Da nije bilo rekonstrukcije Vlade, izašli bismo iz vladajuće koalicije

Gospodine Pupovac, izmjene Izbornog zakona, u dijelu koji se tiče biranja srpskih zastupnika u Saboru, izazvao je žestoke političke i javne reakcije u kojima se SDSS optužuje za nemoralnu trgovinu s HDZ-om i za praktičnu uspostavu monopola u političkom predstavljanju Srba u Hrvatskoj. U tome je najglasniji SDP, a i predsjednik Ivo Josipović dao je naslutiti da bi mogao zatražiti ocjenu ustavnosti odredbi tog zakona…

– Predsjednik Josipović rekao je da još nije imao priliku pročitati zakon, a uvjeren sam da će, kad ga pročita i kad se konzultira, vidjeti da nema razloga za ocjenjivanje ustavnosti.

Izjavio je da mu nije simpatičan način na koji je riješeno pitanje izbora srpskih zastupnika.

– Još uvijek vjerujem da predsjednik Josipović najviše drži do onoga što pročita i sam zaključi, a ne do onoga što čuje iz druge ili treće ruke, ili što netko drugi kaže iz političkih i drugih motiva. Što se tiče naših kolega iz SDP-a, nisu mi do kraja jasni svi razlozi zbog kojih oni tako žestoko kritiziraju zakon, te idu i na diskvalifikaciju Samostalne demokratske srpske stranke. Ovaj Izborni zakon donio je čitav niz novina važnih ne samo za položaj manjina u Hrvatskoj, nego i za reformiranje političke kulture na našoj političkoj sceni i u ovoj zemlji. Ukinuta je protuustavna praksa na koju se nije osvrtao nitko osim nas, praksa po kojoj se građanima oduzimalo opće biračko pravo ako bi odlučili da konzumiraju posebno biračko pravo. Toga više neće biti. Ni za manjine malobrojnije od srpske, ni za srpsku manjinu. Drugo, više neće biti protuzakonite i segregacijske prakse po kojoj se građanina, pripadnika nacionalne manjine, na glasačkom mjestu javno pitalo hoće li glasati kao Srbin ili kao građanin. Nitko više na biračkom mjestu neće pitati Rome, Talijane, Srbe ili bilo koga drugoga hoće li glasati kao takvi ili kao građani. U slučaju Srba, glasat će kao građani, a u slučaju manjina ispod 1,5 posto, imat će mogućnost da glasaju i kao građani i kao pripadnici neke manjine. To su sve velika postignuća, ali to ne žele vidjeti oni koji sad kritiziraju Izborni zakon i manjinske zastupnike. A što se tiče Srba, Srbi su konačno izašli iz političkog geta, iz svojevrsnog pritvora u koji su dovedeni dosadašnjim ustavnim i zakonskim odredbama o izborima. Srbi su otvorena zajednica, sad će glasati na temelju općeg biračkog prava, na listama na kojima će stranke sa srpskim predznakom biti zajedno sa svim drugim strankama i nezavisnim listama. Ako srpske partije pokažu da su dobre, za njih će glasati Srbi, ali i oni koji nisu Srbi. Za srpske stranke moći će glasati i oni koji će reći: glasat ću za njih zato što vode pametnu politiku a ne zato što su Srbi. To je ogroman iskorak u integraciji Srba u Hrvatskoj.

Što sve SDP ne razumije

Reakcije su gotovo u potpunosti bile posvećene rješenju prema kojem sva tri zagarantirana srpska mandata u Saboru pripadaju listi koja dobije najveći broj glasova u svim izbornim jedinicama, dakle da se u slučaju Srba primjenjuje većinski izborni model. Mislite li da ste pronašli najsretnije rješenje?

– Ono što je dosad postignuto nije se smjelo izgubiti, a bolje rješenje nismo našli. Ta tri mandata bit će osigurana bez obzira na to hoće li se u nekoj izbornoj jedinici preći prag i osvojiti redovni mandat, jedan više od tri. Pojednostavljeno, model je sad takav da će Srbi imati najmanje tri, a teško više od četiri parlamentarna mandata. Zašto naši kolege prigovaraju većinskom principu kod tri srpska mandata, premda je i dosad bio većinski princip? Mi želimo izbjeći fragmentaciju mandata. Ako bi se dogodilo da se mandati raspu, oslabio bi politički utjecaj srpske zajednice, jer bi bilo teško oformiti klub i stvoriti jedinstvenu politiku. To smo imali i znamo kako je to izgledalo. A optužbe da će mandati pripasti SDSS-u nisu ozbiljne: ne znamo kome će pripasti mandati i o tome će odlučiti birači. Sutra to doista može biti SDSS, ali preksutra može biti neka druga stranka ili nezavisna lista. Bilo bi najgore da smo ostavili mogućnost da HDZ ili SDP osnuju svoje srpske liste, da ih sponzoriraju i protežiraju, te da osvoje jedno ili dva zastupnička mjesta. Smatrali smo da je ovo svojevrsni zaštitni mehanizam koji ide uz princip zaštićenih mandata. Sve srpske političke stranke i nezavisne liste u Hrvatskoj imaju istu priliku da budu dobre i da osvoje glasove birača.

Ne mislite da se većinskim modelom sužava prostor političkog pluralizma unutar srpske manjine?

– To su neodgovorne primjedbe. Birači srpske nacionalnosti ne glasaju samo za SDSS ili druge stranke sa srpskim predznakom, oni glasaju i za SDP, i za HNS, i za IDS, ponegdje za HSS. Pluralizam se, dakle, odvija na širokoj političkoj sceni općeg biračkog prava i to je sasvim dovoljan pluralizam. Razlog što se zagarantirane mandate srpske zajednice ne želi fragmentirati jest u tome što se ne želi oslabiti institucije koje se stvaraju i ne želi se oslabiti utjecaj srpske manjine u političkom životu. Oni koji nam prigovaraju da neće biti pluralizma unutar srpske zajednice, ne razumiju logiku pomaka iz manjinskog izbornog geta u opću građansku političku utakmicu. Oni to ne razumiju i ne žele razumjeti.

Zašto?

– Zato što im u nekom smislu smeta politika SDSS-a, pa su je htjeli diskvalificirati. To im se činilo jako zgodnim, te su koristili izraze poput političke korupcije i političkog torbarenja. Oni misle da je SDSS odgovoran za činjenicu da postojeća Vladina koalicijska konstelacija opstaje. To je u srži SDP-ovih napada. Na to se nadograđuje nedovoljno razumijevanje manjinske politike. Ima ljudi u SDP-u koji, nažalost, nisu naučili ono što su naučili neki iz HDZ-a: da živimo u novom vremenu u kojem manjinska politika treba biti gledana kao sastavni dio hrvatske demokratske scene. Glavni je problem što je netko htio da se na SDSS po drugi put svali neka vrsta društvenoga jala zbog činjenice da podržavamo opstanak koalicije. To je prvi put bilo prije donošenja proračuna, a drugi put sada. SDP je pomislio da smo mi možda najslabija karika koalicije, ali to je pogrešna pomisao: umjesto da s nama razvija partnerske odnose za budućnost, on nas napada. Žao nam je što od SDP-a, stranke koja nam je ideološki najbliža, doživljavamo napade bez ozbiljnog razgovora o tome što znači novi izborni model i zašto smatramo da ovoga trenutka zazivanje izvanrednih izbora ide u prilog onim krugovima, uključujući i one u HDZ-u, koji bi htjeli zaustaviti ono što se zaustaviti ne smije, a to je borba protiv korupcije, stabiliziranje pravosuđa i državnih institucije, te pročišćavanje stranaka od negativnog nasljeđa prošlosti. Mi znamo da u ovoj stvari ne griješimo, ali nam je žao što naši prijatelji iz SDP-a ne razumiju da se ne radi o našoj stranačkoj trgovini, nego o našem razumijevanju državnih interesa i državnog pozicioniranja.

Novo profiliranje HDZ-a

Zar bi borba protiv korupcije i drugo što ste spomenuli prestala kad bi SDP sastavio Vladu?

– Kao što je netko u jednom trenutku mislio da je povratak Ive Sanadera dobar trenutak za rušenje Vlade, a pogrešno je mislio, tako i danas neki ljudi u političkom životu, i neki ljudi u HDZ-u, misle da bi bilo bolje da se ide na izbore. Samo zbog pogrešnog čitanja političkih znakova naši drugovi iz SDP-a svojim istupima nerijetko idu na ruku toj vrsti očekivanja i toj vrsti politike.

Dobro, ali što bi SDP, kao vodeća opozicijska stranka, trebao činiti nego tražiti izbore, između ostaloga i zato što postoji takav pritisak javnosti i stranačke baze?

– Nije valjda da se opozicijsko djelovanje svodi samo na traženje Vladine ostavke. Pa valjda postoji čitav niz drugih instrumenata i načina. Ako je dobro ono što se radi u pogledu borbe protiv korupcije, onda recimo da je dobro. Ako nije dobro, recimo u čemu nije dobro. Ali postoje i druga područja, poput ekonomije, državne uprave, reforme izbornog zakonodavstva, reforme zdravstva… Svede li se cijeli opozicijski posao samo na to da svako malo tražite izbore i ostavku Vlade, onda je to nedovoljan pristup. Postavlja se pitanje smislenosti takvog političkog ponašanja. Moj je dojam da je u SDP-u, u posljednje vrijeme, počeo prevladavati populizam u nastupu, umjesto ozbiljnog pristupa i pametne kritike. Brine me što SDP-u ne smeta činjenica da nas napada zajedno s HDSSB-om. Kad bi se SDP brinuo za povratak izbjeglica, za obnovu kuća, za poštena suđenja za ratne zločine, za rješavanje stanarskih prava, ja bih mu skinuo kapu i priznao da možda i ne trebam biti u Saboru. Ali brine me kad se pokazuje interes samo za glasove birača srpske nacionalnosti.

Opće nezadovoljstvo ljudi je jako veliko i ono je opravdano. Da je kojim slučajem izostala rekonstrukcija Vlade i da je kojim slučajem u HDZ-u prevladala politika koja bi zaustavila rekonstrukciju, nema sumnje da bi naša stranka pozvala na izbore. To smo jasno rekli predsjednici Vlade prije nekog vremena. Ovo su sad nove okolnosti koje govore i o određenim političkim promjenama i o određenom repozicioniranju unutar HDZ-a, ključne hrvatske političke stranke. Izbori bi u ovom času vrlo vjerojatno donijeli pobjedu opoziciji, ali što bi donijeli uz to, koje bi to poremećaje izazvalo na političkoj sceni i što bi to značilo za nastavak borbe protiv korupcije, to nitko ne može predvidjeti.

Na što mislite kad govorite o repozicioniranju unutar HDZ-a?

– Netko je konstatirao da je Sanader u dobroj mjeri detuđmanizirao HDZ, ali s druge strane postoje sumnje da je način na koji je to obavio za sobom ostavio mnoge i jednako značajne probleme. Mislim, naravno, na korupciju. Jadranka Kosor sad ide na dodatni korak i oslobađanje od tog nasljeđa, ali i na profiliranje HDZ-a u pravcu civilizirane demokršćanske stranke, bez radikalizma i bez autokratskog stila vladanja.

Premijerka ima volje i snage

Može li to učiniti Jadranka Kosor koja je bila najistaknutija ličnost u dugogodišnjem HDZ-ovu političkom korumpiranju braniteljske populacije?

– Sad je na dnevnom redu ono što je sad na dnevnom redu. Dakle, borba protiv korupcije u sferi politike, državne uprave i javnih poduzeća. Nema sumnje da je mirovinski sistem i sistem socijalnih statusa na temelju sudjelovanja u ratu ili srodništva s braniteljima nešto o čemu će se morati početi diskutirati. Ne samo zbog političkih nego i zbog ekonomskih, socijalnih i vrijednosnih razloga. Koliko god se to u jednom razdoblju činilo poštenim prema ljudima zaslužnima u ratu, sad je jasno da se radi o neodrživom sistemu. Uvjeren sam da predsjednica Vlade razumije ozbiljnost tog problema. Vjerujem da će s drugim političkim akterima tražiti rješenje koje će biti nepristrano i koje će odbaciti to nasljeđe i taj balast. Potrebno je, naravno, pronaći način koji neće izazvati socijalne i političke potrese.

Vjerujete li vi zaista da je ova rekonstrukcija Vlade suštinska a ne marketinška?

Ona je suštinska zato što dovodi mlađe i svježije ljude s mnogo više energije i ideja. Ona je, osim toga, ozbiljan pokazatelj reformi u HDZ-u. Otpada argument da je država talac odnosa u HDZ-u. U tom smislu, to je supstancijalna rekonstrukcija. S pravom bi se moglo prigovoriti samo to što nije napravljena ranije.

Jesu li promjene u Vladi provedene bez većih potresa i otpora u samom HDZ-u?

– Ne mogu to pouzdano ocijeniti, ali po svemu sudeći, bilo je protivljenja. Premijerka će imati još posla u profiliranju svoje stranke i u dodatnom snaženju demokratskog kapaciteta HDZ-a. Međutim, nema sumnje da je dobila jednu važnu bitku.

Znači li to da je u doglednoj budućnosti neizbježan odlazak ministara Milinovića i Kalmete?

– Njih dvojica su snažni ljudi HDZ-a, posebno na svom području. Istovremeno, njihov javni ugled daleko je ispod podrške koju imaju u stranačkoj bazi. Ako HDZ želi dobiti podršku opće javnosti, morat će tražiti način da ispravi tu disproporciju. Ovim što je dosad napravila, premijerka je pokazala da ima volje i snage, a ja spadam među one koji su spremni vjerovati da će ići i dalje, ako bude potrebno.

Srpska sloga Srbe ne spašava

Vidite li vezu između osnivanja Srpske sloge, koalicije koja okuplja nekolicinu manjih srpskih organizacija u Hrvatskoj, s napadima koje vi i SDSS doživljavate od SDP-a?

– Srpsku slogu čine ljudi koji su otpali ili su odbačeni od SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća. Njihove ambicije nisu našle mjesto ni u jednoj od ovih organizacija, a njihovo djelovanje nije ocijenjeno nimalo dobrim. Sva njihova sloga, koju zovu srpskom, svodi se na to da su protiv SDSS-a i SNV-a. To je jedini njihov program i jedino što ih povezuje. Oni se vjerojatno pokušavaju ubaciti u spor koji postoji između nas i SDP-a, i predstaviti se ljudima koji vode računa o općedržavnim interesima. Nadam se da SDP neće nasjesti na te ponude, jer će u suprotnom dobiti težak uteg oko nogu, uteg koji će mu samo zakomplicirati eventualne buduće razgovore sa SDSS-om.