vodilo mrtvu trku, a iz izvora bliskih Upravnom vijeću Centra doznajemo još samo to da je u ponovljenom natječaju stigao veći broj prijava. Koliko točno, nismo uspjeli doznati.

Centar je osnovan 2003. kao zajednički projekt Ureda Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava i Vlade RH. Nakon djelovanja u sklopu UN-ovog sustava dvije i pol godine, transformiran je u nacionalnu instituciju i registriran kao javna ustanova. Ipak, kako vidimo, izbor ravnatelja krajnje je tajan.

Nenad Jovanović

Kratki ubod

Boris Šprem: Time out s Bandićem

Zašto je Klub skupštinskih zastupnika SDP-a u Zagrebu odlučio podržati prijedlog Milana Bandića za proračun za 2011?

– Jer bismo u protivnom upali u klopku, skupa s građanima Zagreba. HDZ-u bi odgovaralo da ostanemo bez proračuna i da na čelo grada dođe Vladin povjerenik. S ovakvim gradonačelnikom kakav je Bandić, oni bi time ostvarili svoj puni cilj u Zagrebu uoči parlamentarnih izbora.

Ali, vi ipak ne mislite da je to dobar prijedlog proračuna?

– Da, no svejedno mislimo kako je dosta realan, budući da je za 17 posto manji od lanjskog, što je značajna ušteda. Struktura nam se u nekim segmentima ne sviđa, kao što je dio koji se odnosi na poskupljenje vrtića. Ipak, uvjerili smo Bandića da se s tim ne ide 1. svibnja nego 1. srpnja, a u međuvremenu ćemo imati rebalans i priliku za javnu debatu.

Kada govorite “mi”, zacijelo više ne mislite na predsjednika gradskog SDP-a Davora Bernardića, koji je glasao protiv?

– Istina je kako si je on uzeo za pravo da ide protiv ostatka stranačkih kolega u skupštini, te da glasa protiv proračuna. O tome ćemo svakako razgovarati na tijelima stranke, a dotad više ne bih komentirao Bernardićevo ponašanje i njegove motive. U svakom slučaju, ne vjerujem u sankcije, nego u razgovor i sučeljavanje argumenata, radi boljeg rada ubuduće.

Vama se predbacuje da ste i sami u posljednji čas promijenili stav o svemu tome?

– To je netočno, ja sam samo tražio da se vidi možemo li, dok se za svaki slučaj pripremaju amandmani, razgovarati s Milanom Bandićem. Tražio sam dodatni time out za razgovor, dakle. Nakon toga, zaključio sam da je zaista bolje ovako.

I tako, eto, ujedno bilježimo najveće zatopljenje odnosa između SDP-a i Bandića, još otkako ste ga izbacili iz stranke?

– Pa, pojam kohabitacije nama je i dalje nedovoljno poznat, a ona je neizbježna kako bi dva tijela vlasti u sličnim prilikama mogla nesmetano surađivati u interesu građana. Bandić i ja osobno relativno često razgovaramo, telefonski i više puta mjesečno. To je normalno, a ja nemam repova s njim da bih to izbjegavao. Uostalom, i on sam je tako spremniji složiti se s nekim našim prijedlozima.

Igor Lasić

Neshvaćeni autor

Satelitska domovina

Sjećate li se velikog hita “Moja domovina”, još većeg domoljuba, hit-mejkera i autora zabavne glazbe Zrinka Tutića, napisanog i zborno otpjevanog iz usta tadašnjeg vrha hrvatske estrade? Bilo je to 1991. kada je domovina bila ugrožena, kada je imala snagu zlatnog žita, oči boje mora i kada tisuće noćima nisu spavale. Danas, devetnaest godina poslije, konačno se probudio Zrinko Tutić i sletio na zemlju poput satelita. Sletio je pravo u B.net, u ralje satelitskog i televizijskog operatera, u kozmos “svoje domovine”, vrativši Hrvate u dane ponosa, slave, ali i novog očaja. Naime, televizijski operater B.net domislio se uz Tutićev blagoslov reklamirati svoj proizvod koristeći “Moju domovinu”, najvažniju pjesmu iz ratnih vremena. Izazvalo je to različite reakcije: nekome je milo, a nekome je prisjelo. Izrugivanje svetinjama ili ne? Ipak, riječ je o komercijalizaciji, o reklami, kako vam drago.

Tako je Arsen Dedić izričito kazao da mu takvu reklamu nije bilo milo ni vidjeti ni čuti. Oliver Dragojević je dodao da se pjesma koja je imala karizmu nije smjela prodati za reklamu. Psihologinja i spisateljica Mirjana Krizmanić smatra da je korištenje pjesme u reklamne svrhe neukusno i nepošteno. Razumijevanja za Tutićev potez ima tek, primjerice, Jura Stublić. Samom autoru Tutiću najvažnije je da je pjesma oživjela u, kako kaže, lijepom, gotovo – fasbinderovskom spotu. Vjerojatno se i veliki filmaš Fassbinder okreće u grobu na ovu usporedbu. Ukoliko vam nije jasno, pogledajte spot pod nazivom “Moja satelitska” pa sami prosudite.

Dragan Grozdanić