BALKAN PROLAZ

KUSTURICA

Svečanost u Višegradu povodom pola stoljeća od dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću, zasjenila je najava dolaska bivšeg Sarajlije, režisera Emira Kusturice. On je i zvanično objavio da će u Višegradu “u čast Ive Andrića” izgraditi svoj “Kamengrad”, “kako bi sami sebe otrgli od zaborava i kako bi se ispunio Andrićev zavjet da nikada ne prestanemo da ispravljamo krive Drine”. Iako je svečanost najavljena kao obilježavanje jubileja dodjele Nobolove nagrade Andriću i 120-godišnjice njegovog rođenja koja pada 2012. godine, uz prisustvo entitetskog ministra Antona Kasipovića, ministra civilnih poslova BiH Sredoja Novića i ministra kulture Srbije Nebojše Bradića, fokus javnosti usmjeren je na najavljenu izgradnju “renesansnog grada s mirisom Orijenta na obali Drine, koji će ličiti malo na Trebinje i Dubrovnik, pomalo i na Istanbul”. “Kamengrad” će, objašnjavao je Kusturica, biti “kamena verzija Drvengrada”, tj. njegovog privatnog posjeda na Mokroj Gori, koji je uz maksimalnu finansijsku i drugu podršku srbijanskih vlasti podigao i pretvorio u unosan posao. Po istom principu, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je još u decembru 2009. obećao da će “Vlada RS obezbijediti logistiku za izgradnju kamenog grada u blizini višegradskog mosta”, a konačni projekat “Kamengrada” bit će mu predstavljen 13. januara. Višegradske vlasti su već dale saglasnost Kusturici, pa bi izgradnja “Kamengrada” nadomak danas ugroženog mosta Mehmed-paše Sokolovića trebala početi u junu ove godine. Višegradska ćuprija je pod zaštitom države Bosne i Hercegovine kao nacionalni spomenik i zakonom je zabranjena bilo kakva izgradnja u dužini 100 metara uzvodno i 100 metara nizvodno kao i trajna promjena autentičnosti izgleda nacionalnog spomenika. Pošto je Kusturica već najavio da će “Kamengrad” u Višegradu biti scenografija za njegov film “Na Drini ćuprija”, uslijedila je reakcija državne Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na čijoj je listi ugroženih nacionalnih spomenika Most Mehmed-paše Sokolovića prvi. Dubravko Lovrenović, član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, rekao je da je Most Mehmed -paše Sokolovića u Višegradu je pod zaštitom države i da trajna izmjena njegove autentičnosti nije dozvoljena. Njegova stabilnost je ugrožena nezakonitim radom hidroelektrane “Višegrad”, a prije samo mjesec dana umalo se desila katastrofa kada je usljed poplava Drina u Višegradu potopila sve stubove Mosta. Pritom, vlasti Republike Srpske, a ni Bosne i Hercegovine, ne ulažu u obnovu znamenite ćuprije, što njihove viđenije predstavnike nije spriječilo da se uslikaju s režiserom čiji će privatni posjed u Višegradu, ako se ponovi scenarij sa Mećavnika na Mokroj Gori, čuvati privatna i dobro naoružana paravojna formacija.

BLAMAŽA

Bosna i Hercegovina od 1. januara na mjesec dana predsjedava Vijećem sigurnosti UN-a. Državi koja će s vladom u tehničkom mandatu predsjedavati sjednicama Vijeća na kojima će se odlučivati o pitanjima poput održavanja referenduma u Sudanu, pripala je ozbiljna diplomatska prilika u, kako reče bivši ministar vanjskih poslova BiH Mladen Ivanić, najgorem mogućem periodu. Naprosto, rijetko se dešava da svjetskom vladom predsjedava zemlja o kojoj se i danas raspravlja u tom istom tijelu i u kojoj se nalazi četvrta najveća misija UN-a.

Još je rjeđe da Vijećem predsjedava zemlja s  vladom u tehničkom mandatu, s ministrom vanjskih poslova kojem je istekao mandat, i s političkom klimom koja više traži međunarodne savjete nego što ih može dati. Pritom, ne treba zanemariti ni ocjene da BiH prijete sankcije zbog neispunjavanja pojedinih odredaba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU.

Koliko god nevjerovatno zvučalo, Bosna i Hercegovina može i gore od toga: Predsjedništvo BiH postiglo je konsenzus da BiH predsjedava predstojećom tematskom debatom Vijeća sigurnosti UN-a samo na nivou ambasadora – stalnog predstavnika BiH pri UN-u, što je još i najgori diplomatski presedan. Iako kao razlozi nisu navedeni gafovi bosanskohercegovačkih vlasti, već je najavljeno da sjednici neće prisustvovati visoki zvaničnici, poput visoke predstavnice EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, baronese Catherine Ashton, ministra vanjskih poslova Indije Somanahallija Mallaiaha Krishne, ministra vanjskih poslova Portugala Luísa Filipea Marquesa Amada, a mediji upozoravaju da je upitno prisustvo i samog generalnog sekretara UN-a Ban Ki-moona.

MOSTAR

“Mostar bez Srba, kao ni bez Hrvata i Bošnjaka, ne može biti ono što je oduvijek bio – simbol stapanja raznolikih kultura, tradicija i duhovnosti”, rekao je vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije Pozivajući Srbe da se vrate u Mostar. Nakon 18 godina Mostar je ponovo postao sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske. Smatra se da je povratak sjedišta Eparhije u Mostar jedan od najznačajnijih događaja u istoriji Crkve, ističu crkveni velikodostojnici, te da je vraćanje episkopskog sjedišta u Mostar veliki korak naprijed, “čin ohrabrenja i podrške za sve Srbe povratnike, a naročito za one kojima povratak tek predstoji”. Svečanosti povratka Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske u Mostar prisustovao je veliki broj visokih zvanica.

Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić rekao je da je povratak vladike Grigorija velika i značajna stvar za Mostar, ne samo za Srbe, nego i za sve druge koji žive u ovom gradu. Sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke u Mostaru je bilo od 18. stoljeća, a 1992. godine izmješteno je u trebinjski manastir Tvrdoš. Povratak Srba u Mostar počeo je još prije 12 godina, a do sada su obnovljeni Stara pravoslavna crkva u Mostaru, manastir Žitomislić, djelimično crkva u Bijelom polju, a ove godine počela je obnova Saborne crkve u Mostaru.

HUMANOST

Zemlje nastale raspadom Jugoslavije ne ističu se po humanosti. Zapravo, zakucane su pri dnu ljestvice Svjetskog indkesa davanja (World Giving Index) za 2010. godinu. Od ukupno 153 zemlje Srbija je na 150. mjestu. Od bivših jugoslovenskih republika, Makedonija se po humanosti nalazi na 91, Hrvatska na 119. mjestu, a BiH i Kosovo dijele 121. poziciju, a zaokupila ih je Crna Gora na 138. mjestu. Podaci iz svjetskog indeksa davanja svojevrsan su barometer humanosti jednog društva.

Oni, primjerice, pokazuju da je svega 14 odsto Srba iz Srbije dalo novac u dobrotvorne svrhe, 21 odsto priskočilo u pomoć neznancu dok je samo 5 posto volontiralo u humanitarnim organizacijama; u Crnoj Gori se ti procenti kreću u omjeru 18-31-6, U Hrvatskoj 26-34-6, a u Bosni i Hercegovini 29-29-4. Žitelji Australije, Novog Zelanda, Kanade i Irske najviše su spremni za davanje u dobrotvorne svrhe, a na posljednja četiri mjesta su Srbija, Ukrajina, Burundi i Madagaskar.