Optuženi bio pikzibner

U nastavku trećeg suđenja Radi Miljeviću (1940) optuženom za ratni zločin u Glini, svjedočio je Nikola Sužnjević, koji je početkom decembra 1991. postavljen za istražnog suca glinskog Općinskog suda. Miljevića se tereti za ratni zločin, odnosno za izvođenje iz glinskog zatvora četvorice uhapšenih Hrvata – oca Milana i sina Borislava Litrića, Janka Kaurića i Ante Žužića – što su ih preuzele nepoznate osobe, nakon čega im se gubi svaki trag. Njihova tijela pronađena su nakon rata na groblju u Poglediću.

Na prvom suđenju, sisačka sutkinja Snježana Markoci Miljevića je osudila na 14 godina, a nakon što je Vrhovni sud poništio tu presudu, u drugom procesu osudila ga je na 12 godina, ignorirajući preporuke Vrhovnog suda, pa je i ta presuda poništena. Miljević je uhapšen 9. marta 2006. i od tada se nalazi u pritvoru, koji u njegovom slučaju može najduže trajati četiri godine i devet mjeseci. Optuženik će izići iz pritvora 9. decembra ove godine i moći će se braniti sa slobode. Prije nego što je uhapšen i optužen, Miljević je sedam godina četrdeset puta dolazio u Glinu, sređujući povratničke probleme.

Sužnjević je ubijenog Žužića jako dobro znao. Smatra da nije bilo nikakvog razloga za njegovo hapšenje. Situaciju u Glini je opisao kao vrlo kaotičnu. To što je netko bio Hrvat ili se znalo da je malo imućniji, bio je dovoljan razlog za hapšenje. Žužić je bio obrtnik, pa je to, po Sužnjeviću, mogao bio razlog njegovog hapšenja. Miljevića zna kao dobrog čovjeka, prosvjetnog radnika. Kada se dogodilo hapšenje četvorice Hrvata, Sužnjević je bio u Beogradu i o tim je događajima saznao naknadno.

– Rade Miljević nije spadao u grupu ljudi koji bi mogli odlučivati o nečijem životu. Čak ni izvršioci nisu odlučivali. Glavnu ulogu vodile su ilegalne grupe koje su imale silu, bile naoružane i pod tko zna čijom zaštitom, bavile su se pljačkom i tko zna čime – rekao je Nikola Sužnjević. Među ilegalnim grupama bila je i ona čiji je šef bio izvjesni Lime. Nekolicina njih jednom su pod oružjem došli u Sužnjevićevu kuću i od njega zahtijevali da iz istražnog zatvora pusti jednog njihovog kolegu.

– Radu Miljevića nitko nikada nije spominjao u bilo kom kontekstu ubistva četvorice zarobljenih Hrvata. On nije bio na funkciji niti je imao mogućnosti odlučivati o nečijoj sudbini. U to vrijeme Rade je bio, neka mi ne zamjeri, pikzibner koji je, mislim, radio na sahranama poginulih boraca – zaključio je Nikola Sužnjević.

Suđenje se nastavlja 13. decembra.